Cup cakes sa pireom od tikve i topingom od krem sira

IMG_2616

Ima jesen dosta svojih drazi  i ljepota, ali i specificnih okusa.

Mozda nam bas zbog pojedinih darova prirode koje donosi to godisnje doba, ne pada tesko rastati se od tako voljenog, toplog i suncanog ljeta.

A jedan od tih jesenjih darova svakako je tikva, bundeva, pecenka, ludaja, dulek, buca ili  kako se vec ne naziva u raznim dijelovima nase zemlje.

Kada sam bila dijete, samo par puta sam je jela kao dodatak u piti sa sirom, nisam sigurna kod koga, samo znam, da mi je tada veoma dobro prijala ta pita. Ne sjecam se da je moja mama ikada spremala nesto sa njom, cak sam mislila da je tikva samo hrana za svinje, jer mi je ostalo u sjecanju kada je moj djed sjeckao velike kolicine zutih tikvi, koje je dodavao u hranu za svinje.

Tek mnooogo godina kasnije, spoznala sam koje se sve delicije mogu spremati sa tikvom. I da ih ima jako puno vrsta. I da nije svaka tikva za sve. Da ih ima veoooma slatkih, kao med, te da su pojedine vrste veoma cijenjene kod vrhunskih kuhara.

A preukusunu kremastu supu od tikve pocela sam sama spremati relativno kasno, smatrajuci da je za to potrebna neka velika umjetnost i neki posebni sastojci, dok u jednom kuharskom tv show-u nisam vidjela kako je  zapravo jednostavno napraviti. Po receptu iz te emisije je vec godinama pravim i veoma je omiljena u nasoj porodici. Uz nju obavezno koristimo i zdravo ulje od sjemenki tikve.

A mom muzu, u jesen, najdraza poslastica: pecena tikva, slatka, u njegovom kraju znana kao pecenka! Prosle godine smo ih se napekli baaas podosta. A te tikve znaju da budu i po par kila teske, pa kad se ispeku cijele, treba ih i pojesti! Posto ih takve uglavnom jede moj muz, dok su za mene previse suhe a i previse slatke kad ih jedem tako pecene, postavilo mi se pitanje, kako izbjeci da se ne baci ono sto moj muz ne moze pojesti.

Prva pomoc – google! Potrazih recepte sa pireom od tikve kao jednog od sastojka i isprobah neki koji mi se ucinio dobrim. I ispade super! Recept ne zapisah, cudom se cudim, ali sam zato nedavno naisla na ovaj, jos bolji, jer je obogacen topingom  od krem sira i putera, pa vise nije samo mafin, vec cup cake 😉 A i tijesto je mekano i nije suvo.

Zbog svog sastava, u koji idu i odabrani zacini, ovi mafini/ cup cakesi savrseno prenose sve okuse jeseni, tog sarenog godisnjeg doba…

Potrebno je za tijesto (12 komada):

190g brasna

1 kasikica praska za pecivo

1/4 sode bikarbone

1 kasikica cimeta

1/4 kasikice mljevenog djumbira

1/4 kasikice muskatnog orascica

1/8 mljevenog karanfilica

1/2 kasikice soli

250g pirea od tikve (tikvu oprati, prepoloviti, izdubiti sredinu sa kospicama, isjecenu stranu premazati sa uljem i okrenuti tu stranu na dole u plehu za pecenje, dodati manju casu vode i peci na 175°C oko sat vremena, ili dok kora ne omeksa. Kada se pecena tikva malo prohladi, odvojiti meso od kore i ispirirati ga. Moze se porcionisati i zamrznuti za daljne koriscenje)

 120g ulja

100g svijetlog braon secera

50g kristal secera (ide u originalnom receptu, ja ga nisam stavila)

2 velika jaja

1 kasika vanila arome/paste

Za toping je potrebno:

220g krem sira (a la Philadelphia)

115g putera

240g secera u prahu(ja sam stavila 180g)

1 kasikica vanila arome/paste

 

Priprema:

Za mafine, pecnicu ugrijati na 175°C.

U kalup za mafine staviti papirne korpice.

Promijesati brasno, prasak za pecivo, sodu bikarbonu i sve zacine, kao i so u posebnu posudu.

U kuhinjskoj masini /ili rucnim mikserom dobro  umutiti jaja, pire od tikve, ulje, secer, vanilu, dok se ne dobije prozracna masa. U to spatulom umijesati mjesavinu sa brasnom, dok se sve ne sjedini i dobije glatko tijesto ( u originalnom receptu se mjesavina sa jajima dodaje u suvu mjesavinu, ali mislim da nije dobra ideja).

Ravnomjerno podijeliti u korpice i peci oko 20-25 minuta.

IMG_2609

Priprema kreme/ topinga:

U kuhinjskoj masini/ rucnim mikserom, mutiti omeksali maslac i vanilu,dok maslac ne postane kremast, dodati prosijan secer u prahu i mutiti par minuta dok se ne dobije fina, prozracna krema. Zatim rucno, spatulom, u vise navrata, dodavati krem sir i pazljivo sjediniti sa umucenim maslacem.

(Po originalnom receptu, trebalo bi umutiti zajedno puter i krem sir, pa tek onda dodati secer u prahu i vanilu – na kraju bi se dobila tecna masa, koja nije ni nalik kremi kojom bi se mogli ukrasavati mafini)

Kremu na mafine nanijeti sa vrecicom za ukrasavanje torti, nastavkom po zelji.

 

 

 

 

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s