Cudo od djeteta u njedrima Zaplanja

Interesantna prica o talentovanom djecaku iz Beograda, koji je vec sa dvije godine pokazao svoj veliki talenat u crtanju zivotinja, kruzila je danas internetom, a prenosili su je mnogobrojni portali. Kako kazu, cak su i americki mediji pisali o njemu.
I zaista, prikazani radovi su fascinantni, djeluje pomalo nestvarno cinjenica da ih je crtao djecak od jedanaest godina. „Bravo Dusane“, kazem kao i mnogi drugi odusevljeni citaoci i pridruzujem se zeljama da svoj talenat i dalje njeguje i vrijednim radom usavrsava.

A moj zadnji boravak u Zaplanju, ruralnom dijelu juzne Srbije, obogacen je time sto sam upoznala jednog osnovca, ciji me je umjetnicki talenat fascinirao i ostavio bez rijeci. Taj djecak  koji zivi i pohadja skolu u jednom zaplanjskom selu, vjestim prstima, sa mnogo strpljenja i ljubavi, modelira svijet zivotinja, likove iz romana i poznatih crtica – od plastelina.

Njegov ponosni otac, prisao mi je dok sam se druzila sa ostalom djecom iz tog kraja, i pitao me da li bih htjela da vidim neke radove njegovog sina koji se nalaze u kolima. Odgovorila sam potvrdno i tada nisam ni znala da se radi o necemu posebnom.

Poceo je iznositi mnogobrojne figure zivotinja, za koje sam u prvi mah mislila da su plasticne, kupovne. Malo bolje pogledavsi, vidjela sam tek da se radi o rucnoj izradi. Nisam vjerovala svojim ocima i samo sam ponavljala: „Ne mogu da vjerujem!“ Nista drugo nisam mogla da izustim.

Zirafa, bizon, copor vukova, tigar, lav, pingvin, orao, arapin, rimski vojnik, spiderman…  – svaka od figura uradjena do najsitnijeg detalja i odgovarajucih proporcija, pa se stjece utisak, da ce svaka od figura da ozivi i potrci po stolu.

 

„On sam mijesa razne boje plastelina da bi dobio odgovarajucu nijansu“, prica mi Nikolin otac sa sjajem u ocima. Gledam i slusam sa nevjericom. Pogled mi seta po stolu, minijaturna korpa sa vocem, morski svijet smjesten u zutu plasticnu casu koja predstavlja akvarij, selo strumpfova, likovi iz crtica Sundjer Bob.

 

Dok otac prica, Nikola ga ispravlja kada otac neku figuru predstavi pogresno.

 

A zatim sjeda u klupu, uzima papir i olovku, pa sve te zivotinje crta. Jednako perfektno i vjerodostojno, kao i svoje figurice.

 

Mogla sam samo ocu da kazem da Nikola obavezno upise umjetnicku skolu. Sigurna sam da ce uz ocevu podrsku, a i uciteljice, koja je jednako odusevljena Nikolinim darom, uspjeti da svoj talenat usmjeri tako da ga iskoristi za neko kreativno buduce zanimanje.

 

Ja mu to svakako od srca zelim.

A u sljedecih par slika, koje mi na zalost nisu uspjele najbolje, moci cete se sami uvjeriti, da se i u njedrima Zaplanja krije jedno cudo od djeteta.