Cijeli svijet na jednom mjestu – mala setnja kroz zgradu ujedinjenih nacija u Becu

Izlozba slika pod nazivom „Vindicado“, filipinske umjetnice Lalaine, bila je razlog mog dolaska u zgradu ujedinjenih nacija u Becu.

Tome je prethodila prijava kod organizatora, par dana pred pocetak izlozbe. Posto je izlozba trajala par dana, morala sam tacno navesti koji dan dolazim, kako bi me stavili na listu gostiju za taj dan. Napomenula mi je da ponesem i neku legitimaciju, koju je potrebno pokazati na salteru za prijave.

 

Postoje dva ulaza u kompleks zgrada ove institucije, jedan za osoblje i jedan za posjetioce. Kada se prodje sigurnosna kontrola (slicna kao na aerodromu), dolazi se do saltera za prijavu gdje se nakon uspredbe podataka dobija propusnica sa naznakom „event visitor“. Ona se mora staviti na odjecu tako da bude vidljiva, u suprotnom ce neki od mnogobrojnih cuvara zaustaviti i ispitati osobu koja je nema ili se cak nalazi u dijelu zgrade u koji joj po bojama/oznaci na iskaznici nije dozvoljen pristup.

 

Iz podrucja prijavnice, izlazi se na veliki trg, u kojem prevladava vodeni kompleks sa fontanom.

 

Ulaskom u zgradu „M“, u kojoj se odrzavala izlozba, iznenadila sam se svjetloscu koja je prodirala kroz ogromne prozore kao  i bjelinom zidova, koji se nisu dali naslutiti iza sivih i tmurnih fasada.

 

Takodjer me iznenadila opustenost koja je vladala kako medju zaposlenima, tako i medju posjetiocima, jer sam ocekivala nekako vise strogih cuvara i neke radne hektike. Nista od toga. Tu i tamo, naravno, neki cuvar, a duz dugackih, prostranih hodnika, bilo je mnogo standova, gdje su razne organizacije ili zemlje, nudile informativni materijal o svom radu ili zemlji.

Velika tema i atrakcija, moglo bi se reci, medju gostima na izlozbi, bila je i tajlandska princeza, koja se tih dana nalazila u zgradi UN-a, i koja je sve odusevila svojom prirodnoscu – uvjerila sam se i sama 😉 jer je bas u to vrijeme prolazila pored nas, sa ogromnom pratnjom iza sebe.

 

Ispred prostorija koje su vodile na konferenciju o prevenciji kriminala, bile su izlozene vesele slike moje prijateljice Lalaine. Bas veliki kontrast, u odnosu na temu konferencije. Njene slike nisu prosle nezapazeno, veliki broj ljudi koji je prolazio tim prostorom, sa zanimanjem je proucavao izlozene slike, a poneki je i postavljao pitanja umjetnici.

 

Posto nisam bila sigurna da li se u ovoj zgradi smije fotografirati, okrecuci bojazljivo glavu lijevo, desno, pitala sam umjetnicu da li je to dozvoljeno. Odgovorila mi je potvrdno, pa cak i u cijeloj zgradi ,a ne samo u izlozbenom prostoru. Tako sam, nakon sto sam fotografisala par njezinih slika, krenula u obilazak zgrade. Naravno, u pratnji moje prijateljice umjetnice, koja se u zgradi ujedinjenih nacija osjeca kao kod kuce, jer joj to tada nije bio prvi boravak u tom kompleksu.

 

Prostrane hodnike ukrasavaju umjetnicka djela iz svih dijelova svijeta, kao i informativni panoi o aktivnostima UN-a.

Pa evo samo jedan mali djelic izlozenog…

Gipsana replika Hamurabijevog zakonika

Poklon Maroka

Umjetnost iz Turske

Kineska umjetnost

Kubanska umjetnost

Tepih radjen po motivu austrijskog umjetnika Hundertwassera 🙂

Grad pod kisom – naziv tepiha

(nisam zapamtila ime ovog umjetnika 😦  )

Postoje cak i vodicke ture za djecu

I,tu sam negdje stala, bilo je dosta za danas… 🙂

Moram priznati na kraju, da se nisam nadala da cu se u toj zgradi osjecati tako ugodno – a lijepo je biti medju ljudima, koji su, ako ne bas svugdje u svijetu,  bar tu, jednaki medju jednakima 🙂