Pura, palenta, proja, kukuruza, kačamak- razni nazivi za brašno ili jela od kukuruznog brašna. Nekada ( jedina) hrana siromašnih u najteza vremena, koja i danas pamte stariji ljudi, poput moga svekra, na primjer. Dio upečatljivih priča o njegovom zivotu iz ranog djetinjstva i mladosti, za vrijeme drugog svjetskog rata i netom poslije, vezan je za hljeb od kukuruze. „Dosta mi je gušu grebalo“, njegove su riječi bile kad sam prvi put pravila ove projice za vrijeme moje posjete kod njih. Jer, hljeb od kukuruznog brašna onda, bio je tezak za gutati, suv za grlo, nije se stavljalo ništa drugo sem vode kao dodatak( pretpostavljam). A ni brašno vjerovatno nije bilo fino mljeveno kao danas. Pa nije ni čudo da se dugo opirao da proba moje projice, previše su budile mučna sjećanja na najtezi period njegovog zivota.Pošto ih je na kraju ipak probao, reakcija je bila: “ Pa ovo je kao kolač. Ni blizu nije one proje koju pamtim.“
Moje uspomene iz djetinjstva u vezi kukuruznog brašna su nešto ljepše. Kod nas je nedeljom za večeru skoro uvijek bila pura- tako se kod nas u Hercegovini kaze za kukuruzno brašno kuvano u slanoj vodi. I uz to uvijek mlijeko- varenika. Mi djeca ( i tata) dodavali smo i šećer, što mama nikako nije mogla da shvati, da puru mozemo tako jest – i dan danas vrti glavom kad me vidi da sipam šećer 😁. Ali za nas je to bila i ostala prava poslastica. Još uvijek je takvu volim za doručak.
Samo mi je jednom bila preukusna pura u slanoj verziji, koju je skuvao moj djed na ognjištu- prelio je otopljenim domaćim maslom- o boze koji je to ukus bio…..!
Mnogo godina kasnije, projice, slane, postale su jedno od mojih omiljenih peciva, te stoga uvijek imam kukuruznog brašna u zamrzivaču. Da se nadje kad mi je ćeif ili kad naidju iznenadni gosti, začas se napravi. I volim je peći u silikonskim kalupima za mafine ili sa drugim motivima, poput ovih za mini kuglofe i druge figurice.
Danas skoro svaka domaćica ima svoj omiljen recept, tako i se i ja drzim ovoga već godinama, otkako sam ga dobila od sestricne, jedne mlade, vrsne domaćice. Ovisno od toga koji kalupi se koriste, dobije se 15-20 komada projica.
Potrebno je ( bez miksera) sjediniti:
4 jaja
1 šolja ( od čaja) jogurta
1/2 šolje ulja
1/2 šolje kisele vode
1 šolja kukuruznog brašna( ja nekad koristim sitno, nekad krupno, kako kad imam kod kuće, mada je finije sa sitnim)
1 šolja pšeničnog brašna
1 prašak za pecivo( nekad stavim pola, jednako je dobro, ne mijenja naročito konzistenciju tijesta)
150-200 g feta sira/ mladog sira, po ukusu
prstovet soli po potrebi/ ukusu
Sipati u kalupe( uvijek je dobro podmazati ih malo, najbolje otopljenim maslom, da se lakše izvade iz kalupa) i peći u prethodno zagrijanoj rerni na 200*C, 25-30 minuta, treba da dobiju zlatnozutu boju. Kada se izvade iz rerne, ostaviti 5-10 minuta u kalupu, pa tek onda izvaditi, tako ce zagarantovano ostati cijeli komadi).
Najbolje je pojesti ih tople, a mekane i sočne su i sutradan.
malaprge 