U jeku sezone degustacije kiselog kupusa kao zdrave zimske salate, kod mene se obavezno za obrok nadje i kao glavno jelo. Na nacin kako sam naucila od moje zaove, vrsne zaplanjske domacice.
Iako ona u Becu zivi vec vise od 40 godina, jos uvijek priprema jela na tradicionalni nacin, onako kako je naucila od svoje majke, svekrve, svekra i ostalih koji su imali utjecaja na nju jos od rane mladosti.
Ne moze se reci da se u Becu ne moze kupiti vec gotov kiseo kupus, ili kod seljaka u obliznjim selima, ali vecina nas koji ovdje zivimo spremamo ga sami za svoje potrebe, uglavnom po podrumima zgrada u kojima zivimo (pa se nerijetko ostali stanari bune zbog „smrada“ koji se siri prilikom nosenja iz podruma u stan) a oni rijetki koji ovdje imaju i kuce, kisele ga u garazi ili nekog drugoj sporednoj prostoriji.
Sirov kupus se godinama donosio iz Srbije, pa cak i danas, mada ga vecina nasih ljudi kupuje kod austrijskih seljaka, koji ga uzgajaju u ogromnim kolicinama. Jedan dio tih seljaka i sami ga kisele i nude na prodaju, kao i ostalo kiselo povrce u teglama.
Slabo nasi ljudi u domovini znaju sa koliko stresa, straha i znojenja je na granicnom prijelazu sa Madjarskom povezano prenosenje domaceg suvog mesa i ostalih domacih specijaliteta koje su im roditelji i ostala rodbina „utrpali“, te se tako vecina odlucuje suvo meso kupovati na pijacama u Becu ili direktno kod seljaka.
Takodjer je moguce na primjer otici kod seljaka koji uzgaja svinje te sam odabrati svinju i prisustvovati pripremi za susenje. Neka vrsta izleta na selo, gdje se moze razgledati imanje, uz koju kapljicu domaceg vina kojim seljak u medjuvremenu pocasti musterije. Pa kada je meso osuseno, opet se napravi izlet da bi se meso preuzelo.
Oni kojima je gurmanluk u krvi, pa uzivaju i u spremanju nekih specijaliteta, a ne toliko u kupovini gotovog proizvoda, ma koliko dobar bio, doci ce do nacina da i ovdje u tudijini pronadje mjesto da osuse meso sami – u tome uzivaju vise nego u samoj degustaciji, reklo bi se. Pa ako nemaju vlastiti prostor, onda ce se naci vec prijatelj nekog prijatelja ili rodbine, koji ima odgovarajuci prostor za pripremu i samo susenje. Neki imaju improvizirane susare, neki su napravili „original“, al od svega toga je najvaznije da muskarci imaju mjesto gdje ce na taj nacin zabaviti.
Ovi gore spomenuti specijaliteti, glavni su sastojci izmedju ostalog, za dobar kuvan kupus na zaplanjski nacin. Ne treba da vas zbunjuje u naslovu rijec „kisel“, jer se u Zaplanju tako kaze za kiselo.
Tesko je odrediti mjere, koliko cega, vec sve otprilike.
Za dvoje ljudi, vise nego dovoljna je jedna glavica kiselog kupusa, pa ako se ne pojede sve, ima i za jos koji obrok.
Glavica kupusa se isijece na kriske, tj. da svaka kriska obuhvati i korijen kupusa, dobije se izgled polumjeseca. Ako je kupus prekiseo, prethodno ga isprati vodom.
Kriske kiselog kupusa se redjaju po dnu serpe, pospe pomalo vegete (ukoliko kupus i suvo meso nisu dovoljno slani – u suprotnom, NE DODAVATI VEGETU). Potom se stavi preko kupusa tanak sloj krupnije sjeckanog praziluka, pa preko njega suvo meso- najbolja opcija su rebra i slanina. Sve slojeve tim redom dok se sastojci ne utrose.
Po vrhu zaliti mljevenim paradajizom iz flase, 2-3 dl, ukoliko se radi o vecoj kolicini kupusa, onda shodno tome i nesto vise.
Posebno u jednom tiganju otopiti 2-3 kasike masti, pa u njoj na kratko proprziti 2 ( 3 kasike ako se radi o vecoj kolicini kupusa) kasike mljevene crvene paprike, po ukusu i pomalo ljute. Sa tom zaprskom preliti kupus i naliti vodom da predje kupus. Kuvati 2-3 sata, a kada je kupus vec gotovo kuvan, skinuti poklopac i na jakoj vatri pustiti da skoro sva voda iskipi. Pri tom paziti da ne ispari bas sva voda, da jelo ne zagori.
Obavezno se u Zaplanju kiseo kupus sluzi ne sa hljebom, vec sa jednom vrstom pite od sira, kako u Zaplanju kazu, banicom. I zaista je to veoma dobra kombinacija, od koje i sama rijetko odstupam.
Nacin pripreme banice, klikni ovdje.
Voljela bih cuti vase utiske, ukoliko se odlucite spremiti kiseo kupus na ovaj nacin 🙂
Prijatno!
Ništa dok ne probam 🙂
Vaziiii, vrlo rado 😉
Moja svekrva isto sama kiseli kupus, nema takvog kupovnog nigdje. Ali miris, jooj, da, bunili su se susjedi, ali se privikli s vremenom.
Nije tako davno dok je bila još granica između Slo i Austrije, sjećam se grickanja noktiju hoće li nam pronaći skriveno pile ili komade slanine 😀
Sve je najbolje sto covjek napravi sam 🙂 Poznato mi je to osjecanje na granici, itekako 😉