Slucajnosti i sudbine

Iz jednog Facebook statusa moje prijateljice, na kojem su glavni likovi bili jedna Hercegovka(moja mama :)), imenom i prezimenom, i jedna knjiga, izrodila se slucajno veoma interesantna tema. Nastala je nakon jednog (ljupkog) pitanja u komentaru  tog statusa, a zapocela sam je sa mojom mamom jer je pitanje bilo upuceno njoj..

Naime, u tom komentaru jedna gospodja iz Priboja  trazi svoje porijeklo u Hercegovini, jer joj se cukundeda koji se iz nekog sela u Hercegovini  doselio u Priboj na Limu, prezivao  isto kao Hercegovka  iz statusa, tj. moja mama. Zeljela je da sazna iz kojih sela u Hercegovini potice to prezime. Naravno, poslali smo joj odgovor i ta tema nas je prebacila na jednu slicnu temu. Sudbine Hercegovaca, tj.vise Hercegovki u prijasnjim vremenima.

Desavalo se cesto da su momci za zenidbe ili udovci iz drugih krajeva bivse Jugoslavije, i prije i poslije drugog svjetskog rata, dolazili u hercegovacka sela u potrazi za djevojkama za udaju. Oni su u svom kraju slusali da su djevojke iz Hercegovine dobre i vrijedne pa su se tako upucivali, uglavnom vozom – takozvanim Cirom, na dalek put. Njih su pratili prijatelji, komsije ili roditelji. Dosli bi u selo i raspitivali se kod starjesine sela, da li imaju cure za udaju.

Posto je zivot u Hercegovini oduvijek bio tezak, bilo je cura koje su mislile da ce se udajom u neki drugi kraj rijesiti teskog i napornog rada(„Udacu se makar za Bosanca, necu vise cuvati ovaca“ – pjevale su na sijelima).

A bilo je i onih koje su sa momcima „zgrijesile“, pa je drugi momci u svom kraju nisu htjeli ozeniti, a i udajom u drugi kraj htjele su pobjeci od te „sramote“.

Ne znajuci sta ih tamo ceka, mnoge su nasjele, pa bi ih docekale brvnare za zivjeti, ili covjek pijanica, ali su mnoge od njih vrijednim radom uspjele ostvariti svoje zelje koje su ponijele iz svoje kuce.

Njima se bilo tesko privikavati, pa kada bi dosle u posjetu svojim roditeljima, povukle bi neku svoju prijateljicu ili sestru da se udaju u njezinom novom kraju.

Bilo je raznih sudbina. Pricama nikad kraja. Tako se u jednom selu u Srbiji jedna Hercegovka dobro udala, pa je povukla jednu djevojku iz Hercegovine da se uda za njezinog komsiju. Medjutim, ona je dosla u siromasnu kucu, pa je muz zbog toga otisao u Njemacku kako bi zaradio nesto novaca i ne bi li se izvukao iz bijede. Nedugo potom, on joj je iz Njemacke napisao pismo da ga ne ceka jer je on  tamo nasao drugu.

A neke nisu mogle trpjeti situacije u kojima su se nasle. Primjer je prica jedne mlade, koja je u Bosni naisla na familju u kojoj je svekrva bila glavna. Ona je u jednoj prostoriji u sredini spavala izmedju tri sina i tri snaje. To je mladoj bilo odvratno i smislila je plan kako da pobjegne. Muzeva familija imala je pilanu gdje je i ona svakodnevno radila. Jednog jutra, ona je staru odjecu za rad obukla preko nove, a jednu vrecu je ponijela sa sobom, da izgleda kao da ce da radi u pilani. Otisla je na voz i vratila se kuci u Hercegovinu. Njezina sudbina je tako htjela da se kasnije uda u Srbiju u Blace, za udovca gdje je lijepo zivjela.

Meni su uvijek bile zamiljive ove price, koje zivot pise, a moja mama ih zna jako puno.

A ona jos pamti i pjesme koje su se pjevale po sjelima, pa je jedna od njih i o curama iz doline rijeke Lima. To su pjevali muskarci. Pa cu tako zavrsiti ovo pripovijedanje.

“ U dolini rijeke Lima

Vasojevka svaka fina,

Vasojevka svaka fina,

bez pudera i karmina.

A koja se puderise,

Vasojevka nije vise.“

376311_172906712843517_1721659043_n

Advertisements

4 Gedanken zu „Slucajnosti i sudbine

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden / Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden / Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden / Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden / Ändern )

Verbinde mit %s