Otkako je sa nepunih pet godina moj najmladji sin posao u muzicku skolu, u kojoj je u naredne tri godine naucio osnove muziciranja, pojavila mu se zelja da nauci svirati violinu. Nekako nam nije uspjelo da ga upisemo, iz raznih razloga. Ili je bilo prerano, ili iz organizacionih razloga nije moglo. A obeshrabrilo je i to sto u Becu nije lako dobiti mjesto u gradskoj muzickoj skoli za sviranje pojedinih instrumenata, jer su ti casovi dosta povoljniji od privatnih.
Bez obzira na sve, to trogodisnje iskustvo u muzickoj skoli, u kojoj je naucio dosta pjesmica i svirao na jednostavnim instrumentima (razne udaraljke) pokazivalo je rezultate na raznim koncertima koje je muzicka skola pripremala za roditelje i prijatelje.
Nakon sto smo prosle godine promijenili mjesto boravka i preselili se van Beca, sasvim slucajno smo saznali da u prostorijama seoske osnovne skole djeluje i drzavna muzicka skola (placa se takodjer, ali jedan dio placa opstina), te je moguce dijete upisati da svira odredjene instrumente. Veoma sam se obradovala i zatrazila detalje upisa.
Posto smo se prijavili nakon upisnog roka, izgledi da ce se san moga sina ostvariti, smanjili su se, jer je stavljen na listu cekanja. Vec sam izgubila svaku nadu, dok me u septembru prosle godine nije kontaktirala uciteljica violine i rekla da je jedno mjesto postalo slobodno, jer je jedna djevojcica odustala.
Vec nakon prvog casa (koji zapravo to i nije, jer traje 25 minuta) dobila sam listu sto sve trebam nabaviti, a prije svega violinu. Dobila sam i adresu firme koja instrumente daje na zajam, medjutim, ja sam odlucila da potrazim na internetu neku firmu u Becu, jer je ponudjena bila nesto dalje od naseg mjesta stanovanja.
Ne bi Bec bio ono sto jeste, svjetski poznat grad muzike, te shodno tome ima bogatu ponudu muzickih instrumenata, kao i zanatskih radnji gdje se jos rucno prave violine.
Nekako mi je pri tom trazenju zapala za oko stranica firme violine affairs u drugom beckom okrugu. Kontaktirala sam ih, raspitala se za cijenu i prvom prilikom uputila se na tu adresu.
Nasla sam ih lako. Njihova radnja nalazi se u blizini jedne metro stanice. Ususkana u nizu starih zgrada, u jednoj od sporednih ulica, nenametljivo je cekala svoje musterije.
Radnja je mala, ali odise nekom ljepotom, car muzike se osjeca u zraku. Cijeli prostor ispunjen je raznoraznim gudackim instrumentima te popratnim priborom za te instrumente. U jednom cosku nalazi se radni sto. Vidjelo se da se tu sa dosta ljubavi radi.
Docekao me jedan mlad covjek, mirne pojave i nekako krhkog izgleda. Ispostavilo se da je turskog porijekla i da nije rodjen u Becu, jer njegov njemacki nije bio perfektan. Docekao me veoma ljubazno i srdacno.
Nakon kratkog razgovora, u kome smo popricali o uslovima ugovora o najmu, i potpisivanja istog, dobila sam novu violinu, do tada jos nekoriscenu, koju je jos trebalo nastimati.
Promatrala sam ga kako sa svojim tankim prstima namjesta zice, dok pritom violinu kao da je mazio i pazio kao dragulj. Smireno i sa puno ljubavi prema tom instrumentu, dodesavao je pojedine dijelove. Cinilo mi se da mu violine predstavljaju citav svijet, a da je tako, potvrdjivala je i prisutnost njegove djevojke u radnji, koja je skoro citavo vrijeme svirala violinu, setajuci se po radnji.
Kako je sve djelovalo harmonicno, nestvarno. Kao da sam usla u jedan svijet daleko od svake realnosti, ruznih stvari, mjesto gdje je hektika stran pojam, gdje samo muzika caruje.
Na tom instrumentu iz Burakove radnje, moj sin je zasvirao prve note na violini.
Iako je poceo relativno kasno, sa deset godina, veoma brzo je napredovao. Za samo tri mjeseca sustigao je i onu djecu koja vec pet, sest godina sviraju, dalo se primijetiti (i nama laicima) vec na prvom koncertu muzicke skole, u decembru.
Treba naravno svirati svaki dan par puta zadate melodije, sto mu katkada tesko pada. Ali nasi aplauzi nakon svake probe, svakako su velika podrska i podsticaj. Nadam se da cemo istrajati i mi i on i ne odustati na pola puta.
A uciteljicine rijeci, da nije nikada imala djaka koji tako brzo savladava lekcije, meni kao majci svakako gode.
Zbog toga sam, izmedju ostalog, veoma ponosna na mog malog virtuoza 🙂
malaprge 
Divno Leno 🙂 Vidi se da je mali „povukao“ umetničku crtu na mamu. Nek mi oprosti tata 😉
Hvala ti Olja, tata nece zamjeriti 😉 Tata ima druge talente, sto nama manjka, tako da se dopunjujemo 😉
Isplatilo se strpljenje. Bravo za svirača, vjerujem da nije lako naučiti svirati violinu. Moj sin je prije 2 g krenuo na satove klavira, već je planirao da mu kupimo klavir, pronašao je i mjesto za njega 😀 prvih par mjeseci je bio oduševljen, prvi koncert je „odradio“ kao veliki, a kad je postalo ozbiljnije i učiteljica od njega zahtijevala da vježba redovno, volja ga je prošla. Šteta, ali možda opet nekad nastavi, bilo ga je baš lijepo slušati i gledati kako je svirao.
Jel skupo iznajmljivanje violine?
Draga Mirna, ja tipkam i tipkam odgovor na fejsu, raspisah se ja na mobilnom, kad poslije vidim da ga nisam poslala… Pokusacu ponoviti 🙂 Dakle, bojim se da ce i nas zadesiti ista sudbina i da ce moj sincic potpuno izgubiti volju, ali ja cu pokusati biti upornija da ga zadrzim na tom putu da se usavrsi u sviranju violine. imam nekoliko primjera u krugu prijatelja, gdje su roditelji bili strogi i „tjerali“ djecu na silu, sve sa dobrom namjerom, i ta djeca su tek mnogo kasnije roditeljima bili zahvalni sto su bili „strogi“ po tom pitanju. A svakako je nama roditeljima drago i lijepo slusati ih dok muziciraju 🙂 Cijena iznajmljivanja violine bio je u firmi koju mi je uciteljica preporucila 12€, dok ja placam 15€, s tim da postoji mogucnost da se ta violina kupi, u obzir bi se uracunalo i ono sto je placano mjesecno za iznajmljivanje, tj. odbilo bi se od kupovne cijene. U toj cijeni iznajmljivanja uracunato je i osiguranje u slucaju da se violina osteti, izgubi itd. Nadam se da ce tvoj sincic uskoro ponovo poceti svirati klavir i da svi uzivate u tome 🙂 Lijep pozdrav 🙂
Pitala sam za cijenu, jer sam si nekako zamišljala puuunoo više, ne znam zašto.
Stvarno je predivno slušati ih, sjećam se koliko sam ponosna bila na njega. Ovaj moj je odustao najvjerojatnije jer mu je u isto vrijeme i seka odustala od sviranja flaute. Ali pitam ja njega s vremena na vrijeme ne bi li opet probao 😉
Vama želim puno uspjeha u daljnjem sviranju i naravno, uspješnih koncerata 🙂 LP
Čestitke Nikolici. Divan tekst.
Hvala Negoslava, nadam se da ce tvoja slijedeca posjeta biti obogacena jednim malim, privatnim koncertom 😉
Čestitam … neka bude kao https://www.youtube.com/watch?v=ksySb5f0c-E
Vjerovao ili ne, Branislave, kako bih ga motivirala za bolje sviranje, predstavila sam mu sa par youtube snimaka Nemanju Radulovica, kako bi imao neki uzor i cilj 🙂 Hvala na ovom klipu, sada cemo ga ja i moj sincic odgledati zajedno 🙂 Lijep pozdrav
Čestitam!
Uživala sam čitajući post.
Hvala, drago mi je da Ti se svidio post 🙂
Nadam se da će ostati u tom svetu kada je tako talentovan. Neka mu Nemanja Radulović bude uzor jer to je jedno divno biće, i fantastičan violinista, čiju sam porodicu pa i njega samog imala prilike da viđam skoro svakodnevno, jer smo bili u komšiluku, ( zgrada do zgrade ovde u Francuskoj).
I ja se veoma nadam, bas bi mi bilo zao kada bi prestao. A Nemanja je zaista veoma simpatican, sjajan muzicar, i kada gledam u nekom intervjuu, toliko je prizeman i nimalo uobrazen, da ga covjek samo moze voljeti 🙂
Potrudite se da ostane u svetu violina a Nemanja je sigurno najbolji uzor . Pre svega jedno divno biće, i nadareni umetnik ,koga sam imala prilike da viđam svakodnevno ovde , jer smo živeli u komšiluku.
Trudim se 😉