Zeleni dragulji

Prvi proljetni  dani provedeni  van gradske vreve, na selu, mogu tako pozitivno da utjecu na covjeka, da ga probude iz zimskog sna i rastjeraju tmurne misli. Sva gundjanja, nezadovoljstva, stres, problemi,osjecanja uskog prostora,  nervoza, nestanu cim grad ostane samo tacka u retrovizoru ili se izgubi  u sirini tek obradjenih polja i stabala procvjetalih  tresanja pored puta. Koje ce  nas za mjesec ili dva, namamiti da se njihovim plodovima radujemo kao djeca  dok kradomice savijamo grane  kako bismo se nasladili tim  crvenim vockama dok nas stomaci ne zabole.

Recept za preporod duse je jednostavan: pomijesati 12 sati sunca, cist zrak, pogled na zelenilo u punom uglu od  360stepeni , miris zemlje i tisina. I ceprkanje u zemlji.

Meni barem taj recept uvijek uspijeva.  Osjecam kako mi se dusa  polako napaja zadovoljstvom i unutrasnjim mirom, cim zakoracim kroz kapiju moga malog seoskog carstva.

Planirala sam, kao i svake godine u aprilu, poceti sa sadnjom raznog povrca u kome cu  uzivati tokom sljedecih sedmica i mjeseci. Otkako imam ovo moje  malo carstvo, od jednog poljoprivredno neukog gradskog djeteta, velikim zarom i  voljom postala sam iskusan vrtlar.  Paleta posadjenog  i posijanog povrca prilicno je raznolika. Prvi na redu bili su  mladi luk i zelena salata. Posijana rucola kada iznikne uvijek me posebno obraduje, jer znam kako ce se lijepo slagati ljetos uz koktel paradajz, koji cu posaditi nesto kasnije,  kako ga ne bi majski mraz, kao vec jedanput , unistio. Da se navikne na novo okruzenje I zemlju, tek ce morati   njezne sadnice kolrabe I kupusa, a znatizeljno iscekujem da proklija  spinat, kako bi  i  on, po prvi put ove godine,  obogatio moju zdravu trpezu.

S vremenom ce moja  bastica imati sve manje i  manje prostora da primi nove stanovnike, jer ce sav prostor zauzeti  jos krastavci, bosiljak, paradajz, rotkvice i  jos ponesto.

Medjutim, ima jos nesto vrijedno, zdravo i  ukusno u mom malom zelenom carstvu. Sjecam se da mi je mama  cesto pricala za  trave koje rastu slobodno u prirodi a da ih valja koristiti u ishrani.  Ali nisam obracala paznju jer sam se plasila da ih ne pomijesam sa nekim otrovnim biljkama. Tako su mi u neznanju i nevjerici propadale pred ocima prave vitaminske bombe i prirodni lijek. Dok mi prvi put  u posjetu na selo nije dosla jedna starija gospodja.  Ona  se inace jako zdravo hrani i  pred rucak je htjela da obidje moju bastu. Ipak ono sto je njoj privuklo paznju, bio je travnjak koji se pruza na dvije strane oko kuce. Ugledala je mnogobrojne maslacke i  rekla mi da se njihovi listovi mogu koristiti u salati i  pocela je da ih bere. Ja joj se s nevjericom pridruzih i poceh cupkati te njezne, reckave listice, vise puta gledajuci u nju da vidim potvrdu da nisam ucupala nesto pogresno. Otkrila sam da se ti listovi ipak razlikuju od drugih i sa sve manje nesigurnosti, nabrah punu saku maslackovih listica i umijesah ih za rucak u salatu. Kasnije sam procitala da je maslacak jako zdrav, izmedju ostalog: prociscava krv, podstice metabolizam, prociscava mokracne puteve, sadrzi vitamine A, C, D, kompleks vitamina D, jaca jetru i zuc…Lista je dugacka.

Od tada sa odusevljenjem berem maslacak  po mom travnjaku, znajuci da je vise nego dobra zamjena za salatu,  koju sam s velikim uzivanjem, posadila u mojoj basti.