Trebinje, gradic u Hercegovini koji ce vas osvojiti na prvi pogled

Kada mastamo o ljetu, mastamo o raznim destinacijama na moru. Bilo u obliznjim drzavama ili u nekim malo udaljenijim destinacijama. Ceznemo za odmorom, opustanju, obilascima raznih spomenika kulture, upoznavanju drugih kultura i ljudi i slicno.

I pri tome se orijentisemo po pricama i dozivljajima clanova porodice ili prijatelja, a nekada nam ideju da istrazivanje po internetu.  A nerijetko se desava da se slucajno zadesimo u nekom mjestu, na proputovanju recimo, i da onako spontano, neplanirano u njemu provedemo par dana, pa da taj boravak ostane u nezaboravnom sjecanju.

Grad koji vam zelim ovom prilikom predstaviti i ujedno preporuciti da ga obavezno posjetite, bilo slucajno ili sa namjerom, je Trebinje. Ovaj gradic smjesten je u istocnoj Hercegovini, na tromedji Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske. Bitan faktor koji utjece na to da se ugodno osjecate kada dodjete u Trebinje, jeste mediteranska klima koja vlada u njemu, pa zbog toga imate osjecaj kao da ste na moru. Nerijetko njegovi posjetitelji kazu „da osjecaju miris mora“. Tome pridonosi i cinjenica da je od Dubrovnika, hrvatskog grada na moru, udaljen samo 27 kilometara. Dvadesetak kiloemtara vise iznosi udaljenost do crnogorskog gradica na moru, Herceg Novog.

Kada jednom posjetite Trebinje, uvijek cete mu se rado vracati, jer postoji mnogo razloga za to.

Turisticki se grad sve vise razvija i koristi potencijale mnogobrojnih povijesnih i kulturnih spomenika, kao sto je Arslanagica most na rijeci Trebisnjici,  koji je na neki nacin zastitni znak grada Trebinja. Sagradjen za vrijeme vladavine Turaka, prkosno odolijeva zubu vremena i omiljen je motiv na razglednicama i fotografijama turista.

Vjerski turizam je za Trebinje takodjer jedna veoma bitna grana turizma. U njegovoj uzoj i siroj okolici, kao i u samom centru, nalazi se nekoliko poznatih manastira. Svakako najpoznatiji je manastir Tvrdos, na samom izlazu iz Trebinja na putu prema Mostaru. Podignut je na temeljima stare crkve, a postoji u kontinuitetu jos od 4. vijeka. Tu se zamonasio i Sv. Vasilije Ostroski.

Crkvicu, sagradjenu na mjestu gdje se nalazila njegova rodna kuca u selu Mrkonjici u Popovom Polju, svakako je vrijedno posjetiti tokom jednodnevnog izleta, a udaljeno je svega tridesetak kilometara od Trebinja. Mjestani tog sela postuju i njeguju sjecanje na tog velikog sveca, te je prilaz i prostor oko crkve adekvatno ukrasen. Svake godine 12. maja to selo slavi Sv. Vasiliju sa mnogobrojnim hodocasnicima iz blizih i udaljenijih mjesta.

Prilaz sa glavnog puta crkvi Sv. Vasilija u selu Mrkonjici

U Popovom Polju moze se posjetiti i manastir Zavala, koji je jednim svojim dijelom zavucen u pecinu.

I u samom centru Trebinja, na brdascu zvanom Crkvina, moze se uzivati u velelepnom zdanju takozvane Hercegovacke Gracanice, cija je manastirska crkva vjerna kopija crkve Gracanice na Kosovu. Citav kompleks, koji cine crkva presvete Bogorodice sa zvonikom, vladicanski dvor, biblioteka, amfiteatar, galerija, salon za bankete, cesma i ljetna basta, sagradjeni su 2000. godine. U kripti te manastirske crkve, sahranjeni su posmrtni ostaci veikog srpskog pjesnika, trebinjskog sina, Jovana Ducica, nakon sto su prenijeti iz Sjedinjenih Americkih Drzava. Na taj nacin ispunjena mu je zelja iskazana u njegovom testamentu. Zanimljivo je da se to zdanje vidi sa svake tacke u Trebinju, a s druge strane, sa te uzvisine se pruza predivan pogled na cijelo Trebinje.

Pogled na Trebinje sa Crkvine

Sto se tice gastronomske ponude i kvaliteta iste u Trebinju, mogla bi se ocijeniti sa najvisim ocjenama. Tu se velika pozornost daje autohtonoj kuhinji, u kojoj su najomiljenija jela ispod saca, hercegovacki prsut i hercegovacki sir, susen ili onaj „iz ulja“. Zbog pristupacnih cijena, mnogi Dubrovcani dolaze bogato i dobro se ugostiti  u nekim od restorana, npr. „Tarana“ u Trebinju ili „Stara Hercegovina“nedaleko od Trebinja, na putu prema Crnoj Gori, u kojoj cete, ako svratite, mozda zacuti vesele goste kako pjevaju neke stare pjesme, pracene nostalgijom, izazvani jedinstvenim ambijentom.

Enterijer jedne od prostorija u „Staroj Hercegovini“

Kafu popijenu u nekoj od basti kafica u hladu „ispod platana“ u samom centru Trebinja, necete tako lako zaboraviti, a vecernja setnja kamenim ulicama u „starog grada“je mjesavina carolije mediteranskog ugodjaja i prica iz proslosti, koje pricaju kamena zdanja okolo vas.

I na kraju, sto je jos vazno da biste se u nekom mjestu, kraju, zemlji, osjecali lijepo?

To su ljudi, naravno. E, u Trebinju ce vas na svakom koraku docekati ljubazni i nasmijani mjestani, bilo slucajni prolaznici ili radnica u pekari ili kaficu. Svi su oni opusteni i djeluju bezbrizno, u nekim momentima cete pomisliti da ste dio jedne velike familije. Iako te ljude vidite prvi put, bice vam tako bliski. Neki cudan osjecaj pratice vas za vrijeme vaseg boravka u Trebinju: „Ja sam dosao kuci, ovdje su moji korijeni, ovdje sam pronasao sebe, pronasao mir“ cak i  ako niste iz tog kraja. Obuzme li  vas jednom taj osjecaj, ostacete vjerni Trebinju, vracacete mu se kad  god budete u prilici.

Nema sumnje da ce dvorac Rodoljuba Draskovica, sagradjen na periferiji Trebinja, postati omiljen motiv turista

A kako svako putovanje mora imati i kraj, i priblizi se vrijeme da se morate vratiti svojoj svakodnevici, pozeljecete djelic tog nezaboravnog boravka u ovom idilicnom gradicu, okupanog suncem preko skoro cijele godine, ponijeti u vasem koferu.

 

Idealno mjesto gdje se moze pronaci za svakoga ponesto, jesu male suvenir radnje u starom gradu. Jedna medju njima se izdvojila svojim neobicnim imenom (postoji i jedna prica koja stoji iza toga imena, a koju ce vam sam vlasnik radnje rado ispricati, ukoliko ga sretnete), sarmantnim enterijerom i ljubaznim i nasmijanim osobljem. To je suvenirnica (i mjenjacnica) „Ciro“, smjestena u blizini  „Andjelkine kapije“ poznate iz popularne serije „Ranjeni orao“.

 

Autohtoni hercegovacki med, neobicnog i jedinstvenog ukusa, nastao na ekoloski cistim prostorima ovoga kraja i od ljekovitog bilja poput pelima, vrijeska i zanovijeti, pronaci cete na policama ove radnje.

 

Kao i kvalitetna vina iz hercegovackih vinarija, poput onog napravljenog u manastiru Tvrdos, od vlastitog grozdja.

Miris Hercegovine mozete ponijeti i u ljupko upakovanim flasicama sa uljem lavande:

a okus u teglama sa dzemom i slatkim od smokava, cajem od hercegovackog ljekovitog bilja. Mozete u predsoblje svog stana okaciti par hercegovackih opanaka, napravljenih u porodicnoj manufakturi, na tradicionalan nacin. Heklane rukotvorine plijene paznju pojedinih gosci, kao i pletene vunene carape. Ne manjka ni ostalih sitnih suvenira sa oznakama Trebinja i Hercegovine, poput upaljaca, magneta (od kojih se ne zna koji je ljepsi, a brizno su birani od vrijedne vlasnice radnje), bedzeva, majica, solja, zidnih sateva, a mora se spomenuti i veliki izbor razglednica, od kojih je jednu osmislio i sam vlasnik radnje:

On je ujedno i dugogodisnji radnik u turizmu i ugostiteljstvu, te veoma dobro poznaje zahtjeve trzista i uvijek je u potrazi za originalnim produktima.

I naravno, tu cete dobiti sve potrebne informacije vezane za Trebinje, a ticu se smjestaja, restorana i slicno.

Treba li se na kraju naglasiti da ovo nije citava prica o Trebinju? Ovo je samo pokusaj probuditi u vama zelju da ga posjetite, taj grad i njegovu okolinu, pa da vam onda sam, zajedno sa njegovim stanovnicima, bivsim i sadasnjim, isprica svoju pricu i zauvijek nadje mjesto u vasem srcu.

Pogled na rijeku Trebisnjicu sa kamenog mosta u blizini sela Poljice u Popovom Polju

Gostoprimstvo u Hercegovini nezamislivo je bez prsuta