Tetkina pita u Dubrovniku, utovljena patka i mala skola razvlacenja pite

Sve mi se cini da imam ugradjen neki mehanizam, sto mi omogucava da sve sto je bilo lose u mom zivotu ostavim iza sebe i zaboravim. Zauvijek. A da svaki lijep trenutak i sjecanja na neke drage ljude  izviri iz nekog kutka u mojoj glavi i izazove osmijeh na lice i pricini radost. Mislim da sam pomocu tog mehanizma uspjela svoj zivot uvesti u neki balans te tako mogu uzivati u trenucima srece koja se nudila na raznim raskrsnicama mog zivota tokom svih ovih godina. A ponekad me i neke sasvim obicne stvari ipak sjete na epizode iz zivota koje zelim zaboraviti. Tako skoro uvijek biva kada pravim pitu od kora koje sama razvlacim. To me je naucila moja tetka, koja me je od milja zvala Mala Prge. Ona je dobri andjeo mog djetinjstva. Tu skolu pravljenja pite prosla sam za vrijeme ratnog stanja u Dubrovniku. Vrijeme, koga se ne sjecam tako rado. Tada se u blokiranom gradu dobijala humanitarna pomoc, koja se uglavnom sastojala od osnovnih namirnica, poput brasna, ulja, rize i poneke konzerve. Moja mama se tada ispraksirala praviti odlicne ustipke, uglavnom za dorucak, a moja tetka je skoro svakodnevno pravila pite, i to – od krompira. Promatrala sam je tada kako vjesto razvlaci svaku koru, tako tanko, da se sve proziralo kroz nju. A kada bi koru razvukla preko cijelog stola i kada bi se na nekim mjestima kora podigla i pomalo naduvala kao balon, tetka bi saljivo rekla : „Vidi je, al bala(igra) po stolu“. To je bio znak, da je bila jako ponosna na svoje umijece i da je i taj put majstorski zamijesila i razvukla tijesto. U meni  je svojim umijecem probudila znatizelju i volju da se okusam i ja u toj majstoriji, pa mi je postepeno otkrivala sve tajne oko pripreme kora i pravljenja pita. Tokom svih tih mjeseci, taj jednolican jelovnik sastavljen od namirnica bogatim ugljenim hidratima, ostavio je na meni jos nekih posljedica, a to je da sam u Bec dosla punackog izgleda, utovljena kao patka. Jucer sam planirala uz kuvan kiseo kupus napraviti kiselu banicu, pitu od sira kako se sprema u Zaplanju, rodnom kraju moga muza. Ali on je jucer izrazio zelju da napravim sukanu banicu, kao sto je pravi njegova majka. Ali posto ne znam tako da sucem, odlucila sam da ih napravim na moj nacin. I  tako sam poslije dugo vremena razvlacila kore za pitu, pa sam se opet sjetila moje tetke i njene pekarske skole (u ratnim uslovima). Na svu srecu, losa strana tih sjecanja samo bljesne djelicem sekunde i nestane. Pa ako nekoga interesuje, moze da procita i pogleda sta sam ja to naucila od moje tetke 🙂 Znam da se vecina domacica danas koristi gotovim korama, ali one ni priblizno nisu ukusne kao one koje, ako znaju, same naprave. Ja licno uzivam dok ih pravim, a jednako kao moja tetka, uvijek sam ponosna na sebe kada mi dobro uspiju(moram priznati, uspiju mi svaki put 🙂 ). I necu pretjerati ako kazem da me to i opusta, jer to uvijek radim kada imam vremena i ne zurim nigdje. Moglo bi se reci da je to i neka vrsta antistres terapije za mene. Tijesto koje se glatko zamijesi samo od brasna, mlake vode i soli, podijeli se u loptice. Treba da odstoje dvadesetak minuta, pokrivene krpom. Zatim se na pobrasnjen pamucni stolnjak kora istanji valjkom sto je moguce vise, i pritom se sa povrsina uvijek posipa brasnom, kako se valjak ne bi lijepio za tijesto. Nakon sto se tijesto valjkom maksimalno istanjilo, skloniti visak brasna sa povrsine kore. Pouljiti koru i razmazati rukom cijelu povrsinu. Podigunuti koru sa stola i sa sakama doprijeti do sredine kore i lagano vuci od sredine prema kraju kore, kako bi se sredina maksimalno razvukla. Spustiti koru na sto i krajeve takodjer sa sakama rastanjivati sve u krug a zatim i prstima. Ako se napravi i neka rupica na krajevima, nije strasno, sve se to kamuflira kada se kora savije. I najboljim majstorima se to ponekad desi 🙂 Slabo se vidi na ovoj slici, ali nazire se malo kako kora „bala“(igra) Kada se kora maksimalno rastanjila, ponovo je malo zauljiti i prekriti nadjevom. Podignuti jedan kraj stolnjaka i pustiti da se kora do pola uvije, pa onda drugi kraj stolnjaka da se uvije i drugi kraj. Najsladje su pite koje se peku u okrugloj tepsiji, pa tako prvu koru vec na stolu uviti u krug i staviti na sredinu tepsije, pa onda sve sljedece pazljivo namotavati oko sredine. Peci na 200C p.s. Fotografiranje sam prepustila mojoj jedanaestogodisnjoj komsinici, koja kako kaze, nikada nije vidjela njezinu mamu da pravi pitu na ovakav nacin, vec samo sa gotovim korama. Sljedeci put cu pozvati njenu mamu, na kurs razvlacenja kora 🙂