Jesen u meni…i oko mene caruje

Bogate plodove ljeta, koje sam uzgajala u svojoj basti, vec smo odavno u slast pojeli.

Mladi luk, salata, rukola, kratko vrijeme rotkvica i kolorabi, obogacivali su nasu trpezu u ljetnom periodu. Paradajz i krastavci sve do skoro, dok prvi mraz nije unistio stabljike, na kojima se nalazilo jos mnogo zelenih plodova, bez sanse da sazriju. Sada zemlja izgleda pusto, nakon sto su stabljike iscupane, a jos pokoji plod cherry paradajza na povrsini zemlje lezi kao nijemi svjedok bujnog, ljetnog zivota.

Sladili smo se i socnim kruskama, koje su ove godine prvi put rodile, tri godine nakon sto smo ih posadili. To nas je bas obradovalo, dok su se ostale vocke, jabuka i sljiva, u isto vrijeme posadjene, protivile nastaviti formirati plodove, pa su sa sebe stresle prve cvjetove vec u maju, i tako nas rastuzile, vec na startu. Moj muz im je vec zaprijetio: “ Ne rodite li sledece godine, zamijenice vas druge!“ 🙂

u nasem mini vocnjaku

Ne pricinjava mi samo boravak u mojoj basti veliko zadovoljstvo, vec je i sam put od Beca do sela pun iznenadjenja.

slikano ljetos

Dok smo upoznavali tu rutu koja se velikim dijelom proteze kroz velike, plodne njive Donje Austrije, bili smo pozitivno iznenadjeni koliko su neki ljudi, seljaci, prije mnogo, mnogo godina bili pametni i uzduz puta posadili vocna stabla. I to u „nicijoj zemlji“, uski prostor koji dijeli njive od puta. Prepune grane rumenih plodova jabuka i poneka kruska, pozdravljaju putnike u jesen, a u rano ljeto, pocetkom juna, slatki plodovi tresanja pozivaju na gozbu.

slikano ljetos
Kao i proslih godina, cekali smo da te vocke sazriju, da mozemo da ih oberemo.

Ovaj osuncani vikend, svoju zavrsnicu imao je danas upravo ubiranjem plodova koje nam je ova jesen velikodusno poklonila. Danasnja nedjelja bila je puna akcije i u znaku zadovoljstva, gdje su sva cula uzivala :).

Sarenilo njiva, okupanih jesenjim suncem, djelovale su idilicno, mamile nase poglede i tako na magican nacin, unosile bezbriznost i mir u nase duse.
One  su sada sredinom oktobra vec izorane i posijane zitom, a na nekima se jos vide zeleni listovi neke vrste repe, dok kukuruz, vec pozutjele stabljike i listova, ceka da bude obran.

slikano ljetos, a slicno je izgledalo i danas

danas

Vec odavno se u prodavnicama ne mogu kupiti ukusne, socne jabuke, pa nam je to jedinstvena prilika da se prisjetimo ukusa prave jabuke, kakve smo jeli kao djeca.
Te jabuke niko ne odrzava, sto znaci, niko ih i ne prska. Socne i slatke, pravi su delikates jedinstvenog bogatstva ukusa. Pojedine sorte bih mogla oznaciti kao starinske, jer se razlikuju po izgledu i okusu od ostalih koje sam do tada poznavala.

moj muz danas u akciji

mali broj ljudi zastane da bere jabuke, tako da veliki broj ovog voce propadne

zanosni plodovi na sve strane puta

Ali nije samo branje jabuka danas bio nasa glavna zanimacija.

Tako sam, kao i svake godine u ovo doba, uzivala u skupljanju plodova oraha.
I oni su posadjeni pored puta, i to najvecim dijelom od svih ostalih, i samo cekaju da budu obrani.
Nema ljepse rekreacije u prirodi od toga, vjerujte mi. Djeluje opustajuce, a radost pri pronalasku svake pojedine jatke, pa i neka vrsta takmicenja ko ce vise da sakupi tih ukusnih kostunjavih plodova, cinilo je da se osjecamo kao djeca.

Jos nesto je obiljezilo ovaj vikend.

Moj sin je upoznao novog prijatelja. Malog jezica Maksa(tako mu je moj sin dao ime).

Posto veoma voli zivotinje, uzeli smo ga kod sebe. Moj sincic bio je presretan sto ima jeza za kucnog ljubimca. Uz to smo htjeli da mu pomognemo da lakse prezimi, jer im prijeti masovno uginuce, kako smo culi nedavno preko medija. Zbog poremecaja klime  kasno su dosli na svijet,pa hladnoca i nedostatak hrane prijete tim slatkim,nejakim mladuncima.

Nakon sto smo u internetu pronasli da nije tako lako uzgajati mladunce jezeva, jer im se npr. ne moze davati obicno mlijeko, sto smo mi odmah dali, vec specijalno mlijeko za macke i slicno, obeshrabrili smo se i razocarali. Savjetuje se da je najbolje da se odnese u dom za zivotinje, gdje ce se strucnjaci pobrinuti za njih.

Zanimali smo se sa tim malim stvorenjem cijelo popodne, i nakon sto smo mu ponudili prenociste u nasem toplom domu, uvidjeli smo da mi ne mozemo nista vise uciniti za njega. Doma za zbrinjavanje zivotinja u nasem selu na zalost nema, pa smo ga teska srca na kraju pustili opet u prirodu, u nadi da ce prezivjeti.

Bio je ovo nakon duzeg vremena zanimljiv izlet u prirodu, obojen svim bojama i radostima jeseni, zacinjen ukusom plodova koje nudi ovo godisnje doba.