Prizivam proljece

„Cim skinem bozicne ukrase sa jelke, za mene pocinje proljece“, procitah nedavno medju komentarima na nekom portalu.

Slozila bih se sa damom koja je to napisala, jer evo i ja samo sto sklonih sve moguce bozicne ukrase iz raznih kutaka kuce, u meni se probudio osjecaj kao da je proljece.
Iako su temperature u minusu, snijega ipak nema, a kroz prozore ugodno sijaju sunceve zrake te tako stvaraju ugodjaj proljeca.

A to ljupko godisnje doba prizivam vec sada nijansama zelene koje sam rasporedila po dnevnoj sobi i kuhinji.
Zelene zavjese u kombinaciji sa bijelim, u istoj nijansi prekrivaci za sofe i fotelje, jastucici sa cvjetnim motivima, zelene vaze i cupovi sa cvijecem. Rucno heklane presvlake za jastucice, nedavno stigle kao poklon od drage prijateljice iz Nisa, uskoro ce zablistati mojom dnevnom sobom i upotpuniti proljetni ugodjaj.
Sa bijelom bojom namjestaja sve odaje neku lakocu i udobnost, izaziva pomalo romanticno raspolozenje.

I kada me ovih dana pitaju „kako sam“, kucnem o drvo i kao iz topa odgovorim “odlicno, ne moze bolje“ pa to svojim osmijehom iz kojeg zrace sreca i zadovoljstvo i potvrdim.

E, sad na ovom mjestu moram priznati: glavni krivci sto se bas tako osjecam, izmedju ostalog, jesu shopping maratoni ovih dana, tokom kojih sam kupila raznorazne sitnice u zimskoj rasprodaji. Sto za mene, sto za kucu.
A sto drugo zeni moze uzdrmati i probuditi hormone srece, nego tumaranja po prodavnicama, talaskanje po regalima i korpama gdje stoji “SALE%” u prodornoj crvenoj boji. Raj!

I onda zaboravis na vrijeme, gledajuci , pipajuci materijale, odmjeravanje krojeva, velicine, boje, probanje(ima i nerviranja ako je neki komad “previse mali” ), pa na kraju onaj jedinstven osjecaj kao da ces da poletis dok se kuci vracas sa prepunim kesama stvari koje stoje ko salivene bez obzira na par kila vise koja su se ipak dala sakriti.

Jedno vrijeme sam uspijevala ostati apstinentna na kupovinu ukrasa za enterijer, jer su se tokom godina nakupljale svakojake sitnice koje su s vremenom izgubile na svojoj prvobitnoj drazi ili nakon promjene boja I stila enterijera vise nisu odgovarale. Ili ih je na kraju krajeva, bilo previse.
Zavrsile su u kutijama na potkrovlju, bacene ili poklonjenje.

A sada me uhvatilo opet I to ludilo, pa kao u transu smisljam nove ukrasne kombinacije.

Cini mi se ipak sa vise stila, promisljenije, pa stoga ciljano odabirem predmete I ukrase za kucu.
U tome mi je mnogo pomogla IKEA, jer stil koji ona propagira nekako mi najvise odgovara.
Kad se jednom udje u kolo sa Ikeom, vise se ne izlazi tako lako. Bas kad pomislim, imam sve sto mi treba, samo jedan pogled na njihovu web stranicu i par klikova, uvidim da bi jos poneka polica, stocic ili ukras odgovarao nekom kutku. S druge strane, idilicno uredjene prostorije koje ocaravaju na slikama, sluze i kao inspiracija za uredjenje tj. kako pametno iskoristiti svaki kutak u stanu/kuci.

Povod za ovaj tekst bila je moja jucerasnja avantura u jednoj od filijala Ikee u Becu – isla sam javnim prijevozom, pa sam uzela samo sto sam mogla nositi u rukama– jedan stolic, metalni okrugli, Ikein klasik, neki mali romanticni stalak za kuhinju- novitet, dvije police za kuhinju- za raznorazne kutijice da budu pri ruci prilikom kuvanja i jos par sitnica.

A da sam isla sa autom, uhhh, naslo bi se tu jos par stvari koje sam zapisala na onom Ikeinom papiricu za kupovinu.

Mozda je i bolje tako, bar i slijedeci put kad odem tamo, necu se vratiti praznih ruku 😉

p.s. I

hvala mojoj mami koja mi je omogucila ovo zadovoljstvo shoppinga, jer se za to vrijeme brinula o moja 4 muskarca, da ne budu gladni I za cistocu kuce 

p.s. II

ovaj tekst nije sponzorisan 😉

fotografija skinuta sa neta