…kad nostalgija vlada…stihovi naviru i pomazu smiriti srce…
Na jugu
Rodila sam se na jugu
gdje sunce uvijek sja,
tamo nema mjesta za tugu,
tamo sam uvijek bila sretna ja.
Kad ugledam plavo more
bez kraja i bez dna,
sa lica mi nestaju bore,
s njim se osjecam sigurna.
Gledajuci kamen bijeli,
kako nemilosrdno ga sunce pece,
uspomene dolaze same
i suza niz lice tece.
Mnoge tajne su znali
more, pijesak a i stijene,
a mucnu tugu su ispirali
veliki, snazni valovi
i lomili je sve do pjene.
Kada u nemirnoj noci
izgubi se dan,
ja cu opet moru doci
i pozeljeti mu slatki san.
Slusam kako more stijene ljubi,
to predivan je poj,
dok stvarnost polako se gubi,
ja tonem u spokoj.
Wien, 2008. by Mala Prge
malaprge 