Tetkina pita u Dubrovniku, utovljena patka i mala skola razvlacenja pite

Sve mi se cini da imam ugradjen neki mehanizam, sto mi omogucava da sve sto je bilo lose u mom zivotu ostavim iza sebe i zaboravim. Zauvijek. A da svaki lijep trenutak i sjecanja na neke drage ljude  izviri iz nekog kutka u mojoj glavi i izazove osmijeh na lice i pricini radost. Mislim da sam pomocu tog mehanizma uspjela svoj zivot uvesti u neki balans te tako mogu uzivati u trenucima srece koja se nudila na raznim raskrsnicama mog zivota tokom svih ovih godina. A ponekad me i neke sasvim obicne stvari ipak sjete na epizode iz zivota koje zelim zaboraviti. Tako skoro uvijek biva kada pravim pitu od kora koje sama razvlacim. To me je naucila moja tetka, koja me je od milja zvala Mala Prge. Ona je dobri andjeo mog djetinjstva. Tu skolu pravljenja pite prosla sam za vrijeme ratnog stanja u Dubrovniku. Vrijeme, koga se ne sjecam tako rado. Tada se u blokiranom gradu dobijala humanitarna pomoc, koja se uglavnom sastojala od osnovnih namirnica, poput brasna, ulja, rize i poneke konzerve. Moja mama se tada ispraksirala praviti odlicne ustipke, uglavnom za dorucak, a moja tetka je skoro svakodnevno pravila pite, i to – od krompira. Promatrala sam je tada kako vjesto razvlaci svaku koru, tako tanko, da se sve proziralo kroz nju. A kada bi koru razvukla preko cijelog stola i kada bi se na nekim mjestima kora podigla i pomalo naduvala kao balon, tetka bi saljivo rekla : „Vidi je, al bala(igra) po stolu“. To je bio znak, da je bila jako ponosna na svoje umijece i da je i taj put majstorski zamijesila i razvukla tijesto. U meni  je svojim umijecem probudila znatizelju i volju da se okusam i ja u toj majstoriji, pa mi je postepeno otkrivala sve tajne oko pripreme kora i pravljenja pita. Tokom svih tih mjeseci, taj jednolican jelovnik sastavljen od namirnica bogatim ugljenim hidratima, ostavio je na meni jos nekih posljedica, a to je da sam u Bec dosla punackog izgleda, utovljena kao patka. Jucer sam planirala uz kuvan kiseo kupus napraviti kiselu banicu, pitu od sira kako se sprema u Zaplanju, rodnom kraju moga muza. Ali on je jucer izrazio zelju da napravim sukanu banicu, kao sto je pravi njegova majka. Ali posto ne znam tako da sucem, odlucila sam da ih napravim na moj nacin. I  tako sam poslije dugo vremena razvlacila kore za pitu, pa sam se opet sjetila moje tetke i njene pekarske skole (u ratnim uslovima). Na svu srecu, losa strana tih sjecanja samo bljesne djelicem sekunde i nestane. Pa ako nekoga interesuje, moze da procita i pogleda sta sam ja to naucila od moje tetke 🙂 Znam da se vecina domacica danas koristi gotovim korama, ali one ni priblizno nisu ukusne kao one koje, ako znaju, same naprave. Ja licno uzivam dok ih pravim, a jednako kao moja tetka, uvijek sam ponosna na sebe kada mi dobro uspiju(moram priznati, uspiju mi svaki put 🙂 ). I necu pretjerati ako kazem da me to i opusta, jer to uvijek radim kada imam vremena i ne zurim nigdje. Moglo bi se reci da je to i neka vrsta antistres terapije za mene. Tijesto koje se glatko zamijesi samo od brasna, mlake vode i soli, podijeli se u loptice. Treba da odstoje dvadesetak minuta, pokrivene krpom. Foto0389 Zatim se na pobrasnjen pamucni stolnjak kora istanji valjkom sto je moguce vise, i pritom se sa povrsina uvijek posipa brasnom, kako se valjak ne bi lijepio za tijesto. Foto0392 Nakon sto se tijesto valjkom maksimalno istanjilo, skloniti visak brasna sa povrsine kore. Foto0409 Pouljiti koru i razmazati rukom cijelu povrsinu. Foto0393 Podigunuti koru sa stola i sa sakama doprijeti do sredine kore i lagano vuci od sredine prema kraju kore, kako bi se sredina maksimalno razvukla. Foto0394 Spustiti koru na sto i krajeve takodjer sa sakama rastanjivati sve u krug a zatim i prstima. Foto0402 Foto0404 Ako se napravi i neka rupica na krajevima, nije strasno, sve se to kamuflira kada se kora savije. I najboljim majstorima se to ponekad desi 🙂 Foto0405 Slabo se vidi na ovoj slici, ali nazire se malo kako kora „bala“(igra) Foto0410 Kada se kora maksimalno rastanjila, ponovo je malo zauljiti i prekriti nadjevom. Foto0406 Podignuti jedan kraj stolnjaka i pustiti da se kora do pola uvije, pa onda drugi kraj stolnjaka da se uvije i drugi kraj. Foto0396 Foto0397 Foto0407 Najsladje su pite koje se peku u okrugloj tepsiji, pa tako prvu koru vec na stolu uviti u krug i staviti na sredinu tepsije, pa onda sve sljedece pazljivo namotavati oko sredine. Foto0398 Foto0399 Foto0408 Peci na 200C Foto0412 Foto0416 p.s. Fotografiranje sam prepustila mojoj jedanaestogodisnjoj komsinici, koja kako kaze, nikada nije vidjela njezinu mamu da pravi pitu na ovakav nacin, vec samo sa gotovim korama. Sljedeci put cu pozvati njenu mamu, na kurs razvlacenja kora 🙂

Advertisements

10 Gedanken zu „Tetkina pita u Dubrovniku, utovljena patka i mala skola razvlacenja pite

  1. Tetka bi bila ponosna da vidi fotke! Jednom sam probala još ko klinka, i nije mi bilo loše, ali ni blizu tanko kao tvoje!
    I divno je što imaš taj „mehanizam“ – ako nađeš uputstvo za navijanje javi – da i ja moj aktiviram 😉

    • Mozda ih i vidi, njezin sin je redovan citalac mog bloga 😉 pa joj pokaze i procita. Moja ujna Bosanka mi je pricala da je ona prvu pitu napravila sa sest godina, dok je mama radila.Kaze bila je debelih kora i nikakva, ali tata je ipak pohvalio i jeo, pa je tako ohrabrio da i ubuduce pravi pite. Mehanizam – bojim se da je il ga imas il ga nemas 😦

  2. Dubrovnik sam posetio u neko srećnije vreme (ranije)… Tako sam u neko nesrećno imao za čim da žalim kada sam slušao i čitao o tome… (Moraš biti teški bolesnik da tučeš po nečemu takvom tek tako, zato što ti se može i zato što ti je došlo)
    Pa, čuj, znao sam da se negde po Jadranu krije koren tog tvog nika… 🙂
    Btw, ko je slikao, slikao je, ali zavidim onom ko je jeo… 🙂

  3. prvo: celu moju mladost i detinjstvo Dubrovnik je bio san o sreci, lepoti, mediteranu. Sanjala sam ga u svim situacijama, celu zimu, ceznuvsi za letom i njegovim belim plocama…kad je poceo rat, prestala sam da ga sanjam…Sad samo zelim da lepotu istog podelim sa svojim sinom koji je letovao svugde a u Dubrovniku, nikad.
    drugo: ovo razvlacenje kora umela je da radi samo moja divna pokojna baba Spasenija. Sad me Ti podseti.
    I na kore i na Dubrovnik.
    odo na posao!

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden / Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden / Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden / Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden / Ändern )

Verbinde mit %s