Vrhunac balske sezone u vrijeme karnevala u Becu je svjetski poznati Becki operski bal. Kao i svake godine, i ove se odrzava zadnjeg cetvrtka pred pocetak uskrsnjeg posta, 04. februara.
Od svih balova koji se organiziraju u toku balske sezone, a ima ih puno, ovaj je svakako najveci i ujedno najznacajniji za becku privredu. Taj drustveni dogadjaj okuplja na jednom mjestu veliki broj elitnih gostiju, poput licnosti iz kulturnog i javnog zivota, politicare i privrednike koji dolaze iz zemlje i inostranstva.
Za neke je to obaveza, za neke prilika da prosire krug poslovnih partnera, a neki pak svojim prisustvom na balu zele dokazati svoj status u drustvu.
Mnogi intelektualci i licnosti ljevicarski nastrojene svoje misljenje o operskom balu iskazuju kroz nepojavljivanje na ovom poznatom dogadjaju. Moglo bi se reci, da bi se radije nasli na strani demonstranata ispred opere, nego sa gostima unutar zidova opere.
Nama, obicnim gradjanima Beca, taj bal ne znaci nista. Osim cinjenice, da beckoj privredi donosi oko 15 miliona eura, sto znaci da od njega profitiraju mnogi hoteli, frizeri, restorani i ostale usluzne djelatnosti, a ujedno je snazan turisticko – marketinski faktor za austrijski turizam.
Mnoge Beclije,takodjer taj dogadjaj prilicno nervira. Vec od pocetka nove godine, u svim medijima je taj bal najzastupljenija tema. Prati se organizatorica bala, koje se naziva jos i „majka bala“ – ona dolazi uglavnom iz visokih slojeva drustva. U skoro svakoj fazi organizacije prave se intervjui sa njom, sa skoro uvijek istim pitanjima: „…kakvu haljinu ce nositi na ovogodisnjem balu…“, „ …koji prominentni gosti su se najavili…“, „…koja boja ce biti zastupljena u cvijetnim aranzmanima…“ , „…koliko organizacija bala utjece na njezin privatan zivot…“ i tako dalje.
Posljednjih godina, tacnije od 1991. godine, Becki operski bal prati jedna nezeljena atrakcija. A to je bivsi austrijski gradjevinski poduzetnik, Richard Lugner, koji operski bal koristi kao promociju svog shopping centra, Lugner City. On svake godine poziva kao svog prominentnog gosta neke od svjetski poznatih zvijezda. U pocetku su to bile stvarno dive, uglavnom iz svijeta filma, ali poneki put se desilo da su mu gosce bile osobe koje su, kako se ovdje kaze, „C prominetne“, sto znaci, da su postale poznate zbog nekog skandala ili dolaze iz miljea koji ne odgovara statusu operskog bala.
Do sada su njegove gosce bile Sophia Loren, Farrah Fawcett, Grace Jones, Andy McDowell, Fay Dunaway i jos mnoge druge. Veliku pozornost javnosti svojim dolaskom izazivale su i Paris Hilton, Dita von Teese kao i Pamela Anderson. Posto je njihovo pojavljivanje zapravo angazman, koji Lugner placa velikim sumama novca, koje nisu poznate javnosti, one imaju i odredjene obaveze. Duzne su ne samo pratiti ga na operskom balu i praviti mu drustvo par sati u njegovoj lozi, vec su su obavezne tokom svog boravka u Becu odrzati potpisivanje autograma koje se organizuje u njegovom shopping centru.
Tako da se svake godine postavlja pitanje u medijima, koju od poznatih licnosti ce Lugner angazirati ove godine za operski bal. Cijelo vrijeme se to drzi u tajnosti, mediji nagadjaju, dok se sve ne objelodani na posebnoj konferenciji za stampu.
Svoje neodobravanje odrzavanju Beckog operskog bala neke od pokreta i organizacija, koje uglavnom dolaze iz ljevicarskih krugova drustva, pokazuju demonstracijama koje odrzavaju isti dan kao i bal. Nerijetko su bile povezane politickim motivima, kao npr. protiv vladavine crne i plave koalicije prvih godina 2000. ili protiv rata u Iraku.
U okviru ovih demonstracija cesto je dolazilo i do sukoba na ulicama izmedju demonstranata i policije, tokom kojih bi nastajala i materijalna steta. Zbog toga se pokusalo zabranom odrzavanja demonstracija 1988. godine sprijeciti nemire. Ali i pored te zabrane okupilo se oko 3000 demonstranata koji su protiv operskog bala mirno protestovali.
Obican gradjanin, po svemu sudeci, nikako ne moze da bude postedjen cijelog cirkusa vezanog za operski bal, a posebno sto se i citav dogadjaj, kome prethode arhivski snimci i price sa prijasnjih balova, prenosi uzivo i na drzavnoj televiziji.
Na svu srecu, bar tu mozemo promijeniti kanal.
Eto! Saznah i nešto novo…svet koji nam i nije tako dalek prostorno, ali staleški očito jeste, nije mnogo privlačio moju pažnju. Dve strane medalje, rekla bih po tvojoj priči 🙂
Moju paznju privlaci samo zbog svemedijske prisutnosti pa zbog toga ne mozes a da ne primijetis sav taj teatar…iako bih voljela da se sve to odrzava bez pratnje medija, pa nek rade kako im drago. Ovako dosadiseeeeeee 😦