I ovo je Bec

Daleko od blistavih fasada beckih znamenitosti i prodavnica luksuznih marki u centru Beca, odvija se se jedan zivot onih malih ljudi, cija je svakodnevica sasvim drugacija od one koja se da naslutiti iz beckih razglednica.

 

Ono sto Bec ne razlikuje od mnogih ostalih gradova sirom Evrope, jeste vidljiva mjesovitost stanovnistva, koja je u procesima emigracije potpuno promijenila sliku tog grada.

To je grad koji se sastoji od dvadeset i tri opstine. U pet od njih vise od cetrdeset posto cini stanovnistvo  sa migracionom pozadinom, a slican je prosjek i za cijeli grad Bec. Najbrojnije grupe tog stanovnistva cine ljudi koji dolaze sa prostora bivse Jugoslavije, a odmah poslije njih su stanovnici porijeklom iz Turske.

 

Da je mozda situacija obratna, stjece se utisak kada se proseta nekom od trgovackih ulica pojedinih dijelova grada. Jedna od njih je i Quellenstraße u opstini Favoriten.

 

Skoro citavnom njezinom duzinom prolazi tramvaj broj sest, cak sedam stanica nalaze se samo u toj ulici. Voznja tom rutom otkrila bi drugo lice Beca, ono, koje cine njegovi stanovnici migrantskog porijekla.

 

A slika je sljedeca.

U prizemlju skoro svake stambene zgrade nalaze se se poslovni prostori.  Poduzetnicki i zanatski duh nasih sugradjana porijeklom iz Turske najvise je vidljiv u toj ulici. Skoro svaki od tih lokala nalazi se u njihovim rukama, a ponuda usluga i robe je razlicita. Veoma su usluzni i uvijek dobro raspolozeni, a mnogi od njih svoje musterije muskarce koji dolaze sa prostora bivse Jugoslavije oslovljavanju sa „Bruder“ (brate) ili zene sa „Schwester“ (Sestro).

Kiosk blizu pjesacke zone Favoriten- kebab ( turska verzija gyrosa) je vjerovatno poslije McDonalda i becke snicle najomiljenija brza hrana

gdje su se prije dvadesetak godina mogli kupiti jeftini kucanski artikli i ukrasi, danas se nalazi turska knjizara

gust je raspored prodavnica odjece…

… kako mode za svaki dan, tako i svecanih haljina i vjencanica, posto i Turci, kao i nasi ljudi, sve vise prave svadbe u Becu, umjesto u zemlji iz koje dolaze

frizerski saloni rade veoma dobro, uvijek su puni musterija, cije usluge koriste i nasi ljudi, uglavnom omladina

 

 niske cijene frizerskih usluga privlace musterije

u ovim prodavnicama tesko cete naci kozne torbe i cipele

jedna od mnogobrojnih prodavnica mobilnih telefona i sporednih usluga vezanih za mobilnu telefoniju

ovdje mozete dati na popravku i vas kompjuter i jeftino telefonirati u sve zemlje svijeta

pekare, od kojih vecina radi nedjeljom i praznicima, sve su omiljenije medju svim stanovnicima Beca

second hand – ovdje se moze naci svasta nesto

pizza, kebab ili snicla – birajte

sve je veci broj lanaca prehrambene robe po Becu ciji su vlasnici Turci

brza i profesionalna staklarska usluga – jos jedan od zanata u kojem su se osamostalili nasi sugradjani Turci (u opstini Simmering)

ponuda u ovoj ulici ne bi bila potpuna bez zlatara

Medju mnogobrojnim turskim lokalima u ulici Quellenstraße, uspjesno posluje vec dugi niz godina i „Cafe Dani“, ciji vlasnik dolazi sa prostora bivse Jugoslavije. U njemu se uglavnom okuplja omladina koja je porijeklom sa nasih prostora.

Za samostalnu djelatnost odlucuje se sve vise i ljudi koji dolaze sa prostora bivse Jugoslavije. I oni polako mijenjaju sliku Beca i ostavljaju traga u bogatstvu ponude koja je vidljiva na ulicama.

Nedaleko od gore pomenute ulice Quellenstraße, nalaze se dva, medju nasim ljudima veoma popularna lokala u kojima se sluze specijaliteti sa rostilja, burek i ostala jela srpske kuhinje. Prije se cekao odlazak u domovinu kako bi se uzivalo u tim jelima, a danas ih je moguce kupiti samo par koraka ili par minuta voznje autom od mjesta stanovanja.

Prvi lokal koji je ponudio nase specijalitete, bio je imbiss „La Koliba“ u Laxenburgerstraße. Samo par kvadrata prostora kojim se sirio miris rostilja i bureka bili su dovoljni da se izazove prava pomama i odusevljenje medju nasim ljudima. Od pocetka poslovanja dugi redovi cekanja bili su pravi pokazatelj da je tako nesto bilo itekako potrebno u tom dijelu Beca. Za prave sladokusce sluzila se i veoma ukusna baklava i tulumbe.

Svoje poslovanje prosirili su na objekat nekoliko stotina metara dalje u istoj ulici. Otvoren je veliki restoran koji takodjer od prvog dana posluje vise nego odlicno. Ono sto ga cini posebnim, jeste uredjenje interijera u etno stilu. Namjestaj je od debelog drveta neravnih oblika, hrana se sluzi u zemljanim tanjirima i cinijama. Kada krocite u taj restoran, usluzni konobari prvo ce vas pozdraviti na srpskom, pa cete na trenutak pomisliti da se nalazite na tlu Srbije.

I tu se siri miris rostilja, mada je ponuda ovdje raznolikija. Jela se mogu naruciti posebno, a ima i ponuda  „Jedi koliko mozes“ iz bogatog bifea za fiksnu cijenu( oko 10 €) . Tu se pored svinjetine i jagnjetine na raznju, nalaze i gravce na tavce, sarma, razne supe i corbe, domaci hljeb i ajvar iz vlastite proizvodnje. Jelen i Lav pivo, domace rakije i ostala pica sa nasih prostora sluze se u ovom restoranu.

Medju nasim ljudima ovo mjesto je veoma popularno za slavlja rodjendana, krstenja i ostalih povoda. Ili jednostavno za nedeljni rucak. Uvijek je potrebno rezervisati stolove, desava se da su svi stolovi popunjeni pa se treba cekati dok neki ne bude slobodan.

Sve vise Austrijanaca dolazi u ovaj restoran, kojima ukus Balkana nije stran

Drugi restoran nedaleko od ulice Qellenstraße u kojima se sluze srpski specijaliteti je „Balkan Express“.

Moglo bi se reci da su mala konkurencija „La Kolibi“, jer stjece sve vecu popularnost medju nasim zemljacima.

U oba restorana moguce je naruciti jela sa rostilja u vecim kolicinama za slavlja ili rucak kod kuce.

Bec nisu samo Schönbrunn, Prater i Stephansdom, to su i ljudi koji u njemu zive, ciji su korijeni vidljivi u brojnim ulicama, daleko od centra i objektiva kamera turista koji ga posjecuju.