Bajadera prosarana sjecanjima ili kako je svijet mali

Sto puta ste sigurno i sami bili u prilici da kazete kako je svijet mali nakon sto ste se sreli sa nekom osobom za koju niste ni pomislili da biste je mogli sresti bas tada i na tom mjestu, nenadano i bez najave.

Ili sretnete nekoga za koga ste mislili da ga nikada vise necete sresti, jer je bio dio samo neke epizode vaseg zivota, igrao sporednu ulogu, grubo receno.

Meni se to desilo prije par godina, kada sam setajuci promenadom Niske Banje ugledala jednu zensku osobu, koja mi se ucinila tako poznata  da sam bila duboko uvjerena da je poznajem i da se ne varam da samo slici na nekoga. Pocela sam da vrtim film u glavi povremeno pogledjujuci prema njoj dok je sjedila na klupi, u drustvu jednog muskarca, ne bih li se brze prisjetila ko je i odakle je. Bila sam sigurna da nije iz Nisa i da je znam iz dosta ranijeg perioda mog zivota.

Nakon malo mozganja, prisjetila sam se da je to bila zaova moje drage komsinice iz Dubrovnika, jedne Mikice.

I pridjoh toj Verici i predstavih se. Ispricah joj da mi je njezina snaja, a moja komsinica, cesto objasnjavala teske matematicke zadatke, jer je bila jedna od onih kojoj su ti predmeti isli lako te je oduvijek bila odlican ucenik. I njezine svadbe se sjecam, kako sam sa ostalom djecom  kupila slatkise koje je bacala iz kosarice kao i sve mlade kada  izlaze iz roditeljske kuce.

Sjetila se onda i ona mene te kratko popricasmo. Rekla mi je da je na odmoru sa muzem. Obilazili su banje po Srbiji, po noc, dvije u jednoj i sve tako redom. Zive, kao i moja nekadasnja komsinica iz Dubrovnika, u Beogradu.

Ja vam ovo pricam, jer mislim da je zaista neobicno da neko ko je rodjen i odrastao u Dubrovniku, zivi u Becu, a po udaji vezan za Nis – u tom zivotnom krugu nakon dugo, dugo godina sretne osobu iz ranog djetinjstva koje se po pravilu i ne bi trebala sjetiti, da njezina mama nije pravila – najbolju bajaderu na svijetu! Koju sam slucajno probala tada, davno, kod moje komsinice Mikice – i trazila recept!

Njime se sluzim vec dugi niz godina, eto, na moje i odusevljenje mnogih, a za mene ima i neku sentimentalnu vrijednost, sad znate i zasto. Kada potrazim i pogledam u staroj svesci taj recept, sjetim se kako sam ga neuredno zbog brzine zapisivala doslovno, onako kako mi je svekrva moje komsinice kazivala preko telefona.

Pa evo recepta:

U serpi provreti 400g kristal secera sa 10 kasika vode. Kada provri, kuvati 3 minuta te skloniti sa vatre. U malo prohladjen sirup umijesati i otopiti 125g maslaca, dodati 200g mljevenog keksa i 150g mljevenih oraha.

Pola mase ostaviti svijetle boje a u drugu polovicu staviti kakao ( nisam dobila tacnu mjeru, ali oko 2 supene kasike, da se dobije tamna smjesa).

U pleh velicine otprilike 20cm x 26-28 cm prvo rasporediti svijetli dio pa preko njega tamni. Treba se raditi veoma brzo, jer se smjesa brzo steze i susi. Ukoliko niste toliko spretni, preporucujem da se umjesto gore navedene kolicine maslaca stavi desetak grama vise, lakse ce se rasporedjivati.

Na kraju glazura: 3 stange cokolade  otopiti zajedno sa 50g maslaca i vrucu preliti preko bajadere. Ostaviti na hladno da se stegne.