Kod Zaplanjaca u gostima

WP_000894

Za sve one koji imaju neke dalje ili blize clanove familije, koji zive na jugu Srbije, tacnije receno Zaplanju, ili su u posljednje vrijeme stekli prijatelje iz tih krajeva, uglavnom preko neke drustvene mreze, e njima je namijenjen ovaj tekst.

Zelim naime da vas sve upozorim, ukoliko su vam do sada stizali pozivi da im dodjete u goste, bilo od clanova familije ili tih novostecenih prijatelja. Jer, vodeci se po vlastitom iskustvu, oni vama ne zele bas nista dobro.

Pitate se, otkud to?

Pa oni se prave tako fini i dobri, dok sa njima telefonirate ili chatujete i slicno. Dosadjuju vam pozivima u goste, dok konacno, nekako jedva, preko svoje volje, pristanete.

I dok vi tako ne sumnjajuci nista lose i u duhu boljeg upoznavanja krenete na put, vasi buduci domacini vec krecu u akciju. Oni se spremaju svim raspolozivim sredstvima da vam boravak kod njih ostane u sto losijem sjecanju.

Vec od trenutka kada vi sjednete u auto ili autobus, sve njihove raspolozive borbene snage obitavaju u kuhinji I ostalim bojnim poljima. Domacica rutinski mesi vise vrsta testa(kolaci su vec spremni u ostavi), domacin vjesto sjecka suvo meso, tek skinuto sa dima, baka kuva pihtije, ostali pripomazu sta znaju I umiju. Oni bas nista ne prepustaju slucaju.

Docekace vas, nakon srdacne dobrodoslice, sto vec prepun raznih djakonija, takozvano mezè, na kojem nema sta nema. Na jugu je obavezna *“kiselina”, jedno od najubojitih sredstava (tu se posebno pazite, da vam se ne svidi previse, jer onda necete moci zimu zamisliti bez toga). U “kiselinu” se ubrajaju paprike I jos neke vrste povrca iz tursije kao I kiseli kupus, a prava juznjacka meza nije bez ajvara, cepkane paprike, ljutenice te pored kravljeg, ovcji I kozji sir. Bugarska salata, ruska salata…ma ne mogu sve da nabrojim,na sta sve morate biti spremni. Nadrljali ste bas,bas, ako vam za mezu iznesu I uprzenu dzigericu, e tek onda ne mozete da odolite I da ne nazdravite uz ljutu domacu sljivovicu. Kako sve to mirise I prija… pa tek “vesaljke” (tako se zove suseno meso u Zaplanju), oku i nepcu blago prijaju.
Specijalitet koji jos spada u zimsku mezu, jesu pihtije, a ponegdje i cvarci,tzv. sprza. Ta vrsta cvaraka specificna je za zaplanjski kraj, to su sitna vlakna mesa sa masti, pa se moze desiti da vam domacini sa juga posluze te cvarke uprzene sa kiselom paprikom. Neuporediv ukus!!!

Ljeti vole posluziti I raznorazne salate, izmedju ostalih “masnih” posluzenja. Samo da gledas!!! Zetvarska salata, pecena, pa zakiseljenja paprika sa bijelim lukom, pa pecena paprika ali  isitnjena i pomijesana sa kremastim, punomasnim sirom, tzv. “trljanicà”. Ma nemojte me nista pitati, paprika na sto I jedan nacin. I svaki je da prste polizes. Pa standardna sopska salata…

I dok se vi tako lijepo gostite I mazete sve redom, vasi domacini zadovoljno trljaju ruke I mudro se spremaju da vas dotuku nekim drugim ukusnim jelima. Ne, ne, oni niposto ne vole goste, da spremaju i da se trude toliko oko njih, pa to im nikako nije u genima. Vjerujte mi na rijec 😉 .

Vjerujte mi, jer ja vec godinama sebi kazem da se necu odazivati vise njihovim pozivima na ruckove i vecere, necu vise da jedem i prejedam se toliko, da svaki put moram da kupujem novu garderobu koji broj vise. Najteze mi je za vrijeme ljetnog odmora, kada ionako tesko skinutu kilazu opet nabacim nakon 3 nedelje mog gostovanja u Zaplanju, ili dodam jos i vise. Dosta puta mi dodje da zalijepim neke od tih ukusnih specijaliteta na oci i kazem: „Jedite oci, kad ste gladne!“(prisvojila sam ovu uzrecicu od jednog poznanika, velikog gurmana 🙂 )

I nema veze, da li im dodjete u posjetu u ljeto ili u zimu. Ne,ne. Oni su spremni u svako doba dana i noci ili godisnjeg doba.

Bogata meza vam ne gine, kad god ih posjetite. Oni u svakom cosku imaju spremno po neko ubojito, jestivo oruzje.
A ono sto dodje poslije meze, punjena paprika ili sarme, pecenje svinjsko ili jagnjece, pekarski krompiri(mmmmmm :))) , raznorazne pite I peciva, pogace, kravajcici. “Je li blagò ?” (ukusno,slatko) zlonamjerno ce vas pitati domacice, iako znaju da greske nema, da je sve potaman, vjesto zacinjeno, bez mane. A domacin ce navaljivati za jos jednu rakiju, jos jedno pivo, jos jedan spricer…

Ostanete li par dana, necete izbjeci ni kuvan kisel kupus sa pitom banicom, djuvecku, prebranac, pitu zeljanicu, corbu „drob“ i jos mnoge tipicne zaplanjske specijalitete.
Moram li nesto posebno spomenuti u vezi kolaca I torti? Mislim da se da naslutiti, da su podjednako ubojiti kao I sve prethodno navedeno 😉
Ali vi morate biti jaki, oduprijeti se neprijateljski nastrojenim juznjacima, pokazite da niste slabici i da vam njihove djakonije ne prijaju. Recite NE petoj sarmi I ko zna kojoj kiflici ili ko zna kojoj casici sljivovice. Jer, bolje je opet popustiti kais dvije rupe nego tri :).

Znam I sama koliko je tesko. Evo, cisto radi ilustracije, predstavicu vam dva primjera.
Jos mi je u sjecanju gostovanje kod jedne takozvane prijateljice(pa kako moze prijatelj ako se tako ponasa??? 🙂 ) proslo ljeto u njenoj vikendici na selu. Umjesto da sjedne lijepo s nama, popije kafu i poprica, ona je samo letala iz kuce u kucu i iznosila jedno,drugo, trece… deseto jelo pred nas na stocic. I da bezobrazluk bude jos veci, ugostila nas je u sjeni stabala voca u njezinom vocnjaku ispred vikendice, a okolo nas idilican pejzaz zaplanjskog sela (cijeli dozivljaj sela slijedi u nekom od narednih postova). Gdje ces gore!!???

Apetit se naravno otvorio, ali nedovoljno velik da se mogu pojesti sve ljepote kojim nas je posluzila. Pored bogate meze, ukljucujuci ukiseljenu pecenu papriku, za dusu su mi se zalijepile grilane tikvice, zacinjene tako dobro, da biste pomislili da ste negdje na mediteranu, ako samo zatvorite oci. Porcije grilanog mesa samo su pristizale, sve uz krompir, ukusno ispecen kao ispod saca. Nije domacici bilo tesko, eto samo da nam naudi, praviti i sarmu od vinove loze – njenoj pakosti nije bilo kraja! A za dezert, specijalno u cast mog najmladjeg sincica, posluzen je sladoled koji je domacica napravila sama.
I nije bilo dovoljno to, sto nas je nakljukala raznoraznim ukusnim specijalitetima, vec nam je sve ono sto nismo mogli pojesti, spakovala za ponijeti! Zamislite!!!

Jednako su nas tako nedavno, na podao nacin ugostili nasi prijatelji u Nisu, porijeklom Zaplanjci, za docek nove godine. Iznijeli su nam bas onako bogatu mezu, puni nade ne bismo li se na brzinu najeli, onako gladni, tek dosli sa daleka puta (priznajem, nismo nista htjeli rucati iako nismo znali da li ce nasi domacini nesto spremiti 😉 ). Njihov plan je i uspio. Sarmu sam, iako vec sita, samo uspjela probati, a za rolovano prase, koje je domacin u nasu cast pripremio, morala sam trcati par puta oko kuce, ne bih li probala bar komadic tog svjetskog cuda, koje je,gledajuci ga, i steta pojesti :).

I zato, slusajte moj savjet, ne odazivajte se pozivima, kad vas Zaplanjci pozovu u gostovanje. Nemojte reci da vas nisam upozorila.

A ako bas hocete, pa kazete da cete otici nenajavljeno, nece vam mnogo pomoci.

Jer oni su uvijek spremni za goste, pod punom ratnom opremom 🙂

 

*Anegdota moje svekrve, kada je prije podosta godina gostovala prvi put kod prijatelja u Makedoniji: Domacini su ih veoma lijepo docekali, naspremali svega raznoga, kako to prilici kada se gosti docekuju. Medjutim, nisu iznosili nikakve salate. Gleda moja svekrva kad ce kiselu papriku ili kupus da iznesu. Nista. A dzaba i meso i pite, kada Zaplanjac nema cime da se „zakiseli“. Suti moja svekrva jedan dan, drugi dan, treci vec  vidi „ce da umrem bez kiseline“, te se obrati svojoj domacici i rece joj za svoju muku i potrazi od nje kiseo kupus. Odvede je ova u podrum, kad tamo kace i kace kiselog kupusa. „Pa mene sramota da vam iznesem ovo“, rece stidljivo domacica Makedonka… 🙂

WP_000365

Advertisements

8 Gedanken zu „Kod Zaplanjaca u gostima

  1. Lele, lele Leno, nagrabusila si ti, vidim, u gostima u Zaplanju, svih ovih godina 😉 Toliko, da su i tebe pelcovali pa i ti sad kad spremaš, ne umeš da staneš:)
    Živa bila i dalje pisala o ovim lepim običajima i uživala u svakom od njih po cenu ukidanja kiša. A i šta će ti. Moda se ionako stalno menja 😀

  2. Pingback: Beč ili „Ja živim ovde“ – pogled sa Dunava | NEGOSLAVLJE

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden / Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden / Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden / Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden / Ändern )

Verbinde mit %s