Prije par godina, u jeku privredne krize, jedna austrijska high society licnost nasla se na ruglu medija zbog neumjesnog komentara datog jednoj tv stanici. Tom prilikom bila je jedna od mnogobrojnih prominentnih gostiju na zabavi u poznatom beckom muzeju, gdje je citav ambijent pa i sve na njoj, bljestalo od luksuza. Na pitanje upuceno Fioni Swarowski „Moze li se za toliko luksuza danas jos naci opravdanje?“ , kristalna nasljednica je izmedju ostalog kao odgovor ponudila i rjesenje za privrednu krizu: „ Ako ljudi imaju mjesta na balkonima, trebali bi sami uzgajati povrce, salatu i paradajz…“
Idealno rjesenje za vecinu gradskog stanovnistva Austrije koji zivi u stanovima bez balkona, zar ne?
Ne cudi da neko, ko je hranjen zlatnom kasikom jos od malih nogu, nema realnu sliku o zivotu obicnih ljudi, ali sa svjetskom krizom ili bez nje, jasno je da su stanovnici gradova, poput Beca recimo, svakako zeljni dodira s prirodom i da vecina njih masta o vlastitom komadicu zemlje na kome mogu uzgajati svoje organsko voce i povrce.
Mnogi su nacini da sebi priuste to zadovoljstvo. Ili zakupom obradivih parcela u Becu, ili nekom vikendicom blizu Beca ili poput onih (malobrojnih) koji zaista imaju balkone u sklopu stana, da zaista uzgajaju i cvijece i poneki paradajz i slicno.
A nekima je zadovoljstvo doci i „na gotovo“, pa uzivati samo u berbi zrelih plodova koje je neko drugi posadio i uzgajao.
U Austriji su u takvim prilikama veoma popularna polja jagoda (njem.:„Erdbeerland“). U jeku sezone, u trajanju do sest nedelja od maja do kraja juna, mnogi pojedinci ali i citave familije koriste mogucnost da sami biraju plodove i pritom borave u prirodi, opuste se i jednostavno uzivaju.
Mnoge od tih jagoda zavrse u ukusnim, osvjezavajucim dezertima, a dosta ih zavrsi i u teglama u obliku marmelade.
Interesantno je da je tokom branja dozvoljeno jesti jagoda koliko god mozes, a da platis samo ono sto uberes. Vrijeme zadrzavanja u polju jagoda nije ograniceno.
Na nekim mjestima nije dozvoljeno zenama da ulaze u polje jagoda u pantalonama, sto je na prvi pogled zacudjujuce, mada kada se bolje razmisli, moze se zakljuciti koji su razlozi natjerali vlasnike na takav propis.
Pokrajine u Austriji u kojima se uzgaja najvise jagoda su Donja Austrija i Burgenland. Oko 70 seoskih domacinstava u Donjoj Austriji nude mogucnost samostalnog branja, a ukupna povrsina pod jagodama u toj pokrajini je oko 456ha.Mnoga od tih polja nalaze se u blizini Beca, tako da su sa autom veoma brzo dostupna.
I ljubiteljima cvijeca nudi se samostalno branje. Na pojedinim njivama u blizini seoskih domacinstava, a ponegdje i u samom Becu, posadjeno je cvijece poput suncokreta, lala, narcisa, a najvise gladiola. Za razliku od polja jagoda, gdje radnik(ili vlasnik) mjeri i naplacuje robu, na njivama sa cvijecem postavljena je kutijica u kojoj se ubacuje novac. Racuna se na postenje musterija. Cijena cvijeca navedena je na tabli pored kase.
U pravu malu avanturu mogu se pretvoriti setnje uzduz pojedinih magistralnih cesta, gdje su posadjeni redovi tresanja, oraha, jabuka. Svako ko je imalo spretan da se popenje na neko od tih drveca, podsjetice se djetinjastih vragolija I zabranjenog branja tresanja, jabuka I ostalih vocki u komsijskom dvoristu.
Samo ovdje se ne treba paziti ljutitog komsije, jer je potpuno besplatno 🙂
kakva priča nisam imala pojma
Ha,ha,ha, svasta se danas moze procitati 🙂
I ja samo delimično… a i tekst je odličan.
Hvala, Negoslava 🙂
Čovek svaki dan nauči nešto novo… 😀
Drago mi je da ste nesto novo iz ovog mog teksta saznali 🙂 Lijep pozdrav!
Potpuno ista mogućnost je pružena i nama , ovde u Francuskoj. Postoji veliki broj la ferme (farmi), gde možete ubrati šta god poželite od voća, povrća i cveća, i to nedaleko od Pariza. Idealno zamišljeno za one koji se zdravo hrane i vole cveće.
Odlicno! 🙂
I ovde u Francuskoj postoje takva privatna polja gde možete ubrati sve što poželite, i to nedaleko od Pariza.