Neodoljivi zalogajčići- mekane i sočne projice sa sirom

img_8241

Pura, palenta, proja, kukuruza, kačamak- razni nazivi za brašno ili jela od kukuruznog brašna. Nekada ( jedina) hrana siromašnih u najteza vremena, koja i danas pamte stariji ljudi, poput moga svekra, na primjer. Dio upečatljivih priča o njegovom zivotu iz ranog djetinjstva i mladosti, za vrijeme drugog svjetskog rata i netom poslije, vezan je za hljeb od kukuruze. „Dosta mi je gušu grebalo“, njegove su riječi bile kad sam prvi put pravila ove projice za vrijeme moje posjete kod njih. Jer, hljeb od kukuruznog brašna onda, bio je tezak za gutati, suv za grlo, nije se stavljalo ništa drugo sem vode kao dodatak( pretpostavljam). A ni brašno vjerovatno nije bilo fino mljeveno kao danas. Pa nije ni čudo da se dugo opirao da proba moje projice, previše su budile mučna sjećanja na najtezi period njegovog zivota.Pošto ih je na kraju ipak probao, reakcija je bila: “ Pa ovo je kao kolač. Ni blizu nije one proje koju pamtim.“
Moje uspomene iz djetinjstva u vezi kukuruznog brašna su nešto ljepše. Kod nas je nedeljom za večeru skoro uvijek bila pura- tako se kod nas u Hercegovini kaze za kukuruzno brašno kuvano u slanoj vodi. I uz to uvijek mlijeko- varenika. Mi djeca ( i tata) dodavali smo i šećer, što mama nikako nije mogla da shvati, da puru mozemo tako jest – i dan danas vrti glavom kad me vidi da sipam šećer 😁. Ali za nas je to bila i ostala prava poslastica. Još uvijek je takvu volim za doručak.
Samo mi je jednom bila preukusna pura u slanoj verziji, koju je skuvao moj djed na ognjištu- prelio je otopljenim domaćim maslom- o boze koji je to ukus bio…..!
Mnogo godina kasnije, projice, slane, postale su jedno od mojih omiljenih peciva, te stoga uvijek imam kukuruznog brašna u zamrzivaču. Da se nadje kad mi je ćeif ili kad naidju iznenadni gosti, začas se napravi. I volim je peći u silikonskim kalupima za mafine ili sa drugim motivima, poput ovih za mini kuglofe i druge figurice.
Danas skoro svaka domaćica ima svoj omiljen recept, tako i se i ja drzim ovoga već godinama, otkako sam ga dobila od sestricne, jedne mlade, vrsne domaćice. Ovisno od toga koji kalupi se koriste, dobije se 15-20 komada projica.

img_8237
Potrebno je ( bez miksera) sjediniti:
4 jaja
1 šolja ( od čaja) jogurta
1/2 šolje ulja
1/2 šolje kisele vode
1 šolja kukuruznog brašna( ja nekad koristim sitno, nekad krupno, kako kad imam kod kuće, mada je finije sa sitnim)
1 šolja pšeničnog brašna
1 prašak za pecivo( nekad stavim pola, jednako je dobro, ne mijenja naročito konzistenciju tijesta)
150-200 g feta sira/ mladog sira, po ukusu
prstovet soli po potrebi/ ukusu


Sipati u kalupe( uvijek je dobro podmazati ih malo, najbolje otopljenim maslom, da se lakše izvade iz kalupa) i peći u prethodno zagrijanoj rerni na 200*C, 25-30 minuta, treba da dobiju zlatnozutu boju. Kada se izvade iz rerne, ostaviti 5-10 minuta u kalupu, pa tek onda izvaditi, tako ce zagarantovano ostati cijeli komadi).

img_8236
Najbolje je pojesti ih tople, a mekane i sočne su i sutradan.

Najjednostavnija Raffaelo torta punog ukusa

img_8152Kada samo pomislim koliko recepata za torte postoji, zbog kojih se satima stoji u kuhinji, mute filovi do iznemoglosti, a tek posuda i šerpi uprlja, pitam se, mora li tako biti uvijek?

Ne mora, glasi moj odgovor, otkako sam ovu tortu prvi put napravila nedavno, za sinov rodjendan.

Za ovu tortu- što se tiče biskvita i kreme, „uprljaju“ se samo posuda miksera/kuhinjske mašine i jedna posuda za topljenje čokolade iznad pare. Ako ste umorni i nemate puno vremena, a potrebna vam je domaća, ukusna, ( moderna) torta, ovo je pravi recept za vas.

I za ukrašavanje je veoma pogodna, nekako je meni najefektivnija( i najbrza) sa šlagom. Ne treba  ni čekati  bog zna koliko da se krema stegne kako bi se započelo sa ukrašavanjem.

A tek što se tiče sastojaka, bar za biskvit, uvijek se ima u kući. Pogodan je za kombinaciju sa raznim drugim filovima i za ispod fondanta.

Jedino za kremu treba na vrijeme pripremiti samo 4 sastojka!

Za biskvit je potrebno:

4 jaja šećera

1 vanilin šećer

200 g šećera

200ml ulja

200ml neke tečnosti( liker, mlijeko, voda, sok…)- ja sam koristila 100ml amaretto likera i 100ml mlijeka

300g brašna

1 prašak za pecivo

Priprema biskvita:

U kuhinjskoj mašini/ mikseru pjenasto umutiti jaja, šećer i vanilin šećer, najmanje 10 minuta. Treba udvostručiti volumen otprilike.

Zatim polako i u tankom mlazu sipati ulje i tečnost. Smanjiti brzinu miksera i dodati prosijano brašno sa praškom za pecivo.

Mutiti tek toliko da se brašno glatko sjedini sa prethodnom masom .

Za visoku tortu sa 4 kore, sipati tijesto u namašćene  i brašnom posute 2 forme za torte prečnika 20cm. Pa prerezati po jednom da se dobiju 4 kore.

img_7659

Visoka torta, prečnik 20cm

Za standardnu veličinu torte, sipatu u kalup prečnika 26cm( na zalost zaboravila sam mjeriti visinu biskvita nakon pečenja). Tada se moze prerezati 2x da se dobiju 3 kore.

img_8150

Torta prečnika 26cm

Peći u prethodno zagrijanoj rerni na 160*C/ vruć zrak program, oko 45 minuta- probavati čačkalicom!

Ako sve radite po receptu, dobićete biskvit veoma ravne površine, što je kod ukrašavanja torti veoma bitno.

Za kremu je potrebno:

200g maslaca

200g bijele čokolade

1 konzerva od 400ml kondenzovanog mlijeka

70g( ili malo više- po zelji) kokosa

Priprem kreme:

Na pari otopiti maslac i čokoladu, skloniti sa vatre, te u tankom mlazu sipati kondenzovano mlijeko- stalno miješajući mikserom oropljenu čokoladu i maslac !!! Zatim umiješati kokos i ostaviti 10-15 minuta u frizider da se krema malo stegne( ne mora biti 100% gusta, ona će se i mazanjem i stajanjem u torti lijepo stegnuti)

Ohladjen i na kore isječen biskvit filovati kremom i ukrasiti po zelji.

 

 

Ova Raffaelo torta( promjer 26cm) bila je poklon mladencima od kuma za opštinsko vjenčanje. Gornja, sa ruzinim laticama, promjera 20cm, rodjendanska za sina.