Krtola

Bilo je to na veceri kod prijatelja iz Srbije, koje smo nedavno upoznali.

Sjedali smo u opustenoj atmosferi i uzivali u delikatesama prave srpske kuhinje. Nije nedostajalo ni bogate meze, ni sarme, ni pecenja, a posebna delicija, bar za mene,koja nikada nije jela divljac, bio je i gulas od srnetine, vrhunski zacinjen i spremljen.

Domacica se cak potrudila da se oproba u kuvanju rakije, kako bi upotpunila ugodjaj te zimske,hladne veceri i posluzila goste.

Praveci je prvi put, nervozno je vise puta, provjeravala sastojke i proceduru na malom papiricu gdje je zapisala recept dobijen od oca preko telefona. Pijuckajuci kuvanu rakiju, koja, s obzirom da je pravljena prvi put i nije tako lose ispala, upoznasmo se malo bolje sa novim prijateljima i uvidjosmo da nam njihovo drustvo godi, jer bili su nasih godina, slicnih interesovanja i razmisljanja. Jednako i veseli i raspolozeni kao i mi sami, nisu dozvolili da svakodnevne brige i problemi budu tema te veceri.

U neko doba, pridruzila nam se i majka domacice, koja zivi u blizini. Zena pedesetih godina, ozbiljnog je lica sjedala sa nama i sve vrijeme me promatrala i pomno slusala kako pricam. U prvi mah mi nije bilo jasno zasto, ali onda ona progovori : “ Jao, kad te slusam, pa ti nista nisi promenila tvoj crnogorski govor. Podseca me na nasa letovanja u Crnoj Gori. “ Mada mi nije bilo prvi put da neko iz Srbije uoci moj drugaciji govor i smatraju me Crnogorkom, bila sam pomalo iznenadjena i prozborih nasmijanog lica: „Ne, nisam ja iz Crne Gore, ja sam porijeklom iz Hercegovine. Mi jesmo blizu,ali se razlikujemo po govoru. “ Ona kao da to nije cula ili nije razumjela sto sam joj rekla, i dalje me posmatrala tako, kao da gledajuci mene vraca film njezinih sjecanja sa ljetovanja u Crnoj Gori pa dodade :“ Krtola. Znas li sta je krtola?“.

Vec mi cijela situacija postade simpaticna i ja joj opet, uz jos veci osmijeh odgovorih :“ Pa naravno, to je krompir. I kod nas u Hercegovini se kaze krtola.“ (Jooooj, otkad nisam cula tu rijec, prodje mi kroz glavu.) „Kad sam bila kod vas u Crnoj Gori na moru“, nastavlja ona, „domacini su spominjali krtolu, a mi nismo znali najpre sta je, pa sam dobro upamtila tu rec. Eeee, kad te slusam, pa nista nisi promenila tvoj crnogorski govor“.

Nisam htjela vise da je ubjedjujem ko sam, sta sam, odakle sam, vidjoh, uzaludno bi bilo. To sto vec dugo godina zivim daleko od rodnog kraja i dragih mi ljudi, otudjilo me i od mnogih rijeci koje su me okruzivale dok sam odrastala i dok se nisam otisnula u neke druge krajeve, koji su u medjuvremenu postali moj dom. Ali bar me tog trenutka, ta zenica, sa tom jednom rijecju, poveza sa mojim rodnim krajem i zagrija, vise nego ona kuvana rakija, dusu I srce. Jer me podsjeti na krtolu pecenu u zaru na ognjistu, kod mog djeda, u Hercegovini.

A i svi Hercegovci, ma gdje zivjeli, kazu, nema sladje krtole od one koja se rodi iz skrte, hercegovacke zemlje.

p.s.

napisano prosle zime 🙂