Ako vam je potrebno bar na par dana da „napunite baterije“, to svakako mozete uraditi ako posjetite Sloveniju. To je zemlja u kojoj cete se zbog gostoljubivosti njenih stanovnika osjecati kao kod kuce.
Moje odusevljenje Slovenijom pocelo je vec na Bledu, koji sam najprije posjetila na mom kratkom proputovanju kroz tu zemlju.
Neobicna tisina, spokoj i mir,bez obzira sto je sve vrvilo od turista i sto su se u prolazu mogli cuti razni jezici, djelovali su na mene opustajuce. Sunce koje je ugodno peklo kozu dok smo setali duz obale jezera u maloj kotlini, velikom brzinom opustalo je svaki misic u tijelu.
Promenada pored jezera vodila nas je pored predivnih vila interesantne arhitekture koje su privlacile nasu paznju. Vecina njih nude smjestaj turistima.
Ima i ovakvih prizora na Bledu
Pogled na jezero koji se pruzao pred mojim ocima djelovao je idilicno.
Mali otocic sa crkvicom usred jezera, srednjovjekovni dvorac na litici iznad jezera, bijeli zvonik koji iz daljine viri izmedju gustih stabala. To je bajkovita slika koja mi je pruzila osjecaj unutrasnjeg mira i bezvremenosti.
Tradicionalni brodici tzv. pletno s veslacima prevoze zainteresirane turiste do malog otocica, a moguce je oko jezera provozati se starim bledskim fijakerima.
Srdacni domacini, od slucajnog prolaznika do prodavacice sladoleda, rado se upustaju u razgovore u kojima su izrazeni zaljenje za starom, zajednickom zemljom, pruzaju osjecaj dobrodoslice i osjecaja kao da ste kod kuce.
ljetna bob staza
umjetnicki prikaz pobjednicke sah pozicije jednog slovenackog sahiste
Nas put se nastavlja u pravcu slovenskog primorja. U mali gradic Izola, gdje smo planirali naci smjestaj.
Za samo sat i pol voznje od Bleda, stigli smo u ovaj naizgled uspavani gradic.
Zbog blizine Italije i vecinskog broja italijanskih turista, sve table i natpisi napisani su i na slovenskom i na italijanskom jeziku.
Kako smo ubrzo uvidjeli, zbog praznika u Italiji i manifestacije Portoroske noci u obliznjem Portorozu, svi hoteli i privatni smjestaj bili su popunjeni. Ni ljubazne djevojke u turistickom centru kojima smo se obratili za pomoc, nisu mogle da pronadju slobodan smjestaj niti u jednom obliznjem gradicu.
Tek sasvim slucajno, nakon prvobitnog ocajavanja, vidjeli smo na jednoj od kuca koje iznajmljuju sobe natpis „prosto-libero“. Vidno nam je laknulo. Docekala nas je srdacno nasmijana gazdarica, koja se cak ponudila da nam pomogne prenijeti torbe od auta do kuce, i sve dok nas nije smjestila, nije prestajala da cavrlja sa nama.
Nesto kasnije, mala vecernja setnja otkrila je sve cari Izole.
Nenametljiv ribarski gradic imao je sve sto turista zeljan primorskog ugodjaja trazi. Tipicna arhitektura primorskih gradica, manji i veci brodici usidreni u marini i vecim dijelom obale, sve do plaze. Riblji restorani sa stolovima smjestenih uz samu obalu, iz kojih dopire miris svjeze spremljene ribe. A sve bez preglasne muzike koja obicno tresti u nekim drugim turistickim mjestima, tako da se cuje samo sum mora koji opusta i tihi razgovori prolaznika.
Nas je privukao miris ribe koja je posluzivana ispred usidrenog ribarskog brodica u kojemu se i pripremala svjeze ulovljena riba. Ukus ribe sa gradela, probudio je sjecanja kada je moj tata spremao ribu na taj nacin, u nasoj basti u Dubrovniku.
Po velikom broju prodajnih mjesta domaceg sladoleda na skoro svakom koraku, moglo bi se reci da je Slovenija zemlja sladoleda. Nikada nisam za kratko vrijeme pojela toliko sladoleda kao tada u Izoli i drugim mjestima koje sam obisla. Sirokoj paleti okusa, od klasicnih pa sve do nekih neobicnih poput onog od cvekle pa do egzoticnih poput sladoleda od ingwera, tesko se moglo odoljeti.
automat za ekolosko mlijeko u Izoli (1€ po litri)
Na kupanje sljedeci dan otisli smo u obliznji gradic Portoroz. To i nije bilo bas pametno.
Plaze su doduse lijepo uredjene, sa velikom ponudom zabave za djecu i par ugodnih caffe barova. Ali nemaju lijep ulaz u more, u kojem se velikim dijelom nalaze krupna kamenja, a samo jedan mali dio centralne plaze je pjeskovit.
Ipak je plaza u Izoli ljepsa i pitomija.
A poklon opstine Izola i iznenadjenje posjetiocima i mjestanima grada, bio je nastup kubanskih muzicara na trgu pored marine. Ritam salse sirio se medju publikom koja nije mogla mirno da stoji, vec su pojedinacno ili u paru igrali u tom ritmu. Latinski sarm i neprekidan trud pjevaca i kompletnog benda da naprave dobru zabavu, pridonijeli su da malo uspavano mjestasce na jadranskoj obali na trenutak postane veseli karipski otok.
Puni lijepih utisaka zbog vidjenog i dozivljenog na slovenskom primorju, krenuli smo put Ljubljane. Nakon nesto vise od sat vremena voznje, prosetali smo centrom glavnog grada Slovenije. Imala sam utisak da sam se nasla u nekoj bajci zbog arhitekture starog dijela grada, koji je inace pod zastitom drzave kao kulturno dobro. Tome uveliko pridonosi i pogled na mocan srednjovijekovni dvorac na brezuljku iznad starog jezgra grada.
Mnogobrojni mostovi preko rijeke Ljubljanice, spajaju promenade sa obadvije strane rijeke i takodjer su vrijedni paznje.
Gradski muzikanti zabavljali su prolaznike, a mnogobrojni stolovi sa suvenirima mamili su turiste koji su u velikom broju setali uzivajuci u razgledanju grada. I opet domaci sladoled, kome nismo mogli odoljeti.
univerzitet
univerzitetska biblioteka
Setnja Ljubljanom nije dugo trajala, ali ostavila je upecatljive utiske na nas, tako da smo time kompletirali nase prvo kratko proputovanje kroz Sloveniju.
nisam pitala sta znace ove okacene tenisice izmedju zgrada
policajci na konjima- scena slicna nekoj u americkim filmovima
Iako mala zemlja, ona ima da ponudi jos dosta toga svima koji su zeljni odmora, a pritom vide i dozive nesto sasvim novo i drugacije, ali i da se osjecaju kao kod kuce, jer su Slovenci jako dobri i srdacni domacini.
Mi cemo svakako opet doci. A to iskreno preporucujem i vama.
Jer…Slovenija vas ceka.
malaprge 
Postaješ odličan putopisac…
Hvala, draga moja 🙂 !
Baš lepe slike i komentari 🙂
Hvala 🙂 !