Bozicna proslava u firmi – jos jedan detalj iz praznicne svakodnevnice u Becu

Jos dva puta spavati, pa je onda bozicna proslava u firmi.

Sve kolege se vec raduju zajednickoj veceri  i pricaju samo o tome, od dana kada smo saznali za termin. Preispitujemo jedni druge ko ce ici a ko nece, ko ce sa kim poci, sta ce  se obuci… Mada ne vazi neki dresscode, opet se svi potrude izabrati neki svecan komad odjece za tu priliku.

Dobrom raspolozenju svih uveliko doprinosi i to, sto je pocetkom decembra sa platom stigla i bozicnica, takozvana cetrnaesta plata, na konto.

Iako u nasoj firmi ne manjka dobrog raspolozenja preko cijele godine  i zajednickih izlazaka kolega, bozicna proslava u firmi je ipak poseban dogadjaj.

Atmosfera je potpuno opustena, uz casu dobrog vina, bogat bife, uz prigodnu muzicku pratnju. Prepricavaju se interesantne dogodovstine s posla ili iz privatnog zivota, koje su se desile u godini koja je na izmaku.  To je i prilika da se kolege medjusobno bolje upoznaju, jer ovisno o vrsti posla kojim se pojedinci bave, rijetko se za to pruzi prilika.

Jos dva puta spavati, pa onda idemo na bozicnu proslavu.

Ali tada je tek ona velika, koju organizira nas koncern.  Za savrseno  ukrasenim i ogromnim okruglim stolovima, u praznicki odjevenoj velikoj sali gradske dvorane, okupe se stotine elegantno odjevenih i vidno dobro raspolozenih radnika  koncerna.

Goste docekuje  ljubazno osoblje cateringa soljom vruceg punca, kao uvod u prijatno vece.

Za istim stolovima sjede obicni radnici sa svojim sefovima i direktorima, i tada je samo vazno da se svako osjeca lijepo i ugodno. Sva lica su tokom veceri nasmijana i vidno rumena od konzumiranog alkohola. Nerijetko se desava da na nekim bozicnim proslavama  pojedini radnici pretjeraju u picu, sto ipak ne salje dobar signal sefu, bez obzira sto je to vece dozvoljen alkohol u neogranicenim kolicinama.

Za dobro raspolozenje tokom te veceri, organizatori se pobrinu uvrstavanjem nekih muzickih  i zabavnih numera.  Na ovoj nasoj velikoj proslavi, obicno su to najinteresantniji  odlomci aktuelnih mjuzikala koji se u to vrijeme prikazuju u Becu. A nekada je to pjevac koji publiku pokusava animirati za ples izvedbom mnogobrojnih evergreen pjesama, malo Elvis, malo Tom Jones i vec se pojedini parovi ustaju za igru.

Posto se nas koncern bavi raznim kulturno – turistickim djelatnostima, tako se  tombolom na kraju veceri radnicima  pruza mogucnost da dodju  do karata za neke od manifestacija  poput mjuzikla, muzeja, koncerata ili voznje brodom, sve ono sto  posjetioci Beca, izmedju ostalog, cine za vrijemesvog boravka u ovom gradu. Za tombolu to vece vaze brojevi  papirica koji se dobiju ostavljanjem svojih stvari na garderobi. Taj dio veceri je posebno zabavan i popracen napetoscu medju svim onima koji se nadaju nekom dobitku. Oni koji ranije napustaju zabavu, ostave svoj papiric nekome od kolega.

Bife na ovoj velikoj bozicnoj proslavi koncerna je nevjerovatno bogat i raznolik. Tada se svima onima koji prihvate poziv za ovu noc pruza prilika da isprobaju specijalitete kako ekskluzivne kuhinje, tako i jela klasicne austrijske kuhinje.

Za razliku od mene, koja voli otici na sve proslave koje firma organizira, kako ove zimske tako i velike ljetne, mnogi moji kolege ipak vole otici na bozicnu proslavu koja se organizira samo za radnike ogranka nase firme.

Tada je naravno sve mnogo intimnije, a za razliku od proslih godina, kada je bife u nasem restoranu nudio jela sa mesom, sada cemo se svi morati suociti sa vegeterijanskim specijalitetima koji su od skoro jedina ponuda naseg restorana.

Ali do tada, ima jos vremena. Mesa ce sigurno biti u izobilju za one koji ga vole, na velikoj proslavi, pa se nedostatak istog na meniju druge proslave nece ni primijetiti.

Kao i svake godine, vodstvo nase firme na bozicnu proslavu poziva i bivse kolege, penzionere. Kako njih rijetko vidjamo, tom prilikom saznajemo nesto vise o njihovim penzionerskim danima, koji su cesto ispunjeni raznim obavezama, kako pricaju. Pa im se cini da sada imaju manje slobodnog vremena, jer uvijek nekome u porodici ili u krugu prijatelja treba njihova pomoc ili usluga.

Poput male djece, radujemo se i salimo na racun pokloncica koje dobijemo od firme te veceri. Svake godine kreativne kolegice  se trude da ljupko ukrasene poklon vrecice napune interesantnim, ali i za svakodnevnu upotrebu pogodnim artiklima.

Mnogi clanovi moje sire porodice kao i prijatelji ne mogu da vjeruju kada im kazem da moja firma organizira cak dvije bozicne proslave. Tako me zapalo, sta da radim.

Mada, ima i firmi u Becu, iako mali broj, kojima nije stalo da slijede taj nasiroko prosiren obicaj organiziranja bozicnih proslava za svoje radnike. U pojedinim slucajevima radnici sami organiziraju i sami placaju veceru u nekom lokalu, ne zeleci se odreci prilike druziti se sa svojim kolegama u predbozicnoj atmosferi,  kao i svi ostali.

Pored firmi, mnogobrojne organizacije i drustva takodjer organizuju bozicne proslave za svoje clanove.  Ovisno o mogucnostima i vrsti drustava, za bife i pice se pobrinu sami clanovi, a negdje clanarina pokriva troskove proslave.

Kako god bilo, bozicne proslave  su neizostavan dio praznicne atmosfere u Becu. I sve dok je tako, ja cu se rado odazivati pozivima organizatora i uzivati u tim ugodnim  trenucima bozicne carolije.

Pa valjda se zasluzi, tokom godine… 🙂