Glasati ili ne glasati, pitanje je sad

Nisam htjela u svom blogu da se bavim politikom, iskreno mi je ona u globalu jako mrska.

Sjecam se, kada sam bila dijete, cudila sam se sto roditelji gledaju dnevnik u pola osam uvece i prate politicka desavanja u svijetu. Nekako mi je najvise ostala u sjecanju slika Arafata, jer su bas tada bila nekako aktualna dogadjanja i mirovni pregovori na bliskom istoku. Jos neka imena iz domace i svjetske politike pamtim, iako su me u to vrijeme interesovali samo filmovi,serije i crtani filmovi.

 

I mislila sam, mene, kada odrastem, i dalje nece interesovati politika, i dalje cu gledati samo filmove i slusati rock´n´roll.

 

Ali nije tako.

 

S vremenom se politika polako uvlacila u moj zivot, ali ne zato sto sam ja to trazila, to htjela, vec sto ona cuci iza svakog coska. Upalim televiziju, cujem politicare kako se bore za svoja uvjerenja, programe, kako napadaju jedni druge. Otvorim novine, citam o aferama pojedinih politicara, ne vjerujem svojim ocima kako pojedinci ili partije besramno pronevjeravaju drzavni novac ili koriste svoje politicke moci, a na kraju niko ne odgovara, iako dokaza ima prilicno, pa se sudski procesi razvlace (ako i dodje do njih), dok ne odu u zaborav, a razbuktali gnjev naroda ne prodje. Lijepo je naravno procitati i pozitivne vijesti iz svijeta politike, kao na primjer, da se novi ministar izborio za povecanje djecjeg doplatka ili slicnih pozitivnih vijesti koje se ticu poboljsanja zivotnog standarda obicnog gradjanina. 

 

I kako da onda covjek, pored svega ostane apolitican, bar do te mjere, da bar ucescem na izborima da svoj glas – za partiju kojoj jos vjeruje, ili da svojim glasom protestuje protiv vladajuce partije ili koalicije tako sto ce ga dati njihovom protivniku.

 

Kao i u svakoj zemlji, tako i u Austriji, apeluje se gradjanima da se odazovu u sto vecem broju kada su u pitanju pojedini izbori. Mene u pocetku, od kada sam dobila austrijsko drzavljanstvo, nisu mogli mobilisati, jer sam bila uvjerenja da ja tu ne mogu promijeniti nista, kao sto misle i mnogi ljudi sa prostora bivse Jugoslavije, koji zive u Austriji. Medjutim, nekoliko godina unazad, postao je primjetan porast simpatizanata nekih desnicarskih stranaka, koji su svojim glasovima na izborima iskazali tu brojcanost. Strah od nadolazeceg ekstremizma,  cini mi se da je bio moj glavni pokretac da se odazivam na izbore, na lokalnom ili drzavnom nivou. Jednostavno ne mogu da prihvatim da se ljudi i dan danas, toliko godina poslije drugog svjetskog rata daju izmanipulirati nekim parolama i retorikom iz tog vremena.

 

Povrh svega toga, Austrija je i dio Evropske Unije, koja je svojom politikom veliki broj njezinih stanovnika dovela do nezadovoljstva. Nepotrebno je navoditi ogromne plate i dodatne premije za politicare, od onog najmanjeg koji ima nekog posla u Briselu pa sve do onih najvecih. Svakodnevno u novinama izlaze vijesti o besmislenim troskovima, zakonima koji samo odgovaraju velikim kompanijama, mali covjek se zapravo ne pita nista. A tek nebrojene lobisticke afere koje procure u javnost, dovode gradjane Evropske Unije do negodovanja i antipatije prema toj tvorevini. Pa cak ni inflacija nije vise tako neprimjetna, cijene pojedinih proizvoda cini mi se rastu iz dana u dan.

 Samo onda, kada treba izabrati predstavnike za evropski parlament, Evropska Unija je naizgled tvorevina za dobrobit malog covjeka.

Kako kaze moj kolega, koji veoma dobro poznaje politicku scenu, bar Austrije,  konzervativci i socijalisti razlikuju se samo u nekim malim nijansama, bolje receno, vec se pretapaju jedni s drugima.

 

Mnoge stvari mi se ne svidjaju, kada je u pitanju Evropska Unija i politika koju vodi. Zbog toga nisam ni htjela da idem na (danasnje) izbore za evropski parlament. Medjutim, rastuci strah od onoga sto jos dolazi od politike vezane za nasu hranu, u pravcu da se ide nezdravim putem kojim USA vec godinama vodi stanovnike te zemlje, pa neki tajni dogovori EU i USA, o „kloriranim kokosima“ i hormonskim mesom – teme su koje se ipak direktno ticu svih nas. U kojoj mjeri je i genetski modifikovana hrana dozvoljena i koji je njen udio na tanjirima u Austriji, zna samo mali broj ljudi. Zabrinjava me to sto zapravo veliki svjetski koncerni utjecu na politiku, sve u cilju uvecavanja vec postojeceg kapitala i vladavine monopola.

Stoga sam odlucila da odvojim par minuta svog vremena danas i dam svoj glas onima za koje smatram da jos imaju snage i ljudskog razuma da sprijece tu vrstu opasnosti koja prijeti stanovnicima Evrope. Za mene su to jos uvijek „Zeleni“. 

 

Zelim da i djeca moje djece znaju, kakvog je okusa pravi paradajz i da je okrugao, a ne cetvrtast, jer „ispiranje mozga“ je vec zapocelo…  

 

 

 

 

 

 

Cijeli svijet na jednom mjestu – mala setnja kroz zgradu ujedinjenih nacija u Becu

Bild

Izlozba slika pod nazivom „Vindicado“, filipinske umjetnice Lalaine, bila je razlog mog dolaska u zgradu ujedinjenih nacija u Becu.

Tome je prethodila prijava kod organizatora, par dana pred pocetak izlozbe. Posto je izlozba trajala par dana, morala sam tacno navesti koji dan dolazim, kako bi me stavili na listu gostiju za taj dan. Napomenula mi je da ponesem i neku legitimaciju, koju je potrebno pokazati na salteru za prijave.

Bild

Bild

 

Postoje dva ulaza u kompleks zgrada ove institucije, jedan za osoblje i jedan za posjetioce. Kada se prodje sigurnosna kontrola (slicna kao na aerodromu), dolazi se do saltera za prijavu gdje se nakon uspredbe podataka dobija propusnica sa naznakom „event visitor“. Ona se mora staviti na odjecu tako da bude vidljiva, u suprotnom ce neki od mnogobrojnih cuvara zaustaviti i ispitati osobu koja je nema ili se cak nalazi u dijelu zgrade u koji joj po bojama/oznaci na iskaznici nije dozvoljen pristup.

 

Iz podrucja prijavnice, izlazi se na veliki trg, u kojem prevladava vodeni kompleks sa fontanom.

 

Ulaskom u zgradu „M“, u kojoj se odrzavala izlozba, iznenadila sam se svjetloscu koja je prodirala kroz ogromne prozore kao  i bjelinom zidova, koji se nisu dali naslutiti iza sivih i tmurnih fasada.

Bild

 

Takodjer me iznenadila opustenost koja je vladala kako medju zaposlenima, tako i medju posjetiocima, jer sam ocekivala nekako vise strogih cuvara i neke radne hektike. Nista od toga. Tu i tamo, naravno, neki cuvar, a duz dugackih, prostranih hodnika, bilo je mnogo standova, gdje su razne organizacije ili zemlje, nudile informativni materijal o svom radu ili zemlji.

Velika tema i atrakcija, moglo bi se reci, medju gostima na izlozbi, bila je i tajlandska princeza, koja se tih dana nalazila u zgradi UN-a, i koja je sve odusevila svojom prirodnoscu – uvjerila sam se i sama 😉 jer je bas u to vrijeme prolazila pored nas, sa ogromnom pratnjom iza sebe.

Bild

 

Ispred prostorija koje su vodile na konferenciju o prevenciji kriminala, bile su izlozene vesele slike moje prijateljice Lalaine. Bas veliki kontrast, u odnosu na temu konferencije. Njene slike nisu prosle nezapazeno, veliki broj ljudi koji je prolazio tim prostorom, sa zanimanjem je proucavao izlozene slike, a poneki je i postavljao pitanja umjetnici.

Bild

Bild

Bild

 

Posto nisam bila sigurna da li se u ovoj zgradi smije fotografirati, okrecuci bojazljivo glavu lijevo, desno, pitala sam umjetnicu da li je to dozvoljeno. Odgovorila mi je potvrdno, pa cak i u cijeloj zgradi ,a ne samo u izlozbenom prostoru. Tako sam, nakon sto sam fotografisala par njezinih slika, krenula u obilazak zgrade. Naravno, u pratnji moje prijateljice umjetnice, koja se u zgradi ujedinjenih nacija osjeca kao kod kuce, jer joj to tada nije bio prvi boravak u tom kompleksu.

Bild

Bild

Bild

Bild

 

Prostrane hodnike ukrasavaju umjetnicka djela iz svih dijelova svijeta, kao i informativni panoi o aktivnostima UN-a.

Bild

Pa evo samo jedan mali djelic izlozenog…

Bild

Gipsana replika Hamurabijevog zakonika

Bild

Bild

Bild

Poklon Maroka

Bild

Umjetnost iz Turske

Bild

Kineska umjetnost

Bild

Kubanska umjetnost

Bild

Tepih radjen po motivu austrijskog umjetnika Hundertwassera 🙂

Bild

Grad pod kisom – naziv tepiha

Bild

(nisam zapamtila ime ovog umjetnika 😦  )

Bild

Postoje cak i vodicke ture za djecu

Bild

Bild

Bild

I,tu sam negdje stala, bilo je dosta za danas… 🙂

Moram priznati na kraju, da se nisam nadala da cu se u toj zgradi osjecati tako ugodno – a lijepo je biti medju ljudima, koji su, ako ne bas svugdje u svijetu,  bar tu, jednaki medju jednakima 🙂

 

 

 

 

 

 

 

 

Radosti zivota u bojama Filipina

Bild

Pretpostavljam da svatko od vas osjeca ponekad ponos kada neka osoba iz vaseg okruzenja, bilo da se radi o nekome iz kruga porodice, kruga prijatelja ili radnih kolega dobije neko priznanje, postigne uspjeh na obrazovnom ili poslovnom planu i slicno.
Kratko receno, znate da se radujete tudjoj sreci.

Meni uvijek pricinjava zadovoljstvo i cini me sretnom, sama cinjenica da ljudi koji su sastavni dio mog zivota,  svojim posebnim zalaganjem, talentom i upornoscu postignu uspjeh u zivotu i na tom putu ka konacnom cilju ostanu cvrsto nogama na zemlji.

Jedna od tih osoba, na koju sam jako ponosna i koju mi je cast imati u krugu prijatelja, je i moja kolegica Lalaine, mlada umjetnica sa Filipina. Koja me svih ovih godina, otkako se poznajemo, ne prestaje da iznenadjuje svojim mnogobrojnim talentima.

Njen zastitni znak je sirok osmijeh, koji ne skida sa lica, toliko tipican za ljude iz njezine zemlje. Iza fasade vesele i bezbrizne djevojke, krije se inteligentna i jaka zena, koja zna sta hoce. Kroz zivot se bori sama, oslanjajuci se na sopstvenu snagu, znanje i zivotno iskustvo.

Jake, samostalne, vesele, bezbrizne, luckaste zene su glavni motivi njezinih slika. Inspiracija su joj zene iz raznih kultura i zemalja svijeta, ali prvenstveno sa Filipina, zemlje u kojoj je odrasla i koja je jos uvijek bogata kontrastima i raznim predrasudama.

Jos kao mala djevojcica, isla je na casove klavira i pjevanja, a uz to je svoj likovni talenat njegovala kroz razne umjetnicke radionice, gdje su profesori davali ucesnicima potpunu slobodu izrazavanja, pruzajuci im tako mogucnost, da razvijaju sopstvene stilove.

Kasnije je nastavila svoju kreativnost siriti i na dizajn odjece, pa se tako deset godina bavila i modom. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada. Uporedo sa likovnom akademijom, apsolvirala je i marketinski menadzment.

Vise puta do sada sam se uvjerila da ima veoma veliki talenat i za fotografisanje, pa mi je jednom prilikom otkrila da je na akademiji likovnih umjetnosti dva semestra studirala fotografiju.

Svoja znanja iz svih tih oblasti, ujedinila je u svoj jedinstveni likovni stil. Osim sto voli da eksprerimentise sa raznim tehnikama, tako ona vrlo cesto veze i hekla detalje na svoje slike, ili, kao u zadnjih par godina, pricvrscuje neobicne kamencice pa tako njezine slike dobijaju i 3D dimenziju.

Medjutim, ono sto na prvi pogled izdvaja njezine slike i cini ih posebnim, jesu boje koje koristi. To su uglavnom tople, vesele boje, koje, kako kaze, nosi u srcu iz svog zavicaja. Svakako njezin jedinstveni stil izrazavanja salje pozitivne vibracije i cini da posmatrac osjeti neku vrstu zadovoljstva i zivotne radosti, uz osmijeh koji se sam stvara na licu. Dozivljaj koji samo moze da prija i razveseli dusu.

U Becu je imala mnogobrojne izlozbe, kako samostalne, tako i grupne, koje su pruzale uvijek nove mogucnosti upoznavanje sireg kruga ljudi sa njezinom umjetnoscu. Tako su je mnoge organizacije, posebno one koje se bave pravima zena, pozivale da svoje radove izlozi za vrijeme trajanja njihovih konferencija, jer su shvatile poruke koje salju njezine slike jakih, slobodnih, neovisnih zena.

 

Tako je ove godine pozvana da izlozi svoje slike u zgradi ujedinjenih nacija u Becu, za vrijeme trajanja konferencije o prevenciji kriminala.

Veliki uspjeh, svakako, za moju dragu prijateljicu i kolegicu. Nisam htjela propustiti taj veliki dogadjaj, pa sam je odlucila posjetiti danas i podijeliti sa njom to uzbudjenje i radost, koje se itekako moglo vidjeti na njezinom nasmijanom licu.

Provela sam jedan divno popodne sa njom i njezinim slikama, upoznala par interesantnih ljudi i prosetala hodnicima zgrade ujedinjenih nacija.

A ovih par fantasticnih slika, povesce vas u neobicni svijet jedinstvene Lalaine 🙂

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

 

 

 

 

Cudo od djeteta u njedrima Zaplanja

Interesantna prica o talentovanom djecaku iz Beograda, koji je vec sa dvije godine pokazao svoj veliki talenat u crtanju zivotinja, kruzila je danas internetom, a prenosili su je mnogobrojni portali. Kako kazu, cak su i americki mediji pisali o njemu.
I zaista, prikazani radovi su fascinantni, djeluje pomalo nestvarno cinjenica da ih je crtao djecak od jedanaest godina. „Bravo Dusane“, kazem kao i mnogi drugi odusevljeni citaoci i pridruzujem se zeljama da svoj talenat i dalje njeguje i vrijednim radom usavrsava.

A moj zadnji boravak u Zaplanju, ruralnom dijelu juzne Srbije, obogacen je time sto sam upoznala jednog osnovca, ciji me je umjetnicki talenat fascinirao i ostavio bez rijeci. Taj djecak  koji zivi i pohadja skolu u jednom zaplanjskom selu, vjestim prstima, sa mnogo strpljenja i ljubavi, modelira svijet zivotinja, likove iz romana i poznatih crtica – od plastelina.

Njegov ponosni otac, prisao mi je dok sam se druzila sa ostalom djecom iz tog kraja, i pitao me da li bih htjela da vidim neke radove njegovog sina koji se nalaze u kolima. Odgovorila sam potvrdno i tada nisam ni znala da se radi o necemu posebnom.

Poceo je iznositi mnogobrojne figure zivotinja, za koje sam u prvi mah mislila da su plasticne, kupovne. Malo bolje pogledavsi, vidjela sam tek da se radi o rucnoj izradi. Nisam vjerovala svojim ocima i samo sam ponavljala: „Ne mogu da vjerujem!“ Nista drugo nisam mogla da izustim.

Zirafa, bizon, copor vukova, tigar, lav, pingvin, orao, arapin, rimski vojnik, spiderman…  – svaka od figura uradjena do najsitnijeg detalja i odgovarajucih proporcija, pa se stjece utisak, da ce svaka od figura da ozivi i potrci po stolu.

 

„On sam mijesa razne boje plastelina da bi dobio odgovarajucu nijansu“, prica mi Nikolin otac sa sjajem u ocima. Gledam i slusam sa nevjericom. Pogled mi seta po stolu, minijaturna korpa sa vocem, morski svijet smjesten u zutu plasticnu casu koja predstavlja akvarij, selo strumpfova, likovi iz crtica Sundjer Bob.

 

Dok otac prica, Nikola ga ispravlja kada otac neku figuru predstavi pogresno.

 

A zatim sjeda u klupu, uzima papir i olovku, pa sve te zivotinje crta. Jednako perfektno i vjerodostojno, kao i svoje figurice.

 

Mogla sam samo ocu da kazem da Nikola obavezno upise umjetnicku skolu. Sigurna sam da ce uz ocevu podrsku, a i uciteljice, koja je jednako odusevljena Nikolinim darom, uspjeti da svoj talenat usmjeri tako da ga iskoristi za neko kreativno buduce zanimanje.

 

Ja mu to svakako od srca zelim.

A u sljedecih par slika, koje mi na zalost nisu uspjele najbolje, moci cete se sami uvjeriti, da se i u njedrima Zaplanja krije jedno cudo od djeteta.

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

BildVLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100