Kuvano vino ili Vienna punch, napitak za hladne dane

Jedno se mora priznati, a to je da su Austrijanci veliki majstori u stvaranju zimske carolije, pogotovo u predbozicno vrijeme koje se ovdje jos zove Advent. U to vrijeme oni se rado okupljaju po bozicnim vasarima, a najdrazi kutak tamo su im punc standovi.

Uziva se u tim toplim napicima koji se nude u razlicitim aromama, zaista vrhunski pripremljeni, tako  da uvijek mame za jos.

I ne samo na tim vasarima, vec i na raznim trgovima kao i ugostiteljskim radnjama, nude se punc varijante Beclijama i turistima koji rado posjecuju ovaj grad i u zimskom periodu.

Mada ima i onih koji zele taj stimung prenijeti i u svoj topli dom, pozvati prijatelje i jednako ugodno se druziti uz solju, dve punca pripremljenog kod kuce. Jos bolje je sve to organizirati u svojoj basti ili balkonu, jer punc upravo najbolje godi na niskim temperaturama.

Jednom prilikom, i to za docek nove godine u nasoj vikendici, kuvala sam i ja punc za nas i nase goste kako bi se grijali u dvoristu dok smo uzivali u vatrometu. Bez nekog posebnog recepta, stavljajuci sastojke po osjecaju, napravila sam taj prvi punc i licno bila zadovoljna, dok su komentari gostiju bili razliciti. Znam da sam pravila sa vocnim cajem, rumom i specijalnom mjesavinom zacina za punc, izmedju ostalog. Nisam imala ni termos lonac u kojem bi se odrzavala temperatura punca.

Za svoje drugo punc iskustvo kao domacica, malo sam se bolje pripremila zimus kada sam pozvala svoje komsije, prijatelje i rodbinu na prvo punc vece u nasoj kuci. Te sam tako jos dok smo gradili kucu, kupila termos lonac sa slavinom, i to zapremnine 17 litara, jer sam jos tada znala da cu organizirati te punc veceri.

Raspitivala sam se i trazila recept najprije po internetu, gdje mi se nijedan nije nesto posebno svidio i primamio da ga isprobam, te sam se  vec prilicno ocajna, raspitivala i kod prijatelja i kolega. U zadnjem momentu dobih recept  od jedne mlade koleginice, koja me je ubijedila da je recept zaista dobar i da ga je ona skoro po tom receptu pravila. I imala je pravo, vece uoci moje punc zabave, isprobali smo u maloj kolicini taj recept i bili odusevljeni.

Sta reci, proveli smo ugodno vece uz dobar punc, ukusne domace kolace, kiflicama sa sirom i raznim salamicama za mezu. Ovaj put redali su se komplimenti za punc, a najbolja potvrda je da se popilo cak 20 litara ovog aromaticnog napitka.

Potrudili smo se i stvoriti ugodjaj raznim ukrasima, svjecnjacima i logorskom vatrom, a konkurencija dobrom puncu bila je i vruca rakija koju je moj muz posluzivao kao „srpski punc“.

Za sve one medju vama, koji bi zeljeli uzivati u ovom slatkom napitku, evo recepta kojeg cu se i ja ubuduce drzati, za neka nova zimska druzenja…

Sastojci za otprilike 3  solje:

50g secera

1 komad karanfilica

1 stanga cimeta( ja sam koristila cimet u prahu, oko 1 kasicice)

2 kasike soka od ribizle ( ja sam stavila 1 kasiku sirupa od malina)

200ml vode

500ml crnog vina

1-2 solje mjesavine bobicastog voca( maline, jagode, borovnica)

eventualno kolutici narance

Priprema:

Prokuvati vodu, secer, karanfilic, cimet, sok i vino i nakon kljucanja kuvati 3 minuta. Skloniti sa ringle, dodati voce i kolutice narance i ostaviti da odstoji 5 minuta.

To je to 🙂

 

 

 

 

 

 

Cupcakes od integralnog brasna sa borovnicama

img_0131

Ovaj put ne bih nista puno pisala kao uvod, vec samo da napomenem, da sam ovaj recept zapisala davno na prethodnom mobilnom telefonu, te se tako vise ne sjecam odakle sam ga prepisala, ali svakako sa neke stranice na njemackom jeziku. A mozda i sa tv-a, iz neke kulinarske emisije. A posto mi blog idealno sluzi kao virtualna sveska sa receptima, moram da ga ovdje ovjekovjecim i naravno podijelim sa vama, jer sam veoma zadovoljna konacnim proizvodom. Moram priznati, bas onako kako sam i zamisljala da bi mogao da bude, a to je savrsenog okusa.

 

Tijesto: (meni su ispala 22 cupcakesa)

200g integralnog brasna

50g zobenih pahuljica

120g smedjeg secera(u originalnom receptu stoji jos i 100g kristal secera, ali ja ga nisam stavila)

na vrh noza cimeta

7g praska za pecivo

2 jaja

18o ml ulja

225ml mlijeka

200g borovnica ( u original receptu je stalalo 250g, ali ja sam imala u zamrzivacu samo 200g i bilo je sasvim dovoljno)

Za topping od svjezeg sira je potrebno:

100g maslaca (sobne temperature, u original receptu je stajalo 200g ali ja sam ipak smanjila kolicinu, vodeci se prema nekim drugim receptima za topping)

200g secera u prahu

200g svjezeg sira (à la philadelphia namaz)

1 kasika vanila paste

Postupak:

Pecnicu ugrijati na 180°C.

Za tijesto najprije prosijati integralno brasno, dodati zobene pahuljice, prasak za pecivo i cimet. U odgovarajucoj posudi dobro umutiti cijela jaja, dodati smedji secer dok se ne dobije lijepa, gusta masa. Zatim dodati ulje i mlijeko i kratko izmijesati. Pomalo dodavati mjesavinu sa brasnom i sjediniti kasikom, ne mikserom. Takodjer kasikom umijesati borovnice. (Ostaviti sa strane kasiku, dvije za dekoraciju)

Kalupe za mafine obloziti papirnim korpicama i ravnomjerno puniti tijestom, ali ne do vrha. Peci 20-25 minuta, sto ovisi o pecnici, jer ne pece svaka isto.

Preporucujem da se topping napravi ranije, jer je bolje da se malo stegne u frizideru, minimalno pola sata. Mada i pecenim cupcakes treba vremena da se ohlade da se ukrase toppingom.

Postoje pravila, kako sam saznala surfajuci netom, i za redoslijed mijesanja sastojaka za ovu vrstu toppinga. Na primjer, nije preporucljivo mutiti svjez sir direktno sa  secerom u prahu, pa dodati ostale sastojke, jer bi se sir razvodnio i potpuno bi se izgubio zeljeni efekat.

Zato prvo umutiti omeksali maslac, oko 1 minutu, da bude onako pjenast. Dodati secer u prahu i dalje mutiti oko 2 minute zajedno. Ako imate vanila pastu, dodati je u tu mjesavinu maslaca i konacno u sve to, ali kasikom, umijesati hladan svjez sir. Ostaviti u frizideru oko pola sata.

Ohladjene cupcakes ukrasiti po zelji toppingom i borovnicama.

 

 

 

 

 

 

 

Nudle sa makom

Do sada, iskreno receno, nisam nikada probala nudle sa makom domace proizvodnje, otkako sam dosla u Austriju. Jednu od najomiljenijih poslastica u ovoj zemlji uvijek sam kupovala kao gotov proizvod, tj. iz zamrzivaca, gdje su upakovane zajedno sa mjesavinom maka kojom se pospu kada se kratko obare u kipucoj vodi.

A ovih dana se dosjetih da bih mogla i sama da pripremim ove nudle, te se bacih na trazenje odgovarajuceg recepta. Mada, nisam dugo trazila, prva adresa mi je bila  stranica sa receptima na kojoj se mogu naci velikim dijelom slatka i slana  jela klasicne austrijske kuhinje. Na te recepte se uglavnom moze osloniti, posto je svaki recept, kako kazu, isproban od strane redakcije.

I posto sam veoma zadovoljna rezultatom, odlucila sam da podijelim ovaj recept sa vama. Posto sam ih prvi put pravila, a i zurila sam zbog nekog termina, nisam ih uspjela oblikovati iste velicine. Drugi put ce vec biti bolje 🙂

Da je ogromna razlika u ukusu izmedju kupovnih i domacih nudli, sigurno je bespotrebno naglasiti. Sta drugo reci, vec da od sada one gotove za mene vise ne dolaze u obzir!

Recept se odnosi na kolicinu za dvije porcije.

Sastojci za tijesto:

125g mladog, neslanog sira (10% masnoce)

20g rastopljenog maslaca

1 vanilin secer

ribana korica od pola limuna

1 jaje

50g psenicnog griza

40g glatkog brasna

prstovet soli

Fil od maka:

30g mljevenog maka

20g secera u prahu

1 kasika maslaca

Priprema:

  1. Mladi sir, otopljeni maslac, jaje, so, vanilin secer i ribanu limunovi koricu umutiti u glatku smjesu. Dodati griz i brasno i ostaviti petnaestak minuta na hladno mjesto.
  2. Oko 1 litru slane vode staviti da prokljuca. Tijesto, u koje je potrebno dodati jos malo brasna kako bi se moglo raditi sa njime staviti na pobrasnjenu radnu povrsinu. Podijeliti ga u manje komade i svaki rastanjiti u stanglice debljine prsta i sjeci kolutove oko 1.5cm debele. Svaki komadic izmedju dlanova formirati u nudle tipicnog izgleda, u sredini deblje, na krajevima zavrsavaju u spic.
  3. Nudle staviti u kipucu vodu i na skroz laganoj vatri kuvati oko 7 minuta.
  4. Za to vrijeme proprziti mak i secer u prahu na maslacu. Gotove nudle izvaditi iz vode, malo ih ocijediti u vecoj cjediljki i promijesati u filu sa makom.
  5. Za posluzenje, nudle posuti secerom u prahu, optimalno sa pireom od jabuka.

Prijatno!

 

 

 

 

Cooking with Zoki – gastro blog koji me odusevio

U moru gastro blogova i recepata koji se objavljuju na njima, uvijek se nadje po neki recept koji vam zapne za oko i kazete kako morate da ga isprobate. Cesto puta se svima nama ipak desi da to ipak ne realizujemo, iz raznoraznih razloga. Pa zaboravimo i na recept i na to da mu se ponovo vratimo i isprobamo, koliko god recept primamljiv bio.

S druge strane, naidjete na neki blog koji ne mozete prestati „listati“,  kada ga jednom otvorite. Pregledate sve slane, sve slatke recepte, predjela, torte, likere, pronadjete svoje favorite za pocetak koje morate isprobati prvom prilikom. I ne izlaze iz glave dok se zaista ne prihvatite tog izazova. Jer su vas jednostavnost sastojaka i izgled jela na predivnim fotografijama osvojile iz prve.

Tako je bilo kod mene, kada sam otkrila blog „Cooking with Zoki“ i pocela da „studiram“ njezine recepte.

Najprije sam isprobala svatovske kiflice, iako se nije bilo lako odluciti koje od mnogobrojnih ponudjenih varijacija  kao prve isprobati. Ono sto se sa slika nije dalo naslutiti, da su mekane kao pamuk, te su kao takve, nestale su za tren oka. Nekolike sam spakovala prijatelju koji je bio na proputovanju iz Njemacke za Srbiju, par komada odose u komsiluk a najvise im se obradovao moj najmladji sincic, onom polovicom sto sam punila nutelom.

img_0002

Jednu dragu prijateljicu, inace perfektnu domacicu i vrhunskog majstora kad su torte i kolaci u pitanju, ugostila sam nedavno na rucku i za desert, specijalno u njezinu cast napravila  princes krofna tortu, zeleci joj ponuditi nesto sasvim neobicno. I zaista, bila je odusevljena, jednako kao i moji ukucani. Znate onaj osjecaj kada ste kao domacica zadovoljni sto ste ugodili svacijem ukusu, od najmladjeg do najstarijeg clana. (posto se brzo pojelo, nisam stigla kada da slikam :)))

Slano pecivo, neobicnog izgleda i jos neobicnijeg premaza, povuci-potegni hljeb sa zacinskim travama, bilo je slijedece na redu, koje me je mamilo da ga isprobam. Pomno sam slijedila recept i rezultat je bio vise nego odlican. Zasigurno cu ga cesce praviti u prilikama kada zelim impresionirati svoje goste, a svakako svojoj porodici za dorucak ili veceru uz casu jogurta.

Kao sto kaze jedan moj komsija, mnogo volim ove zalivene kolace, poput hurmasica, tulumbi ili baklava, pa to isto mogu i za sebe da kazem. Hurmasice mi ispadaju savrseno, tulumbe sam odavno odustala da pravim jer nisu pa nisu uspijevale nikako i to je zavrsena prica u mojoj kuhinji. Ali baklavu, poslije mnogo neuspjeha i isprobavanja raznih recepata, nisam odustala spremati dok ne nadjem recept kojim bih bila u potpunosti zadovoljna. I nadjoh ga, bas kod Zorice, na njezinom blogu, „Cooking with Zoki“. Privukao me recept prvenstveno zbog nesvakidasnjeg oblika u kome su pripremljene baklave, i to u obliku rolnica. Slikice tih baklavica mamile su vodu na usta te sam ih morala u sto skorije zvrijeme napraviti. Da ne bih ja sada pisala ovdje kako su ove baklave vrhunski ispale i da sam pre-za-do-vo-ljna i da je to taj recept za kojim sam tragala godinama, reci cu samo da su medju degustatorima bili i bosanski bracni par, koji vrlo dobro znaju sta je dobra baklava i da su je nahvalili, pa sta jos da vam kazem.

I na ovim receptima sigurno necu da stanem,  dugacka je lista recepata sa bloga „Cooking with Zoki“ koje planiram u skorije vrijeme isprobati, s velikim  zadovoljstvom kao i do sada.

Hvala, Zorice 🙂

 

 

Vecera za sestoro

foto

DRAGI PRATIOCI, SAMO DA VAM NAPOMENEM, OVAJ TEKST JE NAMIJENJEN CLANOVIMA FB GRUPE „GASTRO BLOGERI“

Postovani kolege gastro blogeri,
pretpostavljam da je vecina vas nekada odgledala barem jednu epizodu emisija tipa „Sto za 4“ ili „Vecera za 5“ i slicno, kako na kanalima sa nasih prostora, tako mozda  i na nekim od stranih kanala. Ja sam ih uvijek rado gledala kada sam imala vremena, slucajno ili u zadatom terminu, sa velikom paznjom. Interesovalo me kao prvo, za kakve su se to specijalitete domacice odlucile da pripreme svojim gostima,da li nesto tradicionalno ili jela internacionalne kuhinje. A naravno i da li su i  kako dekorisale sto, da li su ponudile neke aperitive ili koktele prije vecere, atmosfera i slicno.

Te emisije su nekako napete, rekla bih,  i veoma pogoduju za diskusiju medju onima koji je u tom momentu, kod svoje kuce pored malih ekrana gledaju.
Ideja da pokrenem ovu igricu ili da nam svima, koji to naravno zele da sudjeluju, zadam ovu temu, koju cu vam nesto kasnije objasniti, rodila se dok sam prije par dana sa svojom mamom, nakon dugo vremena, gledala emisiju ovog tipa na jednom bosanskom kanalu. Komentarisale smo sve, od izbora jela(jednostavno ili nesvakidasnje i slicno), zatim i kako je porcionisano (mnoge su pretrpavale tanjire na zalost)   te i kako je jelo dekorisano na tanjiru.  Svakako je i dekoracija stola zaokupljala nasu paznju.
I onda sam jednog trenutka rekla mami, ja sada, kada bih trebala sudjelovati u ovoj emisiji, ne bih znala sto bih spremila. Bas mi nista nije padalo napamet u tom momentu. Iako dugi niz godina kuham i docekujem goste za raznorazne prilike, nekako mi je manjkalo samopouzdanja da bih mogla “izaci na crtu” i pokazati svoje umijece i dati maksimalno u tom trenutku.
Pa sam se onda sjetila vas, dragi kolege gastro blogeri, da pokrenemo jedan gastro blogerski izazov, sa temom “Vecera za sestoro” (posto postoje vec za 4 ili 5, pa sto da mi to ne promijenimo u 6). Pozovite prijatelje, kolege ili specijalno za vase ukucane 🙂 i organizujte jednu takvu veceru (ili pak rucak) i objavite kao specijalno izdanje na vasem postu. Vjerujem da bi svakome od nas bilo interesantno, sto ce drugi posluziti, kako dekorisati sto i svi oni detalji koji cine  ovu emisiju interesantnom. Moj prijedlog je da to ne budu tipicna slavska i bozicna jela, kako bi ponudjena paleta jela kod svih nas bila raznolikija.

Da li cete koristiti svoje recepte ili isprobati nesto novo, sto vas je zainteresiralo kod drugih gastro blogera, je sasvim svejedno – u svakom slucaju ubaciti link koji vodi do tog recepta.
S druge strane, posto svi mi rado i puno kuvamo, bilo bi zanimljivo  iz tog teksta saznati kako vi inace posluzujete goste (rucak ili vecera bez nekog povoda- ne slave, rodjendani i slicno) , da li su vam vazne dekoracije, da li je vecera tematska, npr. italijanska ili domaca  od predjela do deserta, da li sluzite uglavnom u raznim cinijama i platama ili porcionisano, stolnjak obavezno ili ne, da li se vama domacicama, muzevi mijesaju u izbor jela, posluzenje i slicno (kao meni npr. 🙂 )Da li vam se cesto dogodi da napravite previse predjela  ili ne, pa se vuce danima po frizideru.

Mozda su se svi ovi detalji provlacili do sada u vasim tekstovima, uz recepte, ali eto prilike, da se i na ovaj nacin bolje upoznamo, a svakako naucimo jedno od drugih.

Nadam se da cete prihvatiti ovaj izazov i  ako ste za, objavite vas post sa sto vise slika i neka nam svima naslov posta bude „Vecera za sestoro“ pa i ako bude manje gostiju, neka naslov ostane isti :).

I na kraju da vam se svakako zahvalim na divnim receptima i druzenju u grupi „Gastro blogeri“.

Lijep pozdrav!

 

 

 

 

Bajadera prosarana sjecanjima ili kako je svijet mali

Sto puta ste sigurno i sami bili u prilici da kazete kako je svijet mali nakon sto ste se sreli sa nekom osobom za koju niste ni pomislili da biste je mogli sresti bas tada i na tom mjestu, nenadano i bez najave.

Ili sretnete nekoga za koga ste mislili da ga nikada vise necete sresti, jer je bio dio samo neke epizode vaseg zivota, igrao sporednu ulogu, grubo receno.

Meni se to desilo prije par godina, kada sam setajuci promenadom Niske Banje ugledala jednu zensku osobu, koja mi se ucinila tako poznata  da sam bila duboko uvjerena da je poznajem i da se ne varam da samo slici na nekoga. Pocela sam da vrtim film u glavi povremeno pogledjujuci prema njoj dok je sjedila na klupi, u drustvu jednog muskarca, ne bih li se brze prisjetila ko je i odakle je. Bila sam sigurna da nije iz Nisa i da je znam iz dosta ranijeg perioda mog zivota.

Nakon malo mozganja, prisjetila sam se da je to bila zaova moje drage komsinice iz Dubrovnika, jedne Mikice.

I pridjoh toj Verici i predstavih se. Ispricah joj da mi je njezina snaja, a moja komsinica, cesto objasnjavala teske matematicke zadatke, jer je bila jedna od onih kojoj su ti predmeti isli lako te je oduvijek bila odlican ucenik. I njezine svadbe se sjecam, kako sam sa ostalom djecom  kupila slatkise koje je bacala iz kosarice kao i sve mlade kada  izlaze iz roditeljske kuce.

Sjetila se onda i ona mene te kratko popricasmo. Rekla mi je da je na odmoru sa muzem. Obilazili su banje po Srbiji, po noc, dvije u jednoj i sve tako redom. Zive, kao i moja nekadasnja komsinica iz Dubrovnika, u Beogradu.

Ja vam ovo pricam, jer mislim da je zaista neobicno da neko ko je rodjen i odrastao u Dubrovniku, zivi u Becu, a po udaji vezan za Nis – u tom zivotnom krugu nakon dugo, dugo godina sretne osobu iz ranog djetinjstva koje se po pravilu i ne bi trebala sjetiti, da njezina mama nije pravila – najbolju bajaderu na svijetu! Koju sam slucajno probala tada, davno, kod moje komsinice Mikice – i trazila recept!

Njime se sluzim vec dugi niz godina, eto, na moje i odusevljenje mnogih, a za mene ima i neku sentimentalnu vrijednost, sad znate i zasto. Kada potrazim i pogledam u staroj svesci taj recept, sjetim se kako sam ga neuredno zbog brzine zapisivala doslovno, onako kako mi je svekrva moje komsinice kazivala preko telefona.

Pa evo recepta:

U serpi provreti 400g kristal secera sa 10 kasika vode. Kada provri, kuvati 3 minuta te skloniti sa vatre. U malo prohladjen sirup umijesati i otopiti 125g maslaca, dodati 200g mljevenog keksa i 150g mljevenih oraha.

Pola mase ostaviti svijetle boje a u drugu polovicu staviti kakao ( nisam dobila tacnu mjeru, ali oko 2 supene kasike, da se dobije tamna smjesa).

U pleh velicine otprilike 20cm x 26-28 cm prvo rasporediti svijetli dio pa preko njega tamni. Treba se raditi veoma brzo, jer se smjesa brzo steze i susi. Ukoliko niste toliko spretni, preporucujem da se umjesto gore navedene kolicine maslaca stavi desetak grama vise, lakse ce se rasporedjivati.

Na kraju glazura: 3 stange cokolade  otopiti zajedno sa 50g maslaca i vrucu preliti preko bajadere. Ostaviti na hladno da se stegne.

 

 

Cokoladna (rodjendanska) torta, samo za prefinjena nepca

Nikada nisam imala volje i energije isprobati toliko novih recepata za kolacice i torte kao ove godine, u zadnjih mjesec, dva dana, tacnije receno, od rodjendana mojih sinova u novembru. Dvojica, iako 11 godina razlike izmedju njih, slave rodjendane zajedno jer su rodjeni u istom mjesecu, samo par dana razmaka po datumu. I bila sam kao i svake godine na slatkim mukama, koje torte napraviti. Do sada su se neke torte par puta ponavljale, a neke po prvi put pravljene po provjerenim receptima clanova familije ili prijateljica.

A zahvaljujuci internetu, mame recepti sa raznoraznih strana svijeta, kulinarskih sajtova, blogova i slicnih. Pa se i u tom moru ukusa, atraktivnih izgleda i egzoticnih sastojaka tesko odluciti koju isprobati.

I mogu reci da sam do sada bila zadovoljna rezultatima tih probi, samo sto se to vise odnosi na slatke delikatese, dok sam za par slanih dozivjela pravo razocarenje. Pa uzalud trud i bacen materijal.

I na ovom blogu preporucujem samo recepte koje sam i sama vec isprobala i bila njima odusevljena toliko da ih zelim podijeliti sa svima onima koji uzivaju u dobroj hrani i spremanju iste.

Recept za ovu tortu odlucila sam da podijelim prije svega obozavateljima cokoladnih torti, ali ne one sa teskim kremama od margarina ili putera i slicnog, vec vrhunskog i  prefinjenog ukusa, u kojem se uziva vec pri prvom zalogaju. Jednom rijecju, torta kao iz najbolje slasticarne u gradu 🙂 .

A nekako dobro mjerilo o kvalitetu slatkih delicija koje spremam vec duzi niz godina je moj dobri kolega, sladokusac, koga sam spominjala ovdje. Njega i ostale kolege pocastila sam takodjer tortama koje sam pravila za ovaj rodjendan djeci, pa je bio toliko odusevljen ovom tortom, da me je zamolio da je napravim u cast njegovog brata koji mu iz juzne Amerike (bas danas) dolazi u posjetu. Izasla sam mu naravno u susret, a torta je i po drugi put ispala odlicno.

A recept sam pronasla na istom mjestu, provjerenoj adresi na kojoj  se nalazi i recept za ove trokutice od kokosa, tako da nije bilo neke sumnje da ce i odabrana torta ispunjavati mojim zahtjevima.

Ovaj post i recept posvecujem jednoj divnoj osobi, dragoj blogerki Merimi, koja je nedavno, kako sam saznala, dozivjela razocarenje pri pravljenju cokoladne torte po receptu sa neprovjerene adrese.

Potrebni sastojci:

Kora:

8 jaja (velicine M)

120 g secera u prahu

1/8 l suncokretovog ulja

120 g kristal secera

150 g brasna

50 g kakaa

Fil:

100 ml mlijeka

30 g kristal secera

200 g gorke kuvertire(cokoladne glazure)

250 ml slatke pavlake (za mucenje)

Glazura:

1/8 l slatke pavlake

1 supena kasika meda

200g gorke kuvertire ( cokoladne glazure)

Jos ce vam biti potrebno:

maslac i brasno za podmazivanje forme za tortu

po zelji ukrasne secerne perlice

(rodjendanske svjecice)

Priprema:

1. Formu za tortu (26 Ø ) podmazati puterom i posuti brasnom. Rernu zagrijati na 180°C  (grijaci na gornjoj i donjoj strani pecnice)

2. Pomijesati brasno i kakao i tako ga pripremiti za kasniju upotrebu.

3. Razdvojiti zumanjke i bjelanjke u posebne posude. U vecoj posudi kremasto umutiti zumanjke i secer u prahu. Polako u tankom mlazu dodavati ulje u tu smjesu.

3. U drugoj posudi dobro umutiti bjelanjke te polako dodavati kristal secer i umutiti u kremast snijeg. Zatim tu masu dodati u umucene zumanjke i dobro sjediniti kasikom. Na kraju u tu smjesu dodati i prethodno pripremljenu mjesavinu brasna i kakaa.

4.Smjesu sipati u prethodno pripremljenu formu za tortu i glatko izravnati. Peci oko 40 minuta (provjeravati sa cackalicom) – ovisno o pekari mozda i krace, kao kod mene 35minuta. Kada je peceno, ostaviti da se ohladi.

5. Za kremu prokuhati mlijeko i secer, pa zatim dodati isjeckanu kuvertiru i posve otopiti. Skloniti sa vatre i pustiti da se ohladi. Slatku pavlaku ne previse cvrsto umutiti te sjediniti sa ohladjenom kuvertirom.

6. Ohladjen biskvit 2x prerezati, da se dobiju 3 kore i premazati kremom. Ostaviti oko 2 sata na hladnome da se stegne.

7. Za glazuru prokuhati slatku pavlaku i med. Zatim pomalo dodavati usitnjenu kuvertiru dok se potpuno ne otopi. Tu masu ostaviti da se ohladi i na kraju premazati tortu. Ukrasiti po zelju secernim perlicama (i rodjendanskim svjecicama).

Izvor i recept u originalu: http://www.finis-feinstes.at/de/rezeptsuche/kategorie/torten/index.aspx?detail=631&hl=Schokoladige%20Geburtstagstorte