„Covjek se ne moze ubiti samo sa sjekirom, moze se ubiti i sa stanom“ Heinrich Zille (1858-1929)

Na pocetku 20. stoljeca, Bec je bio grad koji se velikom brzinom izgradjivao, tako da su zelene povrsine i predgradja grada nestale u moru novih zgrada.
Kako zbog toga, tako i zbog sve gusceg gradskog prometa, njegovi stanovnici su bili zeljni svjezeg zraka, sunca i prirode.

Tako se po uzoru na njemacki model takozvanih „malih basti“, grupa gradjana okupila oko ideje da pokrenu osnivanje udruge „Schrebergarten“( naziv po njemackom doktoru Moritzu Schreberu). Predali su zahtjev gradu Becu da im dugorocno dodijeli slobodno zemljiste u obliznjim sumama i livadama u jeftin zakup, koje bi se njihovim clanovima  podijelile na parcele po 200m2  i vece.
Kako je u zahtjevu stajalo, udruga zeli pruziti mogucnost radnicima, poslovnim ljudima, sluzbenicima, koji svoj posao rade uglavnom sjedeci, da se bave bastovanskim poslovima i tako pozitivno uticu na organizam. „…njihovim familijama ponuditi mjesto za  dnevni odmor i tako ljude vratiti u prirodu, jer je za mnoge boravak na otvorenom, pogotovo protiv bolesti velegrada, tuberkuloze, od velike koristi…“
Zahtjev je odobren i tako je pocela, daleke 1909. godine prica o bastama, koje gradski ljudi sa velikom ljubavlju obradjuju, uljepsavaju, njeguju.

Vracam se sada sa pricom u danasnje vrijeme.

Zakoni o „malim bastama“ tokom godina su se mijenjali, a danas je cak dozvoljeno da zakupci mogu da stanuju u tim bastama preko cijele godine, i graditi kuce na max. 50% povrsine zemljista. Zakonom je odredjena i max. visina kuce.
To je do skoro bila  jako povoljna varijanta za izgradnju kuca, jer se po pravilu za prazne parcele, tj. za samo zelenu povrsinu nije trazio novac, vec je zakupac bio duzan da placa godisnji zakup, koji danas iznosi, zavisno od polozaja i velicine parcele, od 1000€ pa navise.

Zakup parcela je u vecini slucajeva u trajanju od max. 99 godina, a ovisno od udruge ili vlasnika koji izdaje zemljiste, vremensko ogranicenje moze iznositi i 5 godina.

Svaka udruga ima svoje statute, kucni red, kojeg svi moraju da se pridrzavaju i to sve stoji  u ugovoru o preuzimanju parcele.

Razlikuju se i odredbe o materijalu koji smije da se koristi u izgradnji kuca. Negdje se iskljucivo smiju graditi kuce koje su oblozene drvetom, tako da je cijelo naselje u optici drveta, a u pojedinim je dozvoljena gradnja cvrstim materijalom i moderne fasade.
Te drvene kuce su uglavnom u naseljima koja su naseljena u periodu od marta do novembra, a iz sigurnosnih razloga  voda se u tim naseljima centralno iskljucuje, kako bi se sprijecilo pucanje cijevi.

I mnogi nasi ljudi, koji su od 70-tih pa do danasnjih dana veliki novac ulagali u objekte u mjestima iz kojih su dosli na, kako su tada mislili, „privremeni rad u inostranstvo“, danas su zakupci nekih od tih „basti“ i vlasnici kuca koje su sagradili ili kupili.
Neke su sagradili i njihovi potomci, koji zele da ostanu i zive u zemlji u kojoj su rodjeni, bez iluzija o povratku u zemlju svojih predaka. Oni zele komforan zivot sad, a ne samo 5 nedelja odmora ili  kada odu u penziju kao sto su to radili  njihovi roditelji.

Posto je danas, jace nego ikada, izrazena zelja stanovnika velegrada za svojim komadom zelenila, tako su rasle i sume novca koje su zakupci u odlasku  trazili od novih, pa su se u medjuvremenu skoro izjednacile cijene zemljista u zakupu i zemljista u vlasnistvu.

Tako je zivot u zelenom postao luksuz, u ovom lijepom gradu na Dunavu…

jednostavna varijanta basti i kucica za odmor

slicne se mogu naci i u samom Becu, kao i na udaljenijim mjestima, gdje Beclijama ni sat vremena voznje nije problem kako bi uzivali u miru za vikend

ovo je jedan od primjera, kako ljudi mogu svoju kreativnost izraziti u svom malom kutku raja na zemlji- uradjeno sa puno truda i ljubavi

luksuzna varijanta kuca za odmor u jednom selu svega dvadesetak kilometara od Beca, koje su s vremenom postale kuce za stanovanje preko cijele godine

Vlasnik zemlje je dosao na ideju da napravi umjetno jezero i parcelise ostatak zemljista i da u zakup, ali se obavezao da ce jedna parcela biti rezervisana za kupanje stanovnika sela. Citav areal je ogradjen i pristup imaju samo vlasnici koji imaju kljuc za ulaznu rampu. Stanovnici sela imaju poseban prilaz, takodjer sa kljucem.

interesantno ukrasena ostava za bastevanski alat

a sad jedan primjer iz Srbije, gdje je ljubav prema detalju i uzivanje u uredjenju prostora oko kuce vidljiv (vrijedne ruke mog rodjaka 🙂 )

u svaku od prikazanih figura ugradjena je sijalica, tako da je nocu poseban dozivljaj boravak u basti