Sjaj srpskih zvijezda na daskama koje zivot znace – u Becu

Dok moj sin prije par godina nije igrom slucaja poceo da igra folklor u jednom folklornom udruzenju, ako cemo tacnije „kulturno umetnickom drustvu“, ja nisam ni znala sta se sve krije iza pojma “ klub“, pod kojim su  ta udruzenja poznata medju nasim narodom koji zivi ovdje u Becu.

Moja prva pomisao bila je, prije dvadesetak godina kada su se u mom okruzenju spominjali ti klubovi, da se tu radi uglavnom o ljudima koji rade u Becu i zive sami, daleko od svojih porodica, zena i djece.  Onih, koje su ostavili u domovini dok oni ovdje „na privremenom radu“ ne zarade za traktor, sagrade kucu u zavicaju ili slicno. Dok su meni tada na samom pocetku zivota u Becu bila poznata porodicna okupljanja u stanu vikendom ili praznicima, ja sam imala sliku da se ti ljudi, samci, u tim klubovima okupljaju nakon napornog radnog dana, kako bi sa svojim zemljacima progovorili koju rijec na svom materinjem jeziku, uz neku casu pica i narodnu muziku.

Mozda je to i bilo tako, prije tridesetak, cetrdeset godina.

Danas je slika (sasvim) drugacija. Jos je narodna muzika aktualna, ali se danas u tim drustvima/klubovima okupljaju citave porodice i tako bolje upoznavaju tj. sire svoj krug prijatelja te tako  provode dosta vremena zajedno za vrijeme trajanja proba folklora, ali i na raznim manifestacijama na kojima djeca nastupaju. Programi tih priredbi predvidjaju i nastupe  folklorasa iz raznih dijelova bivse nam domovine kao i umijece igre clanova  klubova iz nekih drugih evropskih zemalja.

Pojedini klubovi u svojim prostorijama organiziraju i promocije knjiga savremenih srpskih pisaca i pjesnika, koje nekada okupe manje, nekada vise ljubitelja pisane rijeci.

Klubovi u Becu, kao i u ostalim austrijskim pokrajinama, povezani su u zajednice klubova na pokrajinskom nivou, koje u cjelinu udruzuje savez Srba u Austriji.

S vremenom su ti klubovi, tj. savez postali most izmedju matice i dijaspore, a veoma dobru saradnju imaju i  sa austrijskim vlastima, koji su uvidjeli vaznost djelovanja saveza u Austriji u smislu bolje integracije  te stoga ucestvuju i kao pokrovitelji raznih manifestacija, velikim dijelom financijski, isto tako i ustupanjem odredjenih prostorija u razne svrhe.

Kroz druzenja u tim klubovima, clanovi i ostali nasi sunarodnici dolaze do informacija o projektima, kulturnim, sportskim i ostalim manifestacijama koje organizuje zajednica, a ujedno se dolazi do informacija o dogadjajima koje nude i neka ostala udruzenja koja djeluju na podrucju grada Beca, a takodjer promovisu srpsku kulturu i tradiciju.

Ono sto je meni veoma drago, jeste da zajednica srpskih klubova u Becu veoma dobro saradjuje i sa klubovima ostalih naroda sa prostora bivse Jugoslavije i kroz tu saradnju doprinose boljem suzivotu i razumijevanju nekadasnjih bratskih naroda, kao i medjusobnom promovisanju kulture. (A nekada su to bili sve samo jugoslovenski klubovi…)

Zalaganjem uprave ove zajednice srpskih klubova u Becu, do sada je omoguceno gostovanje mnogobrojnih vrhunskih srpskih umjetnika i pozorisnih ansambala, koji su svoje umijece i svoju umjetnicku vrijednost uspjeli dokazati i beckoj publici, koja je itekako zeljna takvih dogadjanja. A svoju zahvalnost pokazuju prepunim salama, dok se za pojedine sadrzaje gotovo redovno  trazi karta vise, ako se na vrijeme ne rezervise ili kupi.

Za mene je od ogromne vrijednosti i nesto sto nikada necu zaboraviti gostovanje sjajne Olge Odanovic u ulozi  Feme u „Pokondirenoj tikvi“, ili bozanstvenu Milenu Dravic, koja je pokazala svu svoju magiju i glumacku snagu u izvanrednom performansu igrajuci glavnu zensku ulogu u predstavi „Harold and Maude“. Njezin sjaj jos uvijek titra pred mojim ocima.

Moju odusevljenost necu kriti ni kada je rijec o komediji „Ljubavnik velikog stila“, koja je do suza nasmijala prisutnu publiku sjajna glumacka ekipa poput Milorada Mandica, Milana Kalinica, Katarine Zutic i ostalih.

Da nije bilo mog slucajnog clanstva i druzenja u jednom kulturno – umjetnickom drustvu i da nije interneta (facebooka) danas, preko koga se mogu dobiti informacije o raznim srpskim kulturnim dogadjanjima, ja bih bila uvjerena da ovdje gostuju samo neke Cice, Mice ili Goce, ciji nastupi pune razne diskoteke, uglavnom omladine porijeklom sa nasih prostora, a ciji se  plakati godinama pojavljuju na oglasnim zidovima po Becu.

Na svu srecu, nije tako.