Klin corba ili ne?

Prije par dana sam slucajno na jednom programu naisla na emisiju „Jamie`s 15 Minute Meals“.

Rijetko gledam kuvarske emisije. Imam utisak da su jela koja prikazuju ipak prilicno teska za  pripremiti ili su potrebni neki posebni zacini ili sastojci.  Trebalo bi pola dana izgubiti samo trazeci po prodavnicama te neke posebne sastojke.

Ali nesto me je natjeralo da se zadrzim da odgledam emisiju Jamie Olivera do kraja.

Prikazane su nekoliko emisija jedna za drugom. I zaista – jednostavni sastojci, spremljeni na drugaciji ali interesantan nacin, neobicne kombinacije – odusevljeno sam pratila njegove majstorije za sporetom i zongliranje salatama, slaninom, pilecim sniclama, krutonima ili dresinzima koje je sam napravio…

Svjesna sam da bi meni pa i mnogim drugima trebalo vise od petnaest minuta, ali svakako sam namjerila kupiti njegovu knjigu sa ovim brzim receptima. Odgovara mi ta drugacija priprema i kombinacija obicnih namirnica.

Nekada stvarno treba da se spremi rucak, na brzinu, a pritom nastojati da to bude i zdravo. Sve je pitanje ukusa, ne volimo svi ista jela niti ih spremamo na isti nacin.

Neke namirnice, povrce ili meso,  znamo spremati na samo jedan nacin, jer smo tako naucili.

Eto, na primjer, poriluk. U nasoj kuci, tj. u mojoj familiji i kraju, spremao se samo kao corba. A kod nas se kaze por,vjerovatno skracena verzija rijeci poriluk, pa je tako ostalo u narodu. Kasnije sam cula za to povrce jos nekoliko naziva: praziluk, prasa, prazi,perca(u Zaplanju se tako kaze za zeleni dio biljke).

Tek kad sam kasnije kod moje tetke u Becu vidjela da ga ona koristi svjezeg u salati, bilo mi je cudno, ali mi se svidjelo i od tada ga stavljam i ja u salatu. Nekima ce biti smijesno, ali tako je.

Jednako tako, bila sam iznenadjena kada sam vidjela da se u kraju odakle je moj muz, Zaplanje, takodjer ne koristi za corbu, samo za salatu i kao dodatak nekim jelima.

Dugo je mom muzu trebalo da se navikne na ukus te corbe, u pocetku je cak demonstrativno odbijao da pojede bar jednu kasiku, jer nije navikao na kuvan praziluk,  ali s vremenom, shvativsi da se radi o necemu zdravom  „s kasikom“, pojede bar jednu porciju kada spremim. Djeci se ova corba na zalost jos uvijek ne svidja 😦  .

E, sad, zasto spominjah Jamie Olivera na pocetku?

Rekla bih da je ovo moj recept za spremanje brzog i zdravog  domaceg jela koje okrepljuje u prohladno, zimsko doba. I da se sprema doduse nesto vise od petnaest minuta, ali je procedura veoma jednostavna, kao i sastojci.

Necu vam moci dati tacne mjere, jer ovu corbu radim otprilike, ali sam sigurna da ce navedene kolicine biti dobra smjernica da se dobije ukusno jelo.

Oko 200g slanine isjeci na kocke i uprziti sa 1 kasikom masti(kod nas kuci stavljala su se pored toga i suva rebra, ali za brzu verziju je i samo slanina ok). Dodati 1 kasicicu mljevene crvene paprike i kratko uprziti i zaliti vodom, otprilike 1 litar. Uvijek se moze dodati malo vode ukoliko corbica kasnije kada se ostali sastojci dodaju postane pregusta. Kuhati dok slanina ne omeksa. Zatim dodati poriluk, ca. 500g(ja koristim vise zelenog dijela za corbu, vise volim tako), isjecen na komadice od ca. 2cm, na kockice isjecenih 3-5 krompira kao i 1-2 fildzana rize. Pritom je vazno napomenuti da riza prilicno zgusnjuje corbu i nakon sto je sklonite sa vatre, zato- pazite. Zaciniti sa solju, biljnim zacinom i biberom po ukusu.

Jelo je gotovo kada su svi sastojci skuhani, a zaprska nije potrebna. I to je to !

Prijatno !