Mrkonjici, selo moje drago,
u tebi sam sretna bila,
ti si moje blago!
Nije blago sve sto sija,
ni biseri sa dna mora,
to su ljudi koje volim,
to je moja Boskovic familija!
Svaka minuta provedena kod njih,
meni je strasno godila,
srce mi je tamo ostalo,
k´o da sam se u njima rodila!
S velikom sam radoscu uvijek
u Mrkonjice dolazila,
s velikom tugom se borila
kad sam iz njih odlazila!
Ispred mrkonjicke skole
stara lipa kad procvjeta,
osjetim njen predivan miris
u kom god da sam dijelu svijeta!
Djed i baba su voljeli
sve redom unuke svoje,
da nam nesto ne fali,
znala sam da se boje
Kad u posjet dodjem
kod mog djeda i bakice,
jos sa praga od kapije
vidim babu, przi prijesne priganice!
I djed vec prsut narez´o je,
sareni se u tanjiru,
kako se tek radovah
i babinom skripavcu siru!
Uvijek sam se radovala
kad ugledam jos sa kapije
familija kad se skupi
sred djedove avlije!
One koji zive daleko,
koje ne vidjasmo cesto,
cekali smo s nestrpljenjem
da zauzmu svoje mjesto!
U vatrenjaci kad bi se sastali
djed i njegovi vrsnjaci,
svoje ratne price bi pricali,
oni su tada bili moji junaci!
Ja sam samo cutala
i gledala njihova naborana lica
a moja masta je u proslost lutala
jer svaka ta prica znala je moju znatizelju da zagolica!
Na Badnji dan u zoru
kuca se brsljanom kitila,
a na Badnje vece, cijelu noc,
u vatrenjaci se veselica vrtila!
Razno voce ja sam brala
s rodjacima mojim ljeti,
nije nam se bilo tesko
na visoka stabla peti!
Moju babu Zoru uvijek cu pamtiti
po njenom nasmijanom licu,
a svaki savjet koji je davala,
govorila je kroz neku poslovicu!
Gledala sam cesto noge njene
dok bi koracala u polju ispred mene,
vidjela sam tezak i naporan zivot
ispisan kroz nabubrene vene!
(uvod klikni ovdje)
Jedna od ulicica u Mrkonjicima – na vrhu ulice nalazio se i djedov tor za ovce i vrtine
Pogled na Popovo polje
Gumno i pojata u blizini kuce moga djeda (tu raste najsladja kruska na svijetu)
Bijele bosanke sljive u vrtu moga djeda
Djedova vatrenjaca obrasla u vinovu lozu
Sir skripavac 🙂
Da li je objasnjenje potrebno 🙂
Hercegovacka arhitektura
Kamen do kamena, pa ipak puna topline – Hercegovina
malaprge 