Kisa i ja

 

 

Volim kada pada kisa. Evo, i danas pada. Cujem kako me svojim sumom i glasnim sapatom zove da izadjem na prozor i po ko zna koji put uzivam u njenom drustvu.

     Kisa je moj prijatelj. Kazu, prijatelj se u nevolji poznaje. Kazu, prijatelj je uvijek tu kad ti je najpotrebnije, da te saslusa. Da ti pomogne. Da, kisa me nikada nije iznevjerila. Kada nisam imala kome da povjerim svoje najbolnije trenutke . Kada sam jecajuci u tami svoje sobe proklinjala svoj zivot i bez imalo nade da ce biti bolje,ona bi mi nudila svoje drustvo.

 Prvo bi necujno pokucala na drvene persijane balkonskih vrata, kao da ne zeli da se namece. A onda sve glasnije i glasnije pocela dozivati moje ime. I bas kao i danas, mamila me da otvorim velika balkonska vrata i pustim je da podijeli sa mnom teske trenutke.

     I tako, njen smirujuci, prijateljski zvuk mamio me da joj otvorim dusu, ne namecuci se, pustajuci me da sama zapocnem svoju pricu.

Stvarno,njeno drustvo mi je godilo. Otvoreno sam joj pricala sve. Moje misli su lutale s jednog kraja na drugi, price su se nizale, a ona me je strpljivo slusala i njeni prijatni zvuci smirivali su moju ranjenu dusu.

     Miris koji je ostavljala iza sebe  upijala sam zatvorenih ociju, kao neki opijum i opustao svaki misic moga tijela. Pa cak i izazivao osmijeh na licu, a po neka kap koja bi mi pala na lice bila je kao poljubac dobrog prijatelja koji mi kaze da ce biti sve u redu.

     Kazivala sam joj kako moj zivot nema smisla, kako nikada nece biti bolje. Medjutim, nije mi dala za pravo. Protestovala je mojim izjavama jakim udarcima kapi po granama stabala i svjetlosnim znacima koje je ostavljala po listovima koji su se pod njezinom tezinom savijali pa opet vracali na staro mjesto i sve tako dok nije uspjela da me uvjeri.

I ja sam joj vjerovala. Ja sam htjela da joj vjerujem.

     Da bih je uvjerila da joj vjerujem, pricala sam joj, sa osmjehom na licu, kako zamisljam svoju buducnost.

     I kisa mi je uzvracala osmjehom u kome sam prepoznala osmjeh majke koja promatra svoje cedo s puno ljubavi i topline, dok mu njezno sapuce :“Bit ce sve u redu“.

     Opet sam joj otvorila svoju dusu. Ovaj put ,sa puno nade, jaca, i nekako kao kroz maglu, vidjela sam sebe, kao zenu, koja zna sta hoce, ima uspjeha u zivotu i voljenog muskarca pored sebe: Jakog,da je stiti;  njeznog, da mu spusti glavu na rame kad joj zatreba neznost, osecajnog ,da je uhvati za ruku kad oseti da joj treba samo ta, bas njegova ruka….I  jos … djeca sa nama, vesela, nasmijana, bezbrizna. Sretna.

I,evo i danas me kisa zove u svoje drustvo. Ali ,danas dijelim sa njom ovaj svoj dosanjani san. Danas joj se, puna srece, smijesim i kazem joj :“Hvala ti kisice,drugarice moja!“.