Osmomartovska prica

Bez obzira da li su za ili protiv osmog marta, mnogim mojim kolegama blogerima posluzio je taj medjunarodni praznik zena da u svom blogu kazu svoje misljenje na tu temu.

Ja sam se dvoumila, pitajuci se, da li bi moj tekst bio samo kap vode u moru tekstova koji su objavljivani proteklih dana u susret ovom prazniku. Pa da ne budem dosadna.

Ali, evo ipak, pisem.

Da li to ono dijete u meni, odraslo u komunizmu, zeli da se prisjeti kako je u skoli crtalo i ukrasavalo cestitke za osmi mart kao (jedini) poklon mami za majcin dan, u zelji da budu ljepse od onih sto su nacrtali braca i sestre. Da li zeli prizvati onaj osjecaj uzbudjenosti, kada je te cestitke stavljala pod mamin jastuk uvece uoci praznika, kako bi se mama iznenadila i obradovala? 

Zbog toga mi je licno vrijedan taj osmi mart. I mojoj mami, koja jos uvijek cuva sve te  nase cestitke, kao najvece blago.

Danas… je samo nazovem da joj cestitam osmi mart.

Drag mi je osmi mart, jer me podsjeti na jednog veoma dragog dugogodisnjeg kolegu, zemljaka iz Bosne. Sad je u penziji. On je bio osoba sa kojom sam mogla da pricam o svemu, proveli smo sate i sate razgovora na razne teme. Dijelili smo male zivotne  radosti, u trenucima tuge bili podrska jedno drugom. Jednostavno ,bio je covjek kakav se rijetko srece. A najvise smo dijelili  sjecanja na sretne i bezbrizne dane iz zivota u zemlji koje vise nema. Bez svoje volje, u vihoru rata, sa svojom porodicom dosao je u Austriju i pocinjao svoj novi zivot kao izbjeglica.

Dok je jos radio sa nama, nije propustao ni jedan osmi mart a da ne pokloni svim kolegicama po jedan karanfil. Nase kolegice su uglavnom mlade Austrijanke, pa su bile vidno iznenadjene jednim takvim gestom, jer u Austriji nije postojao jedan takav obicaj za osmi mart. Cini mi se da su samo aktivisti socijalisticke partije na nekim mjestima po gradu dijelili karanfile zenama taj dan.

I vidjelo se da je mojim kolegicama godio taj mali znak paznje. Iako su bile mlade, emancipovanje, obrazovane zene. A moj kolega, koji se ponasao kao gentlemen i tokom svih ostalih dana u godini, samo je sa tim cvijetom naglasavao svoje postovanje prema zenama. A cini mi se, da je time zelio nastaviti tradiciju koja se duboko u njemu ukorijenila tokom zivota u Jugoslaviji u kojoj se naveliko slavio dan zena.

To sto je za nas iz bivse Jugoslavije dan zena ujedno (bio) i majcin dan, ovdje u Austriji kao i u jos mnogim zemljama u svijetu nije tako. Majcin dan se slavi druge nedelje u maju.

E, bas taj dan ja ne mogu da smislim. Jesam majka, i volim da me moja djeca nekim malim znakom paznje obraduju, ali to oni svakako rade i tokom godine. To su mnoge stvari koje se ne mogu kupiti. I ne zelim da se osjecaju obaveznim da mi taj dan nesto kupe. A upravo to ovdje forsira potrosacka masinerija.

Sve prodavnice, pocevsi od onih trgovackih lanaca prehrambenom robom do onih sto prodaju namjestaj, svi oni taj majcin dan koriste u svrhe marketinga i upadljivim reklama forsiraju kupovinu svojih proizvoda.

Prije par dana sam dobila od mog najmladjeg sina preslatku sliku. Moj portret. I nije bio osmi mart. Ni majcin dan. I bas me obradovao.

Bio je to jedan od onih dana u godini, kada se majcino srce ispuni toplinom i radoscu. Neocekivano i bez ikakvog insceniranog povoda.

Samo, zbog… ljubavi.