Blogerska igrica

Nekako nisam brza poput ostalih blogera, da se na igrice odazivam odmah nakon nominacije. Iako me je prije ove igrice jedna divna i draga blogerka izazvala da u proslom kolu nastavim igricu, ja to na zalost, nisam uradila, sve racunajuci da imam vremena i da cu odgovoriti, kad naidje pravi trenutak. To do danas nisam uradila, sto mi je jako krivo i zato koristim priliku da se dragoj Merimi izvinim.

Da ne bih iz istog razloga zakasnila ili ne odgovorila na Negoslavinu nominaciju, rekoh sama sebi, sjedi i pisi, s Negoslavom nema sale ni izgovora ;).

Prvo bih odgovorila na drugo pitanje: Kako sam pocela da pisem blog?

To sam cini mi se negdje u ovim mojim pisanijama kratko i spomenula, ali da ponovim, detaljnije.

Prvo sam slucajno na facebooku naisla na jednu pricu Negoslave Stanojevic,koju je podijelila u jednoj grupi vezanoj za njezin rodni kraj Zaplanje, koji je ujedno i rodni kraj moga muza. Prica me je toliko odusevila autenticnoscu, stilom pisanja, da sam pocela da je pratim, a ujedno joj i poslala zahtjev za prijateljstvo na fb. Prihvatila je i to je bio pocetak jednog prvo virtualnog, zatim realnog prijateljstva. Ono sto ona nije znala, dok se nismo prvi put uzivo srele, je da sam ja oduvijek voljela da pisem.  Jedno vrijeme, dok me mucila nostalgija, pa i neke druge emocije koje su vapile da iskoce iz mene ili da me razderu iznutra, sve to sam stavljala na papir – bio je to odlican nacin samoizljecenja ili terapije. To moje pisanje nikada nisam smatrala nikakvom umjetnoscu ili pretjeranim talentom, pa sam se zbog toga i razmisljala da li da pitam Negoslavu, prvi put kada smo se i uzivo srele, za misljenje o jednoj mojoj prici, koja je nastala iz jednog takvog emocionalnog momenta. Tom prilikom ukazala mi je na par gresaka, na pravila na koje moram da pazim prilikom pisanja, i cini mi se da mi je tada prvi put predlozila da otvorim blog. Meni je to u tom momentu bilo smijesno s jedne strane a s druge nepojmljivo da uradim, jer sam moje pisanje smatrala apsolutno amaterskim i sluzilo je samo da svoje misli i osjecanja zapisem za sebe. A poznavajuci tada samo Negoslavin blog i njezino vrhunsko pisanje, nisam htjela niposto da se brukam sa svojim tekstovima.

Nakon sto se Negoslava vratila u svoj Nis, u nasim chatovima sve je cesce postavljala pitanja zasto ne otvorim i kad cu da pokrenem svoj blog. Sumnjajuci i za to vrijeme u svoje literarne sposobnosti, ja sam dugo,dugo negativno odgovarala na ta njezina pitanja. Dok, eto, jednog dana nisam vise imala kud i ja krenuh sa blogom, ostalo, ako ste me pratili iz pocetka, znate…

A sad odgovor na ovo pitanje: Zasto ljudi pisu blog?

.Dok nisam pocela da pratim Negoslavin blog, ja nisam ni znala sto je to, kako funkcionira i cemu sluzi. Tek kasnije, kada sam i sama usla u te vode, uvidjela sam da postoji veliki broj blogera i da je to jedna velika zajednica kreativnih ljudi, koji koriste medij zvan internet, kako bi iznijeli svoje misljenje na razne teme. Oni u svojim tekstovima obradjuju  teme koje ih u datom momentu okupiraju, a stilovi pisanja i izrazavanja su razliciti. Neki se bave ozbiljnim temama, neki svojim komicnim stilom zasmijavaju, neki rasplacu, neki vode dnevnike i ispoljavaju svoja unutrasnja osjecanja, neki svoja kulinarska umijeca zele podijeliti s drugima i tako dalje. Blogovi o putovanjima i modi su takodjer veoma citani imaju veliki broj pratilaca. Teme u blogovanju su neiscrpne, a svim blogerima je po mom misljenju vazna reakcija citalaca, tj. komentari. Velika citanost pojedinih blogera dovela je do toga, da su pojedine firme uvidjele da popularnost nekog bloga mogu iskoristiti u marketinske svrhe, pa je blogovanje za pojedine sretnike postao odlican izvor zarade.

Ne bih da se previse raspisem na prethodnom pitanju, pa nastavljam sa trecim i posljednjim pitanjem u igrici: Šta me svih ovih godina i dalje drži u blogerskom svijetu?

Ljudi koji stoje iza blogova  – prije svega oni sa kojima sam se umrezila u posljednje tri godine. Uvidjela sam da ima jako puno ljudi koji dijele isto misljenje, uvjerenja, zatim onih od kojih mogu stosta da naucim, ciji tekstovi me tjeraju na razmisljanje ili me rasplacu, nasmiju, razvesele i slicno.

S druge strane, drzi me i to sto su i tekstovi koje ja pisem nekome zanimljivi, u kojima obradjujem razne teme, pa te svoje crtice podijelim sa drugima. Blogovanje sve u svemu utice jako pozitivno na mene, utoliko vise sto ni slutila nisam sto se sve krije iza ta cetiri slova…

Drago mi je da smo se pronasli, drugovi blogeri, hvala vam na druzenju…

A sada nominujem slijedece blogere, da odgovore na ista ova tri pitanja:

Olja Ka – od svega ponesto

Aldo Franicevic- dalmejsn lost in tranzlejsn

Sta se kuva?