„Covjek se ne moze ubiti samo sa sjekirom, moze se ubiti i sa stanom“ Heinrich Zille (1858-1929)

Na pocetku 20. stoljeca, Bec je bio grad koji se velikom brzinom izgradjivao, tako da su zelene povrsine i predgradja grada nestale u moru novih zgrada.
Kako zbog toga, tako i zbog sve gusceg gradskog prometa, njegovi stanovnici su bili zeljni svjezeg zraka, sunca i prirode.

Tako se po uzoru na njemacki model takozvanih „malih basti“, grupa gradjana okupila oko ideje da pokrenu osnivanje udruge „Schrebergarten“( naziv po njemackom doktoru Moritzu Schreberu). Predali su zahtjev gradu Becu da im dugorocno dodijeli slobodno zemljiste u obliznjim sumama i livadama u jeftin zakup, koje bi se njihovim clanovima  podijelile na parcele po 200m2  i vece.
Kako je u zahtjevu stajalo, udruga zeli pruziti mogucnost radnicima, poslovnim ljudima, sluzbenicima, koji svoj posao rade uglavnom sjedeci, da se bave bastovanskim poslovima i tako pozitivno uticu na organizam. „…njihovim familijama ponuditi mjesto za  dnevni odmor i tako ljude vratiti u prirodu, jer je za mnoge boravak na otvorenom, pogotovo protiv bolesti velegrada, tuberkuloze, od velike koristi…“
Zahtjev je odobren i tako je pocela, daleke 1909. godine prica o bastama, koje gradski ljudi sa velikom ljubavlju obradjuju, uljepsavaju, njeguju.

Vracam se sada sa pricom u danasnje vrijeme.

Zakoni o „malim bastama“ tokom godina su se mijenjali, a danas je cak dozvoljeno da zakupci mogu da stanuju u tim bastama preko cijele godine, i graditi kuce na max. 50% povrsine zemljista. Zakonom je odredjena i max. visina kuce.
To je do skoro bila  jako povoljna varijanta za izgradnju kuca, jer se po pravilu za prazne parcele, tj. za samo zelenu povrsinu nije trazio novac, vec je zakupac bio duzan da placa godisnji zakup, koji danas iznosi, zavisno od polozaja i velicine parcele, od 1000€ pa navise.

Zakup parcela je u vecini slucajeva u trajanju od max. 99 godina, a ovisno od udruge ili vlasnika koji izdaje zemljiste, vremensko ogranicenje moze iznositi i 5 godina.

Svaka udruga ima svoje statute, kucni red, kojeg svi moraju da se pridrzavaju i to sve stoji  u ugovoru o preuzimanju parcele.

Razlikuju se i odredbe o materijalu koji smije da se koristi u izgradnji kuca. Negdje se iskljucivo smiju graditi kuce koje su oblozene drvetom, tako da je cijelo naselje u optici drveta, a u pojedinim je dozvoljena gradnja cvrstim materijalom i moderne fasade.
Te drvene kuce su uglavnom u naseljima koja su naseljena u periodu od marta do novembra, a iz sigurnosnih razloga  voda se u tim naseljima centralno iskljucuje, kako bi se sprijecilo pucanje cijevi.

I mnogi nasi ljudi, koji su od 70-tih pa do danasnjih dana veliki novac ulagali u objekte u mjestima iz kojih su dosli na, kako su tada mislili, „privremeni rad u inostranstvo“, danas su zakupci nekih od tih „basti“ i vlasnici kuca koje su sagradili ili kupili.
Neke su sagradili i njihovi potomci, koji zele da ostanu i zive u zemlji u kojoj su rodjeni, bez iluzija o povratku u zemlju svojih predaka. Oni zele komforan zivot sad, a ne samo 5 nedelja odmora ili  kada odu u penziju kao sto su to radili  njihovi roditelji.

Posto je danas, jace nego ikada, izrazena zelja stanovnika velegrada za svojim komadom zelenila, tako su rasle i sume novca koje su zakupci u odlasku  trazili od novih, pa su se u medjuvremenu skoro izjednacile cijene zemljista u zakupu i zemljista u vlasnistvu.

Tako je zivot u zelenom postao luksuz, u ovom lijepom gradu na Dunavu…

jednostavna varijanta basti i kucica za odmor

slicne se mogu naci i u samom Becu, kao i na udaljenijim mjestima, gdje Beclijama ni sat vremena voznje nije problem kako bi uzivali u miru za vikend

BildOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

ovo je jedan od primjera, kako ljudi mogu svoju kreativnost izraziti u svom malom kutku raja na zemlji- uradjeno sa puno truda i ljubavi

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

luksuzna varijanta kuca za odmor u jednom selu svega dvadesetak kilometara od Beca, koje su s vremenom postale kuce za stanovanje preko cijele godine

Vlasnik zemlje je dosao na ideju da napravi umjetno jezero i parcelise ostatak zemljista i da u zakup, ali se obavezao da ce jedna parcela biti rezervisana za kupanje stanovnika sela. Citav areal je ogradjen i pristup imaju samo vlasnici koji imaju kljuc za ulaznu rampu. Stanovnici sela imaju poseban prilaz, takodjer sa kljucem.

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100interesantno ukrasena ostava za bastevanski alat

a sad jedan primjer iz Srbije, gdje je ljubav prema detalju i uzivanje u uredjenju prostora oko kuce vidljiv (vrijedne ruke mog rodjaka 🙂 )

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAu svaku od prikazanih figura ugradjena je sijalica, tako da je nocu poseban dozivljaj boravak u basti

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sve boje ljeta

Da li zato sto sam rodjena prvi dan ljeta ili sto sam odrasla na moru,  najljepse godisnje doba za mene je ljeto.
Tada nikako ne mogu da budem neraspolozena.

Osmijeh ne skidam sa lica, jer od svugdje dopiru dobre vibracije i osjecam puls zivota gdje god pogledam.
Ne smetaju mi ni  visoke, tropske  temperature, zbog kojih se svi malo vise znojimo, ni sparne noci u kojima ne mogu da se uspavam do kasno u noc, ni svrbljivi tragovi komaraca nakon sto me siti napuste do sljedece gozbe.
Mnogi ljudi pocinju da se zale, a da ljeto nije ni pocelo, kada tek koji dan potraju visoke temperature, a i svi mediji tada pocinju da davaju savjete kako da se prebrode vrucine, kao da sve jedno te isto ne ponavljaju svake godine.
A ja naprosto uzivam u prednostima koje ljeto pruza.
Lagana odjeca, preplanuli ten, bazeni i more, svjeze sezonsko voce, koje na zalost nema vise slast koju je imalo nekada, lagane salate, ugodne vecernje setnje, koncerti na otvorenom. Veliki ljetni odmor, kojemu se posebno radujemo mi, koji dolazimo iz daleka da posjetimo rodbinu u nekadasnjoj domovini.

Posebno uzivam promatrati jos u proljece probudjenu prirodu koja se onda u ljeto pokaze u svojim najljepsim bojama.
Tada se u svakom dvoristu i basti odigrava revija modela raznoga cvijeca, u kojoj su prolaznici clanovi zirija. Svaki njihov osmjeh daje bodove pojedinim uzorcima, a poneki clan zirija pozeli bas takav model u svojoj basti sljedece godine.

Uzivam i ja u ljepoti boja cvijeca u mojoj basti.
Pojedino cvijece, svoje najljepse izdanje vec je imalo i ranije, pa su u medjuvremenu drugi modeli dosli do izrazaja i po prvi put pokazali svoju ljepotu u mojoj basti.

Svoju bastu obilazim kada god sam slobodna, svaka 2-3 dana, pa je napredovanje cvijeca i povrca svaki put vidljivo i izaziva radost. A sunceve zrake koje citav prizor cine jos ljepsim i ugodnijim,  pojacavaju taj osjecaj unutrasnjeg zadovoljstva.
Zato, zelim da ljeto potraje sto duze, zapravo, zelim da nikada ne prestane.
A zima, zima ce ionako doci…sigurno.
BildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBildBild

Srnine oci



Nasi putevi su poceli da se ukrstavaju od pocetka prosle skolske godine.
Do tada se nismo poznavale, niti vidjale na ulici, iako smo samo dvije zgrade udaljene jedna od druge.
Malo po malo, pocele smo da pozdravljamo jedna drugu, a zatim su uslijedili razgovori, uglavnom vezani za skolu ili tipicnu svakodnevnicu. Djelovala je skromno i stidljivo, kao srna koja se krije od nezeljenih pogleda.

Prvo sto sam primijetila kod nje, jesu velike svijetlosmedje oci koje su ukrasavale duge trepavice, lagano naglasene crnom maskarom. Pogled joj je cesto bio tuzan i sjetan. I pitala sam se zasto je to tako.
Mnoge zene, pa i mladje od nje, mogle bi joj pozavidjeti na manekenskom izgledu. Visokog rasta, dugih, vitkih nogu i uskog struka, odlicno je promovisala sportsko-elegantni stil oblacenja.
Dugu kosu boje zita, skoro nikada nije vezala u rep, pa me je, kada je bila pustena, podsjecala na privlacne hippie djevojke iz 60-tih i 70-tih.

Toliko sam bila zadivljena njezinim atraktivnim izgledom, da sam je cak pitala zasto se ne oproba kao model, istinski ubijedjena da bi je bilo koja agencija angazovala.
Na to mi se ljupko nasmijala i zahvalila na tom pitanju, koji je shvatila kao kompliment.
Iznenadila sam se kada je rekla da bi to za njezinu svekrvu kao i za ostale clanove familije njezinog muza bilo isto kao prostitucija. Toliko su zaostali, rekla je.

Pocela sam da shvatam njezinu ulogu.
Dovedena je iz malog mjesta sa juga Srbije, da bude mirna, nezahtjevna supruga i poslusna snaja, koja ce svoj zivot posvetiti odgajanju djece, bez prava na licne potrebe i zelje.

A muz – on  je svoje slobodno vrijeme provodio pored kompjutera. Zurio je svaki dan kuci sa posla, kako bi se sastajao sa svojim virtualnim prijateljima. Sa njima je  igrao neke igrice u kojima se kupuju zivoti ili tako nesto, nije znala pojedinosti. Tokom prethodnih godina, stvorio je sebi sporedan, virtuelni zivot.
Igrao je i kada su imali goste, i do duboko u noc, tako da je ona cesto izvlacila gostinski krevet u cerkinoj sobi i tamo nocila.

Sama se brinula o cerki i pokusavala nadoknaditi ljubav i paznju koja joj je nedostajala sa oceve strane. Zivjela je samacki, kao da nema muza. I pomirila se,  vremenom, s takvim zivotom.  Nakon sto je bez rezultalta  mnogo puta pokusala da mu skrene paznju na njegovu ovisnost koja im tako dugo ugrozava familijarni zivot.

Nedavno joj je cak saopstio kako ce smanjiti broj sati na poslu. „Nije sve u parama“, rekao joj je, a ona je vec slutila sa kim ce taj visak slobodnog vremena ubuduce dijeliti.

Sada sam razumjela  tuzan pogled te zene, sa kojom bi svaki muskarac, pretpostavljam, pozelio podijeliti svoj zivot, trudeci se da je usreci.
Pitam se, da li ce njezin muz ikada shvatiti  bol i tugu koju je nanio toj zeni.
 I da li ce , dok je bude molio za oprostaj, moci pogledati u te tuzne, srnine oci?
I hoće li je ikada zamoliti…