Na danasnji dan, prosle godine, zurila sam sa posla kuci da bih napisala ovaj tekst, jer sam imala sta da kazem shodno petom junu, svjetskom danu ocuvanja okolisa. Ali to je bila velika greska. Koju ni dan danas sebi ne mogu da oprostim.
Greska, jer sam zbog blogovanja, propustila jedan veliki dogadjaj, o kom bih nekada mogla pricati i svojim unucima.
Naime, tog dana bilo je otvaranje izlozbe fotografija Linde McCartney, (pokojne) zene Paula McCartneya, legendarnog clana Beatlesa. Danima unaprijed vladalo je opsta uzbudjenost oko (nesigurnog) dolaska Paula McCartneya, a stroge mjere osiguranja i kontrola ostalih gostiju bile su ocigledne i upadljive.
Iako sam imala propusnicu, ja sam odlucila da ne dodjem na pre-opening, ne shvatajuci u tom momentu da je to bila jedina prilika u mom zivotu, biti u istoj prostoriji sa jednom legendom, cije sam pjesme znala napamet i koje sam fanaticki slusala kao i mnoge generacije prije i poslije mene. Nekako sam zeljela i da izbjegnem svu tu guzvu vezanu za njegov dolazak.
I tako, dok sam ja pisala o okolisu, moj kolega, roker u srcu, cak se rukovao sa njim, uz standardno: „Hello sir, how are you?“, a niti malo uobrazeni Paul mu je srdacno i s osmjehom odgovorio : „O, I`m fine, thank you!“.
Mene je prica o njegovom opustenom ponasanju iskreno iznenadila, jer sam ocekivala da neko poput Paula McCartneya ima sva prava ponasati se uobrazeno i sa visine – tako nekako mi je i djelovao na tv-u. Bez bojazni je takodjer, dolazeci u limuzini u muzej i odlazeci, otvorio prozor i prikazao se odusevljenim fanovima i mahao im iz auta. Iako njegov dolazak do zadnjeg trenutka nije bio potvrdjen, mnogobrojni fanovi cekali su ispred muzeja kako bi ga bar na trenutak vidjeli uzivo.
Fotografije koje su na toj izlozbi bile izlozene, davale su uvid u privatan zivot McCartneyevih, kao i portrete mnogih pop- rock zvijezda sezdesetih, tzv. „Swinging Sixties“.
Histerija koja je vladala tog dana u Becu, nastavila se i par sedmice kasnije, kada je Paul McCartney odrzao koncert u jednom velikom beckom stadionu.
Njega nije htio propustiti ni moj kolega roker, koji mi je nakon koncerta odusevljeno rekao da je bio najbolji rok koncert na kome je bio. A on, vjerujte mi, zna o cemu prica, jer on do sada nije propustio niti jedan koncert velikih rok zvijezda. A njihove biografije i diskografije ima u malom prstu.
Sve u svemu, ja ovdje „mlatim praznu slamu“ o propustenoj prilici, dok se nadam da cete procitati gore pomenuti tekst, mozda ga i serovati, da me malo utjesite, i da bar mogu reci da se isplatilo propustiti jednog Beatlesa uzivo… 😉
Jednom davno sam pročitala jednu mudru kinesku izreku koja kaže: Neka te ne brinu prilike koje si propustila, , već one koje nisi ni primetila. Ja sam to razumela da će se prilike opet ponoviti, ali ovog puta, kad do tog dođe, treba da budem pažljiva, da mi ne promaknu 😉 Draga moja Leno, ostalo ti je lepo sećanje na tu priliku i ko zna, možda opet dođe 🙂
Docice sigurno, ako ne Paul, neka druga legenda 😉