Sile kale bal

Kada neka turbo folk pjevacica  planira koncert u nekoj areni, sali ili lokalu, nema bojazni da li ce se se napuniti ili ne, interes mladih i starih na zalost ne jenjava. Za razliku od njih, mnogi talentovani, muzicki obrazovani umjetnici, nekog drugog zanra, pred svaki nastup strepe da li ce doci dovoljno publike.

Da je imala te bojazni, na sinocnjem koncertu,  priznala je i Matilda Leko, becka jazz pjevacica, srpskog porijekla. Vidjevsi da je mali, ugodni jazz lokal u drugom beckom okrugu pored dunavskog kanala, ipak prepun publike zeljne dobrog zvuka, obecavalo je obostranom energijom ispunjeno vece.

Ova mlada umjetnica, atraktivnog izgleda, rodjena je u muzicki nadarenoj familiji. Veoma rano je pocela da plese i pjeva, slusajuci izvornu narodnu muziku Balkana, rock, pop i soul. Kasnije je kroz blues otkrila jazz, gdje je pronasla najvecu slobodu u muzickom izrazavanju. Danas predaje jazz pjevanje na Prayner konzervatorijumu u Becu.

Publici se na pocetku koncerta predstavila  naglasavajuci da u sebi pored srpske i hercegovacke, ima i romske krvi i da je to za nju jako vazno i da predstavlja njen politicki statement.

I njezina muzika  prelazi sve granice. Svojim autenticnim izvodjenjem, predstavila je publici nekoliko poznatih kompozicija americkih autora, sa jos vecim zarom, izvela je i par svojih kompozicija, medju kojima „Mrs. Jazz & Mr.Green“ i “ Matilda´s Blues“. Njene pjesme inspirisane su nekim slikama zivota, trenucima tuge ili radosti. Tekstovi su hrabri i dirljivi.

Balkan jazz osjetio se u njenoj izvedbi narodne pjesme „Ajmo Jano“.

Eksplozivnom vokalnom improvizacijom, Matilda Leko odusevila je publiku koja se zahvaljivala cestim aplauzima za vrijeme izvodjenja, koji su, nerijetko, bili upuceni i njenim prijateljima koji su je pratili na instrumentima. Svojom vrtoglavom svirkom, punom strasti na pijanu, Nikola Stanosevic je ucinio da taj instrument ozivi. Nonsalantnim trzajima struna  basa Andy Mayerl je upotpunio carobnu atmosferu veceri.

Koliko u srcu nosi romsku muziku, koju je kao mala pjevusila, tada jos ne znajuci taj jezik, pokazala je izvodeci pjesmu Sabana Bajramovica, „Sile kale bal“. Ta izvedba za mene je bio najupecatljiviji dio koncerta. Osjetila sam kako svakim tonom svoga glasa u meni izaziva buru osjecanja, pogadja pravo u srce i ispunjava dusu.

Austrijance,koji su bili vecina u publici, iznenadila je i saljivom pjesmom na beckom dijalektu o Beclijama koju je sama napisala, a koja je pred kraj koncerta nasmijala i onako dobro raspolozenu publiku.

Bez obzira na kom jeziku da se izvodi, jezik muzike spaja i priblizava ljude, a to je svojim talentom , sarmom i karizmaticnim nastupom potvrdila jedinstvena Matilda Leko.