Maledivi kolacici

Maledivi2

Da me pitate koji mi je najomiljeniji TV kuhar, tj. slasticar, kao iz topa bih vam odgovorila: Rudolph van Veen! Obozavam da gledam tog vrhunskog holandskog majstora na kanalu 24Kitchen, gdje se za mene licno odvojio i od Jamie Olivera i Donne Hay, koje takodjer volim da gledam, a da ne kazem koliko je u sjenu bacio ostale kuhare koji imaju svoje emisije na tom kanalu.

Veoma simpaticno vodi emisiju, svoje znanje i trikove odaje dok vjesto muti, mijesi, aranzira.  Vecina njegovih recepata jednostavnih je sastojaka, a opet neobicno kombinovane, tako da se svaki prikazani dezert pozeli napraviti.

Ima vise svojih emisija na tom kanalu, gdje u jednoj priprema jednostavna, zdrava glavna jela, zatim slasticarsku emisiju „Rudolph´s bakery“ i jednu emisiju gdje priprema poslastice zajedno sa djecom.

Nagledala sam se dosta njegovih emisija, a prvo sto sam uradila po njegovom receptu je bila „Diploma torta“, koju je radio u emisiji sa djecom, a ja sam je pravila za 18. rodjendan moga sina. Recept sam(s velikom mukom)  pronasla na njegovoj stranici, koju na zalost vodi samo na holandskom jeziku. Kad se nesto hoce, to se  i moze, te su mi moje znanje njemackog (koji ima malo veze sa holandskim)  i google prevodilac pomogli da prevedem recept. Rezultat fantastican, bas kao sto sam i ocekivala!

Par recepata koje sam gledala u njegovoj emisiji, pronasla sam nesto kasnije ponovo na njegovoj stranici, koja ujedno ima i video za svaki recept, istampala i ostavila za neku priliku da se isproba.

Medju njima je bio i ovaj recept za kolacice „Malediefjes“. Medjutim, nisam ga mogla napraviti sve dok nisam kupila okruglu formicu, tj. „prsten“ precnika 10cm,  bez kojeg bi se tesko moglo oblikovati tijesto za ovaj kolac. Vec sam bila spremna otici u prodavnicu slasticarske opreme i platiti skupo metalnu formu kao sto Rudolph u svojoj kuhinji koristi. Medjutim, imala sam srecu pa sam slucajno naisla na dosta povoljnije plasticne forme koje su jednako ucinile posao. Rudolph je koristio prsten kalup od 10cm promjera i ispalo mu je 7 kolacica. Meni su se vec i na TV ucinili glomaznim, pa sam koristila prsten od 8cm promjera, i ispalo mi je 14 kolacica.

Kada vidite listu sastojaka, znacete zasto se zovu Maledivi 🙂

A kada sam radila prvi put ove kolacice, imala sam malog pomocnika, kao sto se vidi na jednoj od slika. Moj mali sincic voli da sjecka, kuha, ukrasava. I, cik pogodite, zeli biti kuhar – vidjecemo da li ce to ostati zelja jos za dvije, tri godine. Talenat svakako ima 🙂

Maledivi

Potrebno je za temeljnu smjesu od kokosa:

250g kokosa

250g secera

3 jaja

1 zumanjak

Ostali sastojci za filovanje, tj. dekoraciju:

200g nugat paste (nutela ili slicno)

4 banane (meni je bilo potrebno malo vise- nisam brojala, 6 ili 8)

8 kasika dzema od ananasa (To sam morala sama napraviti, jer nisam nasla kupovni. Ocijedjen ananas iz konzerve, a naravno bolje bi bilo svjezi, ukuvan sa secerom za zeliranje dzema, po uputstvu)

50g pecenih, krupno sjeckanih ljesnjaka

Priprema:

Zagrijati pecnicu na 180°C.

Umijesiti zajedno sve sastojke za temelj od kokosa. Pleh  prekriti papirom za pecenje. Prsten formu umakati u hladnu vodu, pa stavljati na pak papir i puniti smjesom od kokosa, za 10cm prstene 2 kasike, a za prsten od 8cm oko 1,5 kasike. Ravnati povrsinu unutar prstena. Peci u prethodno zagrijanoj pecnici oko deset minuta ili dok ne dobiju zlatnosmedju boju. Kada se ispeku kolutici, ostaviti ih da ohlade.

Rudolph u svom receptu objasnjava i kako ispeci ljesnjake. Na 180°C peci oko 8 minuta, nakon sto se ohlade, krupno isjeci.

Prije nego sto se pocne kolac filovati i ukrasavati vocem, potrebno je dzem od ananasa zagirjati sa jednom kasikom vode. Banane isjeci na kolutice. Svaki kolutic od kokosa premazati pastom od ljesnjaka, banane redjati u krug(preporucuje se prethodno premazati svaki kolutic banane sokom od limuna, kako ne bi pocrnile, ukoliko posluzujete kolac tek slijedeci dan). Na kolutice banane zatim nanijeti dzem od ananasa, kao i u srediste kruga od banana. Posuti sjeckanim ljesnjacima i ukrasiti listicima mente po sredini(opciono).

Maleidvi3

Maledivi4

 

 

 

 

 

 

Advertisements

Kolac sa limunom

17976673_1714252235273782_1893365291_o

U posljednje vrijeme isprobavala sam dosta recepata sa stranice Fini`s Feinstes, kao na primjer ovu cokoladnu tortu, cupcakes sa limunom i zimus neke od bozicnih kolacica. I kada me je vec prvi recept odusevio vrhunskim ukusom, znala sam da se sigurno mogu osloniti na sve recepte koje se na tom mjestu nude. Inace, stranica je istoimeni naziv za kvalitetno brasno i ostale proizvode od zitarica koje se nude u svim austrijskim prodavnicama.

Ovaj kolac sa limunom veoma je osvjezavajuceg i nekako sasvim jedinstvenog, drugacijeg ukusa od mnogih slicnih poslastica, a tako je jednostavno napraviti ga, sa sastojcima koje svako ima skoro uvijek u kuci.
Tipicno za ovu poslasticu je i njegov oblik, jer se uvijek pece samo u duguljastoj formi a takodjer bi tokom pecenja trebao dobiti ispupcenje I pukotinu na povrsini, te tako sva ta tri detalja odavaju o kojem se kolacu radi kada se posluzi. Kolac je inace jedan od omiljenih poslastica Austrijanaca, pa i Nijemaca rekla bih, sudeci po mnostvu recepata koji se nude na internetu.

A posto mi je jedna prijateljica zatrazila recept za ovaj kolac kojim sam je nedavno posluzila, odlucila sam ga objaviti i ovdje, na mom blogu, kako biste i vi, vasi ukucani i gosti, mogli uzivati u ovom posebnom kolacu.

zoom

Za ovaj kolac potrebno je:
240g brasna
pola praska za pecivo
4 jaja (M velicine)
120g secera u prahu
1 vanilin secer
Prstovet soli
Sok I ribana korica od dva neprskana limuna(oko 75ml soka)
120g crème fraîche (zamjena bi bila Mileram)
70g otopljenog maslaca
100g kristal secera
Za glazuru:
200g secera u prahu
Sok od 1 limuna
Po zelji crvene prehrambene boje

Priprema:
1. Prosijati brasno i prasak za pecivo. Odvojiti bjelanjke od zumanjaka. Formu za kolac premazati maslacem I posuti brasnom. Rernu ugrijati na 150°C.
2. Secer u prahu, vanillin secer, limunovu koricu, so I zumanjke pjenasto umutiti. Zatim u tu smjesu umijesati I Crème Fraîche I limunov sok pa naizmjenicno dodavati prethodno pripremljeno brasno(sa praskom za pecivo) I otopljeno maslo.
3. Bjelanjke dobro umutiti pa pomalo dodavati kristal secer dok ne dobijete pjenastu masu. Zatim je pazljivo umijesati sa masom od zumanjaka.
4. Tijesto sipati u prethodno pripremljenu formu, poravnati I peci na najdonjoj sini u prethodno zagrijanoj rerni oko sat vremena. Preporucuje se proba sa cackalicom.
5. Za glazuru prosijati secer u prahu i promijesati u glatku smjesu sa sokom od limuna. (posto sam pravila ovaj kolac par puta, mislim da je previse 200g secera u prahu, pa preporucujem smanjiti kolicinu na 150g, shodno tome i manje soka od limuna). Po zelji dodati malo crvene prehrambene boje, mada to nije neophodno. Ohladjen kolac preliti glazurom.
Naravno, ovaj kolac pruza mogucnosti ukrasavanja za neka posebna dogadjanja ili praznike, kao sto sam ja sada za Uskrs ukrasila sa malim fondant zecicima, sto mozete vidjeti i na gornjoj  slici.

17976609_1714252031940469_52378797_o

Kuvano vino ili Vienna punch, napitak za hladne dane

Jedno se mora priznati, a to je da su Austrijanci veliki majstori u stvaranju zimske carolije, pogotovo u predbozicno vrijeme koje se ovdje jos zove Advent. U to vrijeme oni se rado okupljaju po bozicnim vasarima, a najdrazi kutak tamo su im punc standovi.

Uziva se u tim toplim napicima koji se nude u razlicitim aromama, zaista vrhunski pripremljeni, tako  da uvijek mame za jos.

I ne samo na tim vasarima, vec i na raznim trgovima kao i ugostiteljskim radnjama, nude se punc varijante Beclijama i turistima koji rado posjecuju ovaj grad i u zimskom periodu.

Mada ima i onih koji zele taj stimung prenijeti i u svoj topli dom, pozvati prijatelje i jednako ugodno se druziti uz solju, dve punca pripremljenog kod kuce. Jos bolje je sve to organizirati u svojoj basti ili balkonu, jer punc upravo najbolje godi na niskim temperaturama.

Jednom prilikom, i to za docek nove godine u nasoj vikendici, kuvala sam i ja punc za nas i nase goste kako bi se grijali u dvoristu dok smo uzivali u vatrometu. Bez nekog posebnog recepta, stavljajuci sastojke po osjecaju, napravila sam taj prvi punc i licno bila zadovoljna, dok su komentari gostiju bili razliciti. Znam da sam pravila sa vocnim cajem, rumom i specijalnom mjesavinom zacina za punc, izmedju ostalog. Nisam imala ni termos lonac u kojem bi se odrzavala temperatura punca.

Za svoje drugo punc iskustvo kao domacica, malo sam se bolje pripremila zimus kada sam pozvala svoje komsije, prijatelje i rodbinu na prvo punc vece u nasoj kuci. Te sam tako jos dok smo gradili kucu, kupila termos lonac sa slavinom, i to zapremnine 17 litara, jer sam jos tada znala da cu organizirati te punc veceri.

Raspitivala sam se i trazila recept najprije po internetu, gdje mi se nijedan nije nesto posebno svidio i primamio da ga isprobam, te sam se  vec prilicno ocajna, raspitivala i kod prijatelja i kolega. U zadnjem momentu dobih recept  od jedne mlade koleginice, koja me je ubijedila da je recept zaista dobar i da ga je ona skoro po tom receptu pravila. I imala je pravo, vece uoci moje punc zabave, isprobali smo u maloj kolicini taj recept i bili odusevljeni.

Sta reci, proveli smo ugodno vece uz dobar punc, ukusne domace kolace, kiflicama sa sirom i raznim salamicama za mezu. Ovaj put redali su se komplimenti za punc, a najbolja potvrda je da se popilo cak 20 litara ovog aromaticnog napitka.

Potrudili smo se i stvoriti ugodjaj raznim ukrasima, svjecnjacima i logorskom vatrom, a konkurencija dobrom puncu bila je i vruca rakija koju je moj muz posluzivao kao „srpski punc“.

Za sve one medju vama, koji bi zeljeli uzivati u ovom slatkom napitku, evo recepta kojeg cu se i ja ubuduce drzati, za neka nova zimska druzenja…

Sastojci za otprilike 3  solje:

50g secera

1 komad karanfilica

1 stanga cimeta( ja sam koristila cimet u prahu, oko 1 kasicice)

2 kasike soka od ribizle ( ja sam stavila 1 kasiku sirupa od malina)

200ml vode

500ml crnog vina

1-2 solje mjesavine bobicastog voca( maline, jagode, borovnica)

eventualno kolutici narance

Priprema:

Prokuvati vodu, secer, karanfilic, cimet, sok i vino i nakon kljucanja kuvati 3 minuta. Skloniti sa ringle, dodati voce i kolutice narance i ostaviti da odstoji 5 minuta.

To je to 🙂

 

 

 

 

 

 

Cupcakes od integralnog brasna sa borovnicama

img_0131

Ovaj put ne bih nista puno pisala kao uvod, vec samo da napomenem, da sam ovaj recept zapisala davno na prethodnom mobilnom telefonu, te se tako vise ne sjecam odakle sam ga prepisala, ali svakako sa neke stranice na njemackom jeziku. A mozda i sa tv-a, iz neke kulinarske emisije. A posto mi blog idealno sluzi kao virtualna sveska sa receptima, moram da ga ovdje ovjekovjecim i naravno podijelim sa vama, jer sam veoma zadovoljna konacnim proizvodom. Moram priznati, bas onako kako sam i zamisljala da bi mogao da bude, a to je savrsenog okusa.

 

Tijesto: (meni su ispala 22 cupcakesa)

200g integralnog brasna

50g zobenih pahuljica

120g smedjeg secera(u originalnom receptu stoji jos i 100g kristal secera, ali ja ga nisam stavila)

na vrh noza cimeta

7g praska za pecivo

2 jaja

18o ml ulja

225ml mlijeka

200g borovnica ( u original receptu je stalalo 250g, ali ja sam imala u zamrzivacu samo 200g i bilo je sasvim dovoljno)

Za topping od svjezeg sira je potrebno:

100g maslaca (sobne temperature, u original receptu je stajalo 200g ali ja sam ipak smanjila kolicinu, vodeci se prema nekim drugim receptima za topping)

200g secera u prahu

200g svjezeg sira (à la philadelphia namaz)

1 kasika vanila paste

Postupak:

Pecnicu ugrijati na 180°C.

Za tijesto najprije prosijati integralno brasno, dodati zobene pahuljice, prasak za pecivo i cimet. U odgovarajucoj posudi dobro umutiti cijela jaja, dodati smedji secer dok se ne dobije lijepa, gusta masa. Zatim dodati ulje i mlijeko i kratko izmijesati. Pomalo dodavati mjesavinu sa brasnom i sjediniti kasikom, ne mikserom. Takodjer kasikom umijesati borovnice. (Ostaviti sa strane kasiku, dvije za dekoraciju)

Kalupe za mafine obloziti papirnim korpicama i ravnomjerno puniti tijestom, ali ne do vrha. Peci 20-25 minuta, sto ovisi o pecnici, jer ne pece svaka isto.

Preporucujem da se topping napravi ranije, jer je bolje da se malo stegne u frizideru, minimalno pola sata. Mada i pecenim cupcakes treba vremena da se ohlade da se ukrase toppingom.

Postoje pravila, kako sam saznala surfajuci netom, i za redoslijed mijesanja sastojaka za ovu vrstu toppinga. Na primjer, nije preporucljivo mutiti svjez sir direktno sa  secerom u prahu, pa dodati ostale sastojke, jer bi se sir razvodnio i potpuno bi se izgubio zeljeni efekat.

Zato prvo umutiti omeksali maslac, oko 1 minutu, da bude onako pjenast. Dodati secer u prahu i dalje mutiti oko 2 minute zajedno. Ako imate vanila pastu, dodati je u tu mjesavinu maslaca i konacno u sve to, ali kasikom, umijesati hladan svjez sir. Ostaviti u frizideru oko pola sata.

Ohladjene cupcakes ukrasiti po zelji toppingom i borovnicama.

 

 

 

 

 

 

 

Nudle sa makom

Do sada, iskreno receno, nisam nikada probala nudle sa makom domace proizvodnje, otkako sam dosla u Austriju. Jednu od najomiljenijih poslastica u ovoj zemlji uvijek sam kupovala kao gotov proizvod, tj. iz zamrzivaca, gdje su upakovane zajedno sa mjesavinom maka kojom se pospu kada se kratko obare u kipucoj vodi.

A ovih dana se dosjetih da bih mogla i sama da pripremim ove nudle, te se bacih na trazenje odgovarajuceg recepta. Mada, nisam dugo trazila, prva adresa mi je bila  stranica sa receptima na kojoj se mogu naci velikim dijelom slatka i slana  jela klasicne austrijske kuhinje. Na te recepte se uglavnom moze osloniti, posto je svaki recept, kako kazu, isproban od strane redakcije.

I posto sam veoma zadovoljna rezultatom, odlucila sam da podijelim ovaj recept sa vama. Posto sam ih prvi put pravila, a i zurila sam zbog nekog termina, nisam ih uspjela oblikovati iste velicine. Drugi put ce vec biti bolje 🙂

Da je ogromna razlika u ukusu izmedju kupovnih i domacih nudli, sigurno je bespotrebno naglasiti. Sta drugo reci, vec da od sada one gotove za mene vise ne dolaze u obzir!

Recept se odnosi na kolicinu za dvije porcije.

Sastojci za tijesto:

125g mladog, neslanog sira (10% masnoce)

20g rastopljenog maslaca

1 vanilin secer

ribana korica od pola limuna

1 jaje

50g psenicnog griza

40g glatkog brasna

prstovet soli

Fil od maka:

30g mljevenog maka

20g secera u prahu

1 kasika maslaca

Priprema:

  1. Mladi sir, otopljeni maslac, jaje, so, vanilin secer i ribanu limunovi koricu umutiti u glatku smjesu. Dodati griz i brasno i ostaviti petnaestak minuta na hladno mjesto.
  2. Oko 1 litru slane vode staviti da prokljuca. Tijesto, u koje je potrebno dodati jos malo brasna kako bi se moglo raditi sa njime staviti na pobrasnjenu radnu povrsinu. Podijeliti ga u manje komade i svaki rastanjiti u stanglice debljine prsta i sjeci kolutove oko 1.5cm debele. Svaki komadic izmedju dlanova formirati u nudle tipicnog izgleda, u sredini deblje, na krajevima zavrsavaju u spic.
  3. Nudle staviti u kipucu vodu i na skroz laganoj vatri kuvati oko 7 minuta.
  4. Za to vrijeme proprziti mak i secer u prahu na maslacu. Gotove nudle izvaditi iz vode, malo ih ocijediti u vecoj cjediljki i promijesati u filu sa makom.
  5. Za posluzenje, nudle posuti secerom u prahu, optimalno sa pireom od jabuka.

Prijatno!

 

 

 

 

Cooking with Zoki – gastro blog koji me odusevio

U moru gastro blogova i recepata koji se objavljuju na njima, uvijek se nadje po neki recept koji vam zapne za oko i kazete kako morate da ga isprobate. Cesto puta se svima nama ipak desi da to ipak ne realizujemo, iz raznoraznih razloga. Pa zaboravimo i na recept i na to da mu se ponovo vratimo i isprobamo, koliko god recept primamljiv bio.

S druge strane, naidjete na neki blog koji ne mozete prestati „listati“,  kada ga jednom otvorite. Pregledate sve slane, sve slatke recepte, predjela, torte, likere, pronadjete svoje favorite za pocetak koje morate isprobati prvom prilikom. I ne izlaze iz glave dok se zaista ne prihvatite tog izazova. Jer su vas jednostavnost sastojaka i izgled jela na predivnim fotografijama osvojile iz prve.

Tako je bilo kod mene, kada sam otkrila blog „Cooking with Zoki“ i pocela da „studiram“ njezine recepte.

Najprije sam isprobala svatovske kiflice, iako se nije bilo lako odluciti koje od mnogobrojnih ponudjenih varijacija  kao prve isprobati. Ono sto se sa slika nije dalo naslutiti, da su mekane kao pamuk, te su kao takve, nestale su za tren oka. Nekolike sam spakovala prijatelju koji je bio na proputovanju iz Njemacke za Srbiju, par komada odose u komsiluk a najvise im se obradovao moj najmladji sincic, onom polovicom sto sam punila nutelom.

img_0002

Jednu dragu prijateljicu, inace perfektnu domacicu i vrhunskog majstora kad su torte i kolaci u pitanju, ugostila sam nedavno na rucku i za desert, specijalno u njezinu cast napravila  princes krofna tortu, zeleci joj ponuditi nesto sasvim neobicno. I zaista, bila je odusevljena, jednako kao i moji ukucani. Znate onaj osjecaj kada ste kao domacica zadovoljni sto ste ugodili svacijem ukusu, od najmladjeg do najstarijeg clana. (posto se brzo pojelo, nisam stigla kada da slikam :)))

Slano pecivo, neobicnog izgleda i jos neobicnijeg premaza, povuci-potegni hljeb sa zacinskim travama, bilo je slijedece na redu, koje me je mamilo da ga isprobam. Pomno sam slijedila recept i rezultat je bio vise nego odlican. Zasigurno cu ga cesce praviti u prilikama kada zelim impresionirati svoje goste, a svakako svojoj porodici za dorucak ili veceru uz casu jogurta.

Kao sto kaze jedan moj komsija, mnogo volim ove zalivene kolace, poput hurmasica, tulumbi ili baklava, pa to isto mogu i za sebe da kazem. Hurmasice mi ispadaju savrseno, tulumbe sam odavno odustala da pravim jer nisu pa nisu uspijevale nikako i to je zavrsena prica u mojoj kuhinji. Ali baklavu, poslije mnogo neuspjeha i isprobavanja raznih recepata, nisam odustala spremati dok ne nadjem recept kojim bih bila u potpunosti zadovoljna. I nadjoh ga, bas kod Zorice, na njezinom blogu, „Cooking with Zoki“. Privukao me recept prvenstveno zbog nesvakidasnjeg oblika u kome su pripremljene baklave, i to u obliku rolnica. Slikice tih baklavica mamile su vodu na usta te sam ih morala u sto skorije zvrijeme napraviti. Da ne bih ja sada pisala ovdje kako su ove baklave vrhunski ispale i da sam pre-za-do-vo-ljna i da je to taj recept za kojim sam tragala godinama, reci cu samo da su medju degustatorima bili i bosanski bracni par, koji vrlo dobro znaju sta je dobra baklava i da su je nahvalili, pa sta jos da vam kazem.

I na ovim receptima sigurno necu da stanem,  dugacka je lista recepata sa bloga „Cooking with Zoki“ koje planiram u skorije vrijeme isprobati, s velikim  zadovoljstvom kao i do sada.

Hvala, Zorice 🙂

 

 

Vecera za sestoro

foto

DRAGI PRATIOCI, SAMO DA VAM NAPOMENEM, OVAJ TEKST JE NAMIJENJEN CLANOVIMA FB GRUPE „GASTRO BLOGERI“

Postovani kolege gastro blogeri,
pretpostavljam da je vecina vas nekada odgledala barem jednu epizodu emisija tipa „Sto za 4“ ili „Vecera za 5“ i slicno, kako na kanalima sa nasih prostora, tako mozda  i na nekim od stranih kanala. Ja sam ih uvijek rado gledala kada sam imala vremena, slucajno ili u zadatom terminu, sa velikom paznjom. Interesovalo me kao prvo, za kakve su se to specijalitete domacice odlucile da pripreme svojim gostima,da li nesto tradicionalno ili jela internacionalne kuhinje. A naravno i da li su i  kako dekorisale sto, da li su ponudile neke aperitive ili koktele prije vecere, atmosfera i slicno.

Te emisije su nekako napete, rekla bih,  i veoma pogoduju za diskusiju medju onima koji je u tom momentu, kod svoje kuce pored malih ekrana gledaju.
Ideja da pokrenem ovu igricu ili da nam svima, koji to naravno zele da sudjeluju, zadam ovu temu, koju cu vam nesto kasnije objasniti, rodila se dok sam prije par dana sa svojom mamom, nakon dugo vremena, gledala emisiju ovog tipa na jednom bosanskom kanalu. Komentarisale smo sve, od izbora jela(jednostavno ili nesvakidasnje i slicno), zatim i kako je porcionisano (mnoge su pretrpavale tanjire na zalost)   te i kako je jelo dekorisano na tanjiru.  Svakako je i dekoracija stola zaokupljala nasu paznju.
I onda sam jednog trenutka rekla mami, ja sada, kada bih trebala sudjelovati u ovoj emisiji, ne bih znala sto bih spremila. Bas mi nista nije padalo napamet u tom momentu. Iako dugi niz godina kuham i docekujem goste za raznorazne prilike, nekako mi je manjkalo samopouzdanja da bih mogla “izaci na crtu” i pokazati svoje umijece i dati maksimalno u tom trenutku.
Pa sam se onda sjetila vas, dragi kolege gastro blogeri, da pokrenemo jedan gastro blogerski izazov, sa temom “Vecera za sestoro” (posto postoje vec za 4 ili 5, pa sto da mi to ne promijenimo u 6). Pozovite prijatelje, kolege ili specijalno za vase ukucane 🙂 i organizujte jednu takvu veceru (ili pak rucak) i objavite kao specijalno izdanje na vasem postu. Vjerujem da bi svakome od nas bilo interesantno, sto ce drugi posluziti, kako dekorisati sto i svi oni detalji koji cine  ovu emisiju interesantnom. Moj prijedlog je da to ne budu tipicna slavska i bozicna jela, kako bi ponudjena paleta jela kod svih nas bila raznolikija.

Da li cete koristiti svoje recepte ili isprobati nesto novo, sto vas je zainteresiralo kod drugih gastro blogera, je sasvim svejedno – u svakom slucaju ubaciti link koji vodi do tog recepta.
S druge strane, posto svi mi rado i puno kuvamo, bilo bi zanimljivo  iz tog teksta saznati kako vi inace posluzujete goste (rucak ili vecera bez nekog povoda- ne slave, rodjendani i slicno) , da li su vam vazne dekoracije, da li je vecera tematska, npr. italijanska ili domaca  od predjela do deserta, da li sluzite uglavnom u raznim cinijama i platama ili porcionisano, stolnjak obavezno ili ne, da li se vama domacicama, muzevi mijesaju u izbor jela, posluzenje i slicno (kao meni npr. 🙂 )Da li vam se cesto dogodi da napravite previse predjela  ili ne, pa se vuce danima po frizideru.

Mozda su se svi ovi detalji provlacili do sada u vasim tekstovima, uz recepte, ali eto prilike, da se i na ovaj nacin bolje upoznamo, a svakako naucimo jedno od drugih.

Nadam se da cete prihvatiti ovaj izazov i  ako ste za, objavite vas post sa sto vise slika i neka nam svima naslov posta bude „Vecera za sestoro“ pa i ako bude manje gostiju, neka naslov ostane isti :).

I na kraju da vam se svakako zahvalim na divnim receptima i druzenju u grupi „Gastro blogeri“.

Lijep pozdrav!