Socna i neodoljiva mak torta – odlicna poslastica ne samo za makoljupce

Ono sto je za Bec Sacher torta, za jedan predivan region Donje Austrije, takozvanu sumsku cetvrt(Waldviertel), definitivno je ova mak torta, pod originalnim nazivom Waldviertler Mohntorte.

Prvi put sam je probala tokom mog nedavnog boravka u jednoj od  najboljih austrijskih zdravstvenih banja u tom regionu i vec nakon prvog zalogaja uvrstila sam je u moje omiljene torte. I ne samo ja, vec i moj muz, koji mi je rekao, da kada se vratimo kuci, napravim ogromnu mak tortu (obje ruke spojivsi u krug, da mi objasni koliko veliku 🙂  ).

IMG_4653

Inace je ovaj region, izmedju ostalog, poznat po proizvodnji maka, pa je i logicno da je veoma zastupljen kao glavni sastojak mnogih poslastica, poput knedla, strudla, nudla, raznih krema i torti. U jednom posebnom postu, predstavicu vam i jednu neobicnu poslasticu s makom, neobicnog naziva, tipicnu za ovaj region. Mnogi turisti ga rado kupuju u vecim kolicinama, kao poklon za svoje prijatelje i rodbinu.

„Sivo zlato“, tako jos nazivaju mak u ovoj regiji, uzgaja se na povrsini od 200 do 700 hektara, ovisno od situacije na trzistu, i zasticenog je porijekla u EU.

Naravno da nisam mogla odoljeti a da pri kraju svog boravka ne svratim u jednu od seoskih prodavnica domacih proizvoda i suvenira u kojoj smo ja i muz vec tokom prvih dana otkrili sta se u jednoj takvoj prodavnici nudi. Dok nas je ljubazna prodavacica nudila probama domacih keksica, razgovarali smo sa njom o rakiji sa njenih regala, koje ima u raznim sortama, kao i likerima, a prije svega o medu, koji se takodjer proizvodi u tom kraju, a mjesavina je livadskog i sumskog. Na prodaji se nalaze i teglice sa dzemom od mnogih vrsta voca, a veoma sam se iznenadila kada sam u jednom cosku ove male prodavnice, ugledala i pletene vunene carape, bas kakve su se nekada nosile, a ponegdje jos i danas nose po nasim selima.

 

Sve u svemu, iz prodavnice nismo izasli praznih ruku, vec sa kilom maka iz regiona i par tegli meda, nesto za nas, nesto za poklon. A degustacija tog drugog regionalnog slatkisa od maka, doprinijela je da se tri komada takodjer nadju u nasoj kesi, mom muzu za „slatku krizu“ 😉 .

IMG_4708

Posto sam se nakon tri sedmice boravka u ovom regionu vratila puna predivnih utisaka i upoznala ga malo bolje, pisacu uskoro o tome, a sada cu se ipak vratiti na recept, koji sam pronasla ovdje. Tortu sam pravila za Vaskrs, a najbolji komentar nakon degustacije dala je moja mama, koja je, kako je sama rekla, svaki zalogaj „gustala“ polako, kako bi nepca sto duze uzivala u fantasticnom okusu i socnosti ove torte.

Nevjerovatno kako su nekada dovoljni jednostavni sastojci za savrsenu poslasticu, pa tako i za ovu mak tortu. I jos jedan veliki plus u njenu korist, veoma brzo se pravi!

200g maslaca

200g secera (mozete i smanjiti kolicinu secera na 100 ili 150g ako stavljate glazuru od secera)

1 vanilin secer

6 zumanjaka

6 bjelanjaka

200g mljevenog maka

100g mljevenih ljesnjaka

60ml ruma

na vrh noza cimeta

maslac za premazivanje kalupa

marmelada od ribizle

za glazuru:

200g secera, 2 kasike soka od limuna, 2 kasike vode (ja sam umjesto soka od limuna koristila rum, a posto sam htjela sasvim tanju glazuru, i manje secera u prahu)

Najprije pjenasto umutiti maslac, secer, vanilin secer i zumanjke. Zatim dodati mljeveni mak, ljesnjake, rum i cimet. Bjelanke umutiti u cvrst snijeg i pazljivo umijesati u tu smjesu.

U podmazan kalup, promjera 24cm, izruciti smjesu, izravnati i peci na 200°C oko 30-35 minuta (u originalnom receptu stoji 40, sve ovisi od pecnice).

Ohladjenu tortu presjeci jedanput i donju koru bogato premazati marmeladom od ribizli, koju ste prethodno glatko izmijesali. Gornju koru premazati marmeladom, ali tanje.

Za glazuru izmijesati secer sa limunom(ili rumom) i vodom, te nozem ili paletom namocenim u vrucu vodu nanijeti glazuru po torti.

Nekada nijanse i male izmjene cine veliku razliku sto se tice ukusa.

To sam imala prilike spoznati i kod ove torte, kada smo u  gradicu Zwettl, koji smo posjetili tokom naseg boravka u banji, trazili u jednoj slasticarni Waldviertler Mohntorte, dobili odgovor da imaju Zwettler Mohntorte. Ocekujuci tortu jednako „mocnu“ ako ne i istu, dobili smo tortu premazanu marmeladom od kajsije umjesto od ribizle, a moje prefinjeno nepce prepoznalo je  umjesto ljesnjaka – brasno. Vjerujte mi, nije ni priblizno ista torta!

Advertisements

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

w

Verbinde mit %s