Setnja Hundertwasserovom promenadom

Voda je zivot.

Voda je potrebna biljkama i svim zivim bicima.

Ima je u zraku, zemlji, ljudima, zivotinjama, biljkama, iako je ne vidimo.

Jednom umjetniku je voda obiljezila zivot, u svakom smislu. Bila je sastavni dio njegovog imena, pa mu je na neki nacin odredila zivotni put i zivotnu filozofiju.

Odrastao je u Becu, uz samu obalu Dunava, pa su i njegovi prvi crtezi iz djetinjstva, imali za motiv Dunav i pejzaze oko njega. Kasnije je sanjao sopstveni brod kojim ce ploviti cak do Novog Zelanda, zemlje njegovih snova. Taj san mu se ispunio, kada se sa svojim ribarskim brodicem, kupljenim u Veneciji, otisnuo put te zemlje koja ga je tako mamila svojom netaknutom prirodom. Brodicu je dao ime „Regentag“ (kisni dan). Ujedno je to bilo jos jedno od cetiri umjetnicka imena kojima se potpisivao na svojim slikama.

Taj brodic bio je njegov drugi dom. A danas stoji usidren na Dunavu u jednom mjestascu pored Beca, Tullnu.

Stowasser, tako se prezivao umjetnik koji ce kasnije u cijelom svijetu biti poznat kao Hundertwasser. To umjetnicko ime nastalo je tako sto je rijec iz svog prezimena sto, za koje je mislio da potice od slavenske rijeci koja oznacava broj, preveo na njemacki. Tako je od Sto – Wasser(voda) nastao Hundert – Wasser. (Tek sezdesetih godina saznao je da njegovo prezime Stowasser dolazi od njemacke rijeci Stauwasser, sto znaci nesto poput „stajaca voda“)

To ime uzeo je 1949. godine, kada je definitivno odlucio baviti se samo slikarstvom, i potom se otisnuo iz rodnog Beca prema juznim krajevima: Italija, Francuska, sjevernoafricke zemlje i tako redom. Na tim putovanjima upoznavao je razne ljude, kulture, krajolike. Svako novo iskustvo na tim putovanjima, utjecalo je na razvijanje njegovog jedinstvenog i prepoznatljivog stila, a u njegovim slikama ponavljaju se nekoliko motiva, njemu jednako vaznih, izmedju ostalih spirala, kao simbol zivota i smrti, drveca sa dusom, brodovi i njemu najvazniji motiv, voda, u svim oblicima.

I suze radosti, i suze tuge, i kisa, i rijeke, i mora, svi ti oblici morali su pronaci svoje mjesto na skoro svakoj njegovoj slici.

Najvise je volio da slika dok pada kisa. Tada bi oblacio svoje najsvecanije odijelo,to je za njega bio praznik.

Vise od molitve znacili su mu trenuci kada je  osluskivao sum mora i zubor potoka.

Svojom umjetnoscu i raznim akcijama za ocuvanje prirode, borio se za zastitu mora i rijeka i njihovih stanovnika, biljaka i zivotinja.

Bio je protiv rasipanja vode u urbanim predjelima, pa je uvijek bio aktivan u pronalazenju rjesenja za minimalno koriscenje pitke vode, tj. za optimalno koriscenje kisnice. Osmislio je i prototip prirodnog preciscivaca prljave vode, uz pomoc korijena odredjenih biljaka i slojeva pijeska i zemlje. U svim svojim prebivalistima, koristio je tzv. humus toalet – bez tekuce vode, bez kanalizacije, bez kemikalija, samo uz pomoc humusa kojim je pokrivao otpad.

I njegovi domicili sirom svijeta morali su biti u blizini vode. Cak je u potrazi za pogodnim objektom za njegov muzej u Becu, veoma vazna predispozicija bila da se nalazi u blizini Dunava, pa se tako Kunst Haus Wien, kako je svom muzeju dao ime, nalazi pored dunavskog kanala, u trecem beckom okrugu (becirku).

I upravo pored tog muzeja, nalazi se promenada Hundertwassera, uz sam dunavski kanal.

Za sve one koji zele pronaci mir uz tihi zubor vode, uz odsjaj mirnih talasa ove rijeke, u sjeni stabala koje rastu pored obale, ovo je idealno mjesto gdje se mogu opustiti i zaboraviti na gradsku vrevu i uzurbanost koja prati svakog stanovnika ovog grada.

Nije potrebno napustiti grad, da bi se pronasao mali raj, tako dobro ususkan ispod ceste sa gustim prometom,  oni neupuceni i ne mogu naslutiti da tu mogu odmoriti dusu i uzivati u idilicnom pejzazu.

Duz te promenade, ima mjesta za sve one koji zele samo prosetati pored vode, da ih njezina carobna moc opusti i smiri. Idealno mjesto je ova naizgled divlja staza za usamljene dzogere ili one u paru, a u posebno ogradjenom prostoru vlasnici pasa pustaju svoje ljubimce da se istrce i izigraju, bez bojazni da ce preplasiti neko dijete ili odrasle osobe .

U jednom dijelu promenade, istice se prilaz za pristaniste brodova, koji je u svom stilu realizirao Hundertwasser.

Prepoznatljivi sareni stubovi spojeni u paviljon cija je povrsina prekrivena travom („svugdje tamo gdje pahuljice snijega ili kapi kise padaju, mora da zivi priroda; na mjestima gdje je zimi bijelo od snijega, mora ljeti biti zeleno“) pravljeni su od njemacke keramike, proizvedene u tradicionalnoj manufakturi staroj preko 400 godina. Ovaj paviljon dopunjuje cetvrt u kojoj dominira potpis Hundertwassera u jednu cjelinu, jer se nalazi u blizini Hundertwasserhausa i njegovog muzeja.

 

Nije ovaj umjetnik, koji je zbog svog nekonvencionalnog nacina zivota i stvaralackog rada bio oduvijek kontroverzan,  samo u tom dijelu Beca ostavio svoj trag. Na tabli postavljenoj na tom prilazu za brodove, moze se saznati na koji nacin je Hundertwasser za svog zivota utjecao na sliku grada Beca pored dunavskog kanala.

Spominje se pored ostalog,  poznata spalionica smeca, Spittelau, koju je nakon pozara 1987. preuredio u svom stilu, na molbu tadasnjeg gradonacelnika Beca, Helmuta Zilka. Uljepsao je takodjer jedan brodic, imenom Vindobona, koji plovi duz dunavskog kanala. Plovidba koja je veoma omiljena medju turistima, od aprila do oktobra.

 

Za kraj, par slika koje docaravaju ljepotu i idilu, car i iscjeliteljsku snagu vode, izvora zivota…

 

 

 

Jesenja setnja

Nesto smo se u blogerskom svijetu bas zaigrali, kolege blogeri ne prestaju da me iznenadjuju sa svojim mastovitim igricama, u smislu boljeg upoznavanja i druzenja.

Rado se odazivam i ovaj put na poziv za igru naseg komsije blogera novi internet/sopstveni potparol, a tema mi bas odgovara-  jesenja setnja u bliznjoj okolini.

Nedavno su i mene (bas prije nego sto ce me temperatura i bronhitis vezati par dana za krevet 😦  ) predivne jesenje boje i toplo sunce izmamili u setnju po selu u kome se nedavno skrasih. Drustvo su mi pravili moj najmladji sin i njegov prijatelj, nas mali komsija koji mi je na neki nacin bio i vodic, u smislu da mi je pricao razne price o pojedinim mjestima, a znajuci kako ima bujnu mastu, nikad ne znam da li je to upravo izmislio ili je stvarno istina to sto mi prica. Ali u svakom slucaju je jako zabavan, sa njim nikada nije dosadno 🙂

I evo rezultata, koje sam, gle koje slucajnosti, zabiljezila fotoaparatom, da i vi mozete uzivati u ovim jesenjim motivima austrijskog sela.

WP_000616

Ovo je stablo kajsije u dvoristu mog malog prijatelja. Ta stara vocka, posadjena krajem pedesetih godina, predstavila nam se u svojoj jesenjoj haljini – nakon sto je ljetos, kao i svake godine, podarila puno slatkih plodova. Najveci dio je otisao za rakiju, a ostatak bogate berbe nasi dobri komsije podijele po komsiluku, tako da je i nas ljetos, kao i prosle godine, zapala poneka korpa ovog rajskog voca.

Drvored pored stanice za brzi voz (Schnellbahn). Zbog direktne povezanosti sa Becom, ovaj voz ima veliki znacaj za sve one koji zive ovdje u selu, a rade u Becu. Mnoga sela i veca mjesta, koja su cak blize Becu, nemaju povezanost vozom, sto itekako otezava svakodnevne obaveze i odlazak na posao ili skolu u tim mjestima.

Drvored pored stanice za brzi voz (Schnellbahn). Zbog direktne povezanosti sa Becom, ovaj voz ima veliki znacaj za sve one koji zive ovdje u selu, a rade u Becu. Mnoga sela i veca mjesta, koja su cak blize Becu, nemaju povezanost vozom, sto itekako otezava svakodnevne obaveze i odlazak na posao ili skolu u tim mjestima. Ja stizem za pola sata na glavnu zeljeznicku stanicu  Hauptbahnhof, prijasnji Südbahnhof.

Zrelo grozdje nekako se uklapa u ovu jesenju temu - u dvoristu kuce pored zeljeznicke stanice.

Zrelo grozdje nekako se uklapa u ovu jesenju temu – u dvoristu kuce pored zeljeznicke stanice.

WP_000621

Na putu prema poljima, van naseljenog mjesta, nekoliko starih vinarskih podruma svjedoce o tome da su se ovdje naveliko proizvodila vina. Neki od njih jos su u upotrebi, a na drugima je vidljivo propadanje.

Ovaj puteljak lijevo vodi do groblja. Jedan nas poznanik, koji je takodjer u ovom selu kupio kucu, pa nas je u sali pitao da li smo i na groblju vec kupili parcelu - hmm, neugodna sala....

Ovaj puteljak lijevo vodi do seoskog groblja. Skoro svakodnevno pored moje kuce prolaze zene na biciklima, sa buketima cvijeca u korpama, i posjecuju svoje najmilije koji tu pocivaju.

Moj mali komsija skrenuo mi je paznju na tablu iznad ulaza u ovaj vinski podrum, kaze, to je stari seoski grb. Mozda je...

Moj mali komsija skrenuo mi je paznju na tablu iznad ulaza u ovaj vinski podrum, kaze, to je stari seoski grb. Mozda je…

WP_000624

Ovo smo otkrili izmedju vinskih podruma, ispricao mi moj mali komsija da su to ostaci nekadasnje gostionice

Ovo smo otkrili izmedju vinskih podruma, ispricao mi moj mali komsija da su to ostaci nekadasnje gostionice

Kada se prodju vinski podrumi, dolazi se do nepreglednih polja koja se jos obradjuju, a i poneka parcela sa vinovom lozom - tradicija se nastavlja

Kada se prodju vinski podrumi, dolazi se do nepreglednih polja koja se jos obradjuju, a i poneka parcela sa vinovom lozom – tradicija se nastavlja

Mnogobrojne njive odvojene su jedne od drugih prirodnih "zidom", zbunjevima, u kojima se cesto skrivaju mala prirodna bogatstva. Poneka vocka, veliki broz stabala zove, a naravno sada u jesen idealan za branje - sipurak

Mnogobrojne njive odvojene su jedne od drugih prirodnih „zidom“, zbunjevima, u kojima se cesto skrivaju mala prirodna bogatstva. Poneka vocka, veliki broz stabala zove, a naravno sada u jesen idealan za branje – sipurak

Prosle godine sam sa jednom mojom komsinicom brala sipurak, setale smo daleko u polje i birale najljepse plodove.

Prosle godine sam sa jednom mojom komsinicom brala sipurak, setale smo daleko u polje i birale najljepse plodove.

Iskazivanje radosti i ludiranje nije samo za djecu, zar ne?  Cari jeseni ipak ne mogu da nas ostave ravnodusnim, ma koliko zalili za ljetom :)

Iskazivanje radosti i ludiranje nije samo za djecu, zar ne?
Cari jeseni ipak ne mogu da nas ostave ravnodusnim, ma koliko zalili za ljetom 🙂 Zato, napolje, u setnju, na sunce, u prirodu i uzivajte 🙂 !!!