Gost nas svagdasnji ( II )

PRIČA 2
DOBRI DUH HOTELA X

Ne znam kakav je osjećaj doći u Dubrovnik prvi put, jer meni se to iskustvo poklopilo s dolaskom na svijet, pa je ushićenje zasigurno bilo ogromno.

A došao sam na svijet nedaleko od zgrade današnjeg sveučilišta, u kojoj je tada bila smještena dubrovačka bolnica, a rodilište u njenoj neposrednoj blizini. Još jedno zdanje koje evocira uspomene, bar meni osobno, je zasigurno i stara željeznička stanica u Gružu,u kojoj je moj djed zaradio mirovinu, baveći se poslovima na željeznici. To mi je sve stvaralo jednu skoro pa nevjerojatnu sliku i beskrajno zanimljiv lik moga djeda, kojega sam, iako ga ne pamtim, vječito kao dijete zamišljao u toj odori željezničara kako sav važan zviždaljkom  tjera putnike da zauzmu svoja mjesta. U vlaku, popularnom Ćiru, koji je ne tako davno našemu Gradu značio kao najpouzdanija poveznica s  unutrašnjosti i ostatkom zemlje, a prometovati je počeo  još davne 1901.

Ali slušajući ljude koji dolaze  u naš Grad, svim mogućim prijevoznim sredstvima, osim eto nažalost mnogih, i željeznicom, stekao sam dojam da je taj osjećaj, prvi susret  s našim Gradom, sličan onom koji sam imao kada sam prvi put kročio u HOTEL X, nastavivši svoju karijeru konobara.

Došao sam tada iz jednog obiteljskog restorana u Beču, koji je generacijama bio u vlasništvu stare bečke obitelji Pflug, izgrađenog davne 1800. godine, pa otuda i naziv restorana „Heurigen zum alten Pflug“.

Heuriger je austrijski narodni naziv za mlado vino, a mjesta na kojima se ono točilo zadržala su  istoimeni  naziv do današnjih dana.
U restoranu u kojem se nerijetko tražilo mjesto više, iako kapaciteta višeg od 200 mjesta, u unatrašnjem i vanjskom dijelu restorana, odjeven u krasnu austrijsku narodnu nošnju, moram reći da sam se osjećao kao dio obitelji i te priče, te mi je poslije bilo teško i pomisliti da bih mogao raditi u nekom drugačijem ambijentu.

Srećom, takvo što se nije zbilo.

HOTEL X je bio nastavak te sjajne priče, o izuzetnim ljudima koji znaju svoj posao, jednako toliko ga vole i osjećaju se na radnom mjestu kao doma. To znaci savjestan, domaćinski odnos, kako prema kolegama tako i prema gostima.

I ne mogu vam opisati kako mi je sve to skupa prijalo, tradicionalna dubrovačka gostoljubivost i kulturno naslijeđe bilo  je tu, rame uz rame sa europskom baštinom i tradicijom, a nadasve ljudskom toplinom, koja vam  se sljubljuje s dušom  i ne da vam da zaboravite to iskustvo, taj osjećaj. I nije taj izvanredni ambijent produkt skupocjenog namještaja i vrhunske tehnologije. To je produkt energije i zalaganja tih ljudi, koji vole svoj posao i nesebično sebe daju gostu na raspolaganje, zahvalni mu na njegovom povjerenju,dajući mu  više nego što ijedan ugovor o radu može definirati. A sve zarad zadovoljstva gosta koje nerijetko biva izraženo obostrano, i svi osjećaju da su dobili novu vrijednost, izmjenom e mail adresa, telefona i kontakata izvan zidina hotela i grada.

Ta mala ali sjajna obitelj HOTELA X udiše osebujan ritam i vitalnost poznatom dubrovačkom petozvjezdašu, na jedan skoro zaboravljen romantičan i pomalo  nostalgičan način, stvarajući ambijent iskrenosti, sličan oonom kojem su odvajkada težile obitelji, držeći svoju intimu i tradicionalne obiteljske vrednote  na visokom pijedestalu, zaštićene od svih loših utjecaja, naročito u ovo nase vrijeme globalne povezanosti i otuđenosti, modernih komunikacijskih trendova i usamljenosti.
Ako znate o čemu govorim, i vama je mjesto u HOTELU X.

Dodjite, dobrodošli ste.

Autor M. B.

Konobar

(Uvod i prica 1 klikni ovdje, prica 3 klikni ovdje )