Tragom Tamarine akcije u Pirotu

Jedna od (malobrojnih) emisija koja skoro citavu porodicu okuplja oko malih ekrana je emisija „Sa Tamarom u akciji“ na RTS-u, koja se prikazuje jedanput sedmicno.

Taj tip emisije mi nije nov, posto sam emisije slicnog sadrzaja prije mnogo godina skoro redovno gledala na nekoliko njemackih kanala, samo sa raznim naslovima.

Iako je ponekad, a zapravo vrlo cesto, potrebno jako srce ispratiti emisiju bez da se oci napune suzama, prvenstveno zbog kolicine tuge koja se osjeti pocetkom emisije, a na kraju od radosti, kada ukucani obilaze svoj „novi“ dom. Ali prava draz emisije je zapravo promoviranje humanosti i ljudskosti koja tako nedostaje u danasnje vrijeme…

Osim toga, u koncept emisije se veoma dobro uklopila i turisticka promocija krajeva u kojima se emisija snima. Veci dio emisija odvija se na jugu Srbije, za koji se kaze da je najsiromasniji dio zemlje. A emisija otkriva da se svugdje, pa i tamo gdje se ne nadamo, kriju pravi dragulji prirode ili povijesnih spomenika koje bi vrijedilo obici i licno otkriti i dozivjeti.

IMG_0712

Tako je bilo i u emisiji nedavno prikazanoj, koja se snimala u Pirotu. Uz renoviranje kuce gdje stanuju tri sestre blizankinje oboljele od cerebralne paralize, protkali su se i kadrovi tri turisticki zanimljive lokacije u Pirotu.

Za jednu od njih, „Muzej Ponisavlja“ znala sam vec od prije i svakako je u meni postojala zelja posjetiti ga nekom prilikom.

Iako svoje odmore provodimo u Nisu i okolini, takozvanom Zaplanju, koji nisu bogzna koliko udaljeni od Pirota, tj. oko sat vremena voznje, prilika se nikada nije ukazala, bolje receno uvijek je nedostajalo vremena.

Kako je nas uskrsnji odmor od svega par dana protekao veoma brzo, a moglo bi se reci u duhu Tamarine akcije, gdje smo skoro sve vrijeme proveli renovirajuci roditeljsku kucu moga muza, izgledi da posjetimo Pirot nisu bili bas veliki. Ali posto me je ova emisija iz Pirota zaista ubijedila da moram posjetiti Pirot, iskoristila sam kasne popodnevne sate da muza, iako umornog od posla, nagovorim da „skoknemo“ do Pirota.

U planu je bilo obici muzej, „Nisavsku dolinu“ i svakako probati picu u piceriji „Mamma Rossa“.

Glavni krivac sto nam nije sve teklo po planu, moram priznati da sam bila ja kao glavni inicijator, jer se nisam dobro pripremila, tj. nisam racunala na to da ce muzej u tim popodnevnim satima vec biti zatvoren, a nisam bila zapamtila ni naziv (koji sam tek kasnije guglajuci pronasla) etno naselja nastalim na temeljima vojnih objekata. Racunala sam na to da ce nas stanovnici Pirota, kada ih budemo pitali za objekte nastale od vojnih zgrada uputiti na pravo mjesto. Ali to je bila greska. Koju cemo nekom slijedecom posjetom Pirotu ispraviti.

Mada, taj minus se nadoknadio posjetom Momcilovog grada ili Pirotske tvrdjave, kojeg smo ugledali odmah na ulazu u Pirot. Prepoznala sam ga gledajuci jednu drugu emisiju na nekom od nasih kanala i uzivo me mnogo impresionirala. Prije svega sto se srednjovjekovni duh itekako osjeca dok se obilaze kamene staze i promatraju ponosne kule do kojih na zalost nije bilo moguce blize doci jer je ulaz u samu kulu bio zakljucan, a predivno uredjen i njegovan park u podnozju te tvrdjave mami da se sto duze zadrzite u blizini tog nijemog svjedoka jednog davno proslog vremena.

 

Slijedeci cilj nam je bio „Muzej Ponisavlja“ , kojeg smo veoma lako pronasli. Ali tu smo kako se kaze, „poljubili vrata“, jer kao sto spomenuh ranije, nismo pomislili da bi mogao biti zatvoren. Ono sto smo uspjeli je, zaviriti u mali etno restoran/krcmu „Ladna voda“ koji je smjesten ispred kapije muzeja. Vrijedi ga posjetiti, makar popiti neko osvjezavajuce pice ukoliko niste toliko gladni da biste narucili neko od tradicionalnih jela, jer je ambijent vise nego ugodan, a dodatan plus je i veoma ljubazno i profesionalno osoblje. U ovoj krcmi osjeticete, sigurna sam, onaj duh juga Srbije iz proslih vijekova koji se na primjer pokusao docarati u filmu „Zona Zamfirova“. Svaki detalj tog interijera vrijedan je paznje, od meni karte sa pirotskim etno detaljima, preko lampi od burica ili plafonjerke napravljene od sita za brasno. Mnogobrojne plakete i diplome koje ukrasavaju jedan od zidova, svjedoce o kvalitetu i autenticnosti hrane i usluge.

Kakvi bi nam tek utisci bili da smo uspjeli pronaci i „Nisavsku dolinu“, etno kompleks sagradjen na mjestu gdje su nekada bili vojni objekti. Njihova facebook stranica otkriva malo vise o tom zdanju a  i na ovoj stranici koju cu sigurno detaljnije prouciti prije nego sto se slijedeci put uputim ka toj novoj turistickoj atrakciji Pirota.

IMG_0745

Nakon kratke setnje centrom, krenuli smo u potraznju nase zadnje tocke obilaska, pa smo uz detaljno objasnjenje jednog taksiste, veoma lako pronasli „Mamma Rossa“ piceriju, koja je takodjer spomenuta u Tamarinoj emisiji. Stoga je bilo logicno da smo morali probati picu koja je ovjencana mnogobrojnim nagradama iz inozemstva, a posebno je interesantno da su odnijeli pobjedu na svjetskom prvenstvu u pravljenju pice u Italiji. Naravno da smo morali probati pobjednicku picu sa staroplaninskom dinstanom jagnjetinom, koja se spominjala u emisiji. Za sladak zavrsetak veceri u jedinstvenom, umjetnoscu, tradicijom i retro detaljima prosaranom ambijentu picerije pridonio je tiramisu koji sam takodjer morala probati, posto sam vec bila tu. Sta reci, nego sveukupan gastronomski dozivljaj ocijeniti sa pet plus!

Do mog slijedeceg dolaska u juzne krajeve Srbije, svakako cu se bolje pripremiti i informisati o ovim i nekim drugim interesantnim destinacijama u Pirotu i okolini, jer me i ovaj kratki izlet uvjerio da je taj mali gradic kao turisticka destinacija svakako vrijedan paznje.

 

 

 

Advertisements

Antipasti ili par prijedloga za mezu ili uz rostilj

Za mnoge je rostilj sezona pocela jucer, prvog maja. Iako svugdje vrijeme nije bilo idilicno toplo i suncano, vec prilicno svjeze i prohladno, sa tek par suncanih zraka u toku popodneva, ipak se osjecala neka praznicna atmosfera u zraku.

I naravno da to prohladno vrijeme nije zaustavila sve one koji su se tog dana odlucili druziti i rostiljati negdje u prirodi ili u svom dvoristu, opusteno i naoruzano najprije dobrim raspolozenjem pa tek onda raznovrsnom paletom mesa, pica, salata i ostalih djakonija.

A te ostale djakonije su pravim, tvrdokornim gurmanima u takvim prilikama mnogo interesantnije i vaznije od samoga mesa sa rostilja koje je po nekom pravilu u samom centru paznje takvih desavanja.

Ja licno nisam ljubitelj gotovih soseva iz flasica za rostilj koje se ovdje u Austriji mogu kupiti, ali zato jesam raznih svjezih kombinacija sa sirom ili povrcem i zacinima.

I zbog toga sam uvijek u potraznji za novim ukusima, kombinacijama i zacinima kao finese koje mijenjaju ukus neke sasvim obicne namirnice.

Otkako me moja prijateljica Negoslava uvela u svijet pinteresta, ona prvenstveno radi rucnih radova i umjetnickih djela, a ja se ocarah raznovrsnim receptima, kako slanih tako i slatkih delikatesa, te tako mnogi moji pinovani recepti samo cekaju da budu isprobani.

Za jucerasnju rostilj partiju pripremila sam jedan vec za Uskrs isprobani mediteranski umak kojim smo se moji gosti i ja tada odusevili, a  kao novo su se na stolu nasli proljetni umak i marinirano povrce sa mediteranskim zacinima.

I kao sto to biva ovdje kod mene na blogu, ono cim sa 1000% odusevljena i zadovoljna, zelim sa vama da podijelim i da vam predlozim da isprobate za neku od slijedecih rostilj partija ili za mezu u drugim prilikama.

MEDITERANSKI UMAK

Potrebno je:

5 suvih paradajza

8 crnih maslina

1/2 veze bosiljka

2 cena bijelog luka

200g mladog krem sira (eventualno á la Philadelphia)

1 kasikica maslinovog ulja

2-3 kasike jogurta

par kapi limuna

so i biber po ukusu

Priprema:

Suvi paradajz, masline, bosiljak i bijeli luk usitniti. Dodati maslinovo ulje i jogurt i sve dobro izmijesati. Zatim u to dodati i kerm sir i sve dobro sjediniti. Zaciniti sa limunom, solju i biberom.

IMG_0784

 

PROLJETNI UMAK

Potrebno je:

60g rotkvica (otprilike 2 komada)

1 manja mrkva (sargarepa)

1/2 veze persuna

1-2 mlada crna luka

200g mladog krem sira

200g (neutralnog, neslanog mladog) sira (na njemacki quark ili topfen, koji se koristi i za kolace)

1 ravna kasikica soli ili soli za zacinskim travama(Kräutersalz)

pola kasikice bibera

Priprema:

Najprije povrce usitiniti u multipraktiku oko 3 sekunde. Oba sira i sve zacine dodati i sve zajedno jos jednom oko 15 sekundi u multipraktiku mijesati dok se ne sjedini u kremastu masu.

 

A prije nego sto vam otkrijem recept za marinirano povrce sa mediteranskim zacinima, moram spomenuti da je gorepomenuta Negoslava majstor kada se radi o pripremanju ovog povrca za zimnicu, jer me vec par godina unazad snabdjeva ukusnim ukiseljenim tikvicama i patlidzanom iz tegle, koje sa velikim uzivanjem degustiram tokom zime.

I vjerujte mi, ako pripremite ovo povrce na ovakav nacin, pomislicete na trenutak da ste u nekom italijanskom restoranu, na nekoj rivi i ucinice vam se da cujete more kako susti dok vam nepca uzivaju u svakom zalogaju…. 🙂

 

MARINIRANO POVRCE SA MEDITERANSKIM ZACINIM

(u receptu stoji da je ova kolicina namirnica za 8 porcija, a iz mog jucerasnjeg iskustva definitivno i za vise, najmanje 12, ukoliko se sluzi uz jos neke druge delikatese)

Potrebno je:

1 patlidzan

4 tikvice

250g sampinjona

2 cena bijelog luka

so

timijan(svjez ili suv)

ruzmarin (svjez ili suv)

3 kasike (maslinovog) ulja

Za marinadu:

2 ljutike ili crvena luka

3 limete, sok i korica

5 kasika balsamico sirceta

220 ml maslinovog ulja, hladno cijedjenog

5 kasika bijelog vinskog sirceta

2 lovorova lista

ulje za pleh (opciono maslinovo)

eventualno za garnituru masline i bosiljak

Priprema:

Povrce isjeci na krupne komade, a tikvice na deblje kolutove. Poredjati na veci pouljen  pleh te posoliti i pobiberiti. Posuti (po ukusu) timijanom i ruzmarinom i sitno sjeckanim bijelim lukom. Preko povrca ravnomjerno nanijeti oko 3 kasike maslinovog ulja.

Peci u zagrijanoj pecnici na 200°C na programu sa vrucim vazduhom.

U medjuvremenu pripremiti marinadu. Luk isjeci na tanke kolutove. Sok od limete, balsamico, lovorovo lisce, sircet i ulje izmijesati zajedno. Dodati isjeckani luk.

Peceno povrce jos mlako pomijesati sa marinadom i ostaviti najmanje 3 sata da odstoji.

Po zelji ukrasiti maslinama i bosiljkom.

IMG_0978

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Maledivi kolacici

Maledivi2

Da me pitate koji mi je najomiljeniji TV kuhar, tj. slasticar, kao iz topa bih vam odgovorila: Rudolph van Veen! Obozavam da gledam tog vrhunskog holandskog majstora na kanalu 24Kitchen, gdje se za mene licno odvojio i od Jamie Olivera i Donne Hay, koje takodjer volim da gledam, a da ne kazem koliko je u sjenu bacio ostale kuhare koji imaju svoje emisije na tom kanalu.

Veoma simpaticno vodi emisiju, svoje znanje i trikove odaje dok vjesto muti, mijesi, aranzira.  Vecina njegovih recepata jednostavnih je sastojaka, a opet neobicno kombinovane, tako da se svaki prikazani dezert pozeli napraviti.

Ima vise svojih emisija na tom kanalu, gdje u jednoj priprema jednostavna, zdrava glavna jela, zatim slasticarsku emisiju „Rudolph´s bakery“ i jednu emisiju gdje priprema poslastice zajedno sa djecom.

Nagledala sam se dosta njegovih emisija, a prvo sto sam uradila po njegovom receptu je bila „Diploma torta“, koju je radio u emisiji sa djecom, a ja sam je pravila za 18. rodjendan moga sina. Recept sam(s velikom mukom)  pronasla na njegovoj stranici, koju na zalost vodi samo na holandskom jeziku. Kad se nesto hoce, to se  i moze, te su mi moje znanje njemackog (koji ima malo veze sa holandskim)  i google prevodilac pomogli da prevedem recept. Rezultat fantastican, bas kao sto sam i ocekivala!

Par recepata koje sam gledala u njegovoj emisiji, pronasla sam nesto kasnije ponovo na njegovoj stranici, koja ujedno ima i video za svaki recept, istampala i ostavila za neku priliku da se isproba.

Medju njima je bio i ovaj recept za kolacice „Malediefjes“. Medjutim, nisam ga mogla napraviti sve dok nisam kupila okruglu formicu, tj. „prsten“ precnika 10cm,  bez kojeg bi se tesko moglo oblikovati tijesto za ovaj kolac. Vec sam bila spremna otici u prodavnicu slasticarske opreme i platiti skupo metalnu formu kao sto Rudolph u svojoj kuhinji koristi. Medjutim, imala sam srecu pa sam slucajno naisla na dosta povoljnije plasticne forme koje su jednako ucinile posao. Rudolph je koristio prsten kalup od 10cm promjera i ispalo mu je 7 kolacica. Meni su se vec i na TV ucinili glomaznim, pa sam koristila prsten od 8cm promjera, i ispalo mi je 14 kolacica.

Kada vidite listu sastojaka, znacete zasto se zovu Maledivi 🙂

A kada sam radila prvi put ove kolacice, imala sam malog pomocnika, kao sto se vidi na jednoj od slika. Moj mali sincic voli da sjecka, kuha, ukrasava. I, cik pogodite, zeli biti kuhar – vidjecemo da li ce to ostati zelja jos za dvije, tri godine. Talenat svakako ima 🙂

Maledivi

Potrebno je za temeljnu smjesu od kokosa:

250g kokosa

250g secera

3 jaja

1 zumanjak

Ostali sastojci za filovanje, tj. dekoraciju:

200g nugat paste (nutela ili slicno)

4 banane (meni je bilo potrebno malo vise- nisam brojala, 6 ili 8)

8 kasika dzema od ananasa (To sam morala sama napraviti, jer nisam nasla kupovni. Ocijedjen ananas iz konzerve, a naravno bolje bi bilo svjezi, ukuvan sa secerom za zeliranje dzema, po uputstvu)

50g pecenih, krupno sjeckanih ljesnjaka

Priprema:

Zagrijati pecnicu na 180°C.

Umijesiti zajedno sve sastojke za temelj od kokosa. Pleh  prekriti papirom za pecenje. Prsten formu umakati u hladnu vodu, pa stavljati na pak papir i puniti smjesom od kokosa, za 10cm prstene 2 kasike, a za prsten od 8cm oko 1,5 kasike. Ravnati povrsinu unutar prstena. Peci u prethodno zagrijanoj pecnici oko deset minuta ili dok ne dobiju zlatnosmedju boju. Kada se ispeku kolutici, ostaviti ih da ohlade.

Rudolph u svom receptu objasnjava i kako ispeci ljesnjake. Na 180°C peci oko 8 minuta, nakon sto se ohlade, krupno isjeci.

Prije nego sto se pocne kolac filovati i ukrasavati vocem, potrebno je dzem od ananasa zagirjati sa jednom kasikom vode. Banane isjeci na kolutice. Svaki kolutic od kokosa premazati pastom od ljesnjaka, banane redjati u krug(preporucuje se prethodno premazati svaki kolutic banane sokom od limuna, kako ne bi pocrnile, ukoliko posluzujete kolac tek slijedeci dan). Na kolutice banane zatim nanijeti dzem od ananasa, kao i u srediste kruga od banana. Posuti sjeckanim ljesnjacima i ukrasiti listicima mente po sredini(opciono).

Maleidvi3

Maledivi4

 

 

 

 

 

 

Kolac sa limunom

17976673_1714252235273782_1893365291_o

U posljednje vrijeme isprobavala sam dosta recepata sa stranice Fini`s Feinstes, kao na primjer ovu cokoladnu tortu, cupcakes sa limunom i zimus neke od bozicnih kolacica. I kada me je vec prvi recept odusevio vrhunskim ukusom, znala sam da se sigurno mogu osloniti na sve recepte koje se na tom mjestu nude. Inace, stranica je istoimeni naziv za kvalitetno brasno i ostale proizvode od zitarica koje se nude u svim austrijskim prodavnicama.

Ovaj kolac sa limunom veoma je osvjezavajuceg i nekako sasvim jedinstvenog, drugacijeg ukusa od mnogih slicnih poslastica, a tako je jednostavno napraviti ga, sa sastojcima koje svako ima skoro uvijek u kuci.
Tipicno za ovu poslasticu je i njegov oblik, jer se uvijek pece samo u duguljastoj formi a takodjer bi tokom pecenja trebao dobiti ispupcenje I pukotinu na povrsini, te tako sva ta tri detalja odavaju o kojem se kolacu radi kada se posluzi. Kolac je inace jedan od omiljenih poslastica Austrijanaca, pa i Nijemaca rekla bih, sudeci po mnostvu recepata koji se nude na internetu.

A posto mi je jedna prijateljica zatrazila recept za ovaj kolac kojim sam je nedavno posluzila, odlucila sam ga objaviti i ovdje, na mom blogu, kako biste i vi, vasi ukucani i gosti, mogli uzivati u ovom posebnom kolacu.

zoom

Za ovaj kolac potrebno je:
240g brasna
pola praska za pecivo
4 jaja (M velicine)
120g secera u prahu
1 vanilin secer
Prstovet soli
Sok I ribana korica od dva neprskana limuna(oko 75ml soka)
120g crème fraîche (zamjena bi bila Mileram)
70g otopljenog maslaca
100g kristal secera
Za glazuru:
200g secera u prahu
Sok od 1 limuna
Po zelji crvene prehrambene boje

Priprema:
1. Prosijati brasno i prasak za pecivo. Odvojiti bjelanjke od zumanjaka. Formu za kolac premazati maslacem I posuti brasnom. Rernu ugrijati na 150°C.
2. Secer u prahu, vanillin secer, limunovu koricu, so I zumanjke pjenasto umutiti. Zatim u tu smjesu umijesati I Crème Fraîche I limunov sok pa naizmjenicno dodavati prethodno pripremljeno brasno(sa praskom za pecivo) I otopljeno maslo.
3. Bjelanjke dobro umutiti pa pomalo dodavati kristal secer dok ne dobijete pjenastu masu. Zatim je pazljivo umijesati sa masom od zumanjaka.
4. Tijesto sipati u prethodno pripremljenu formu, poravnati I peci na najdonjoj sini u prethodno zagrijanoj rerni oko sat vremena. Preporucuje se proba sa cackalicom.
5. Za glazuru prosijati secer u prahu i promijesati u glatku smjesu sa sokom od limuna. (posto sam pravila ovaj kolac par puta, mislim da je previse 200g secera u prahu, pa preporucujem smanjiti kolicinu na 150g, shodno tome i manje soka od limuna). Po zelji dodati malo crvene prehrambene boje, mada to nije neophodno. Ohladjen kolac preliti glazurom.
Naravno, ovaj kolac pruza mogucnosti ukrasavanja za neka posebna dogadjanja ili praznike, kao sto sam ja sada za Uskrs ukrasila sa malim fondant zecicima, sto mozete vidjeti i na gornjoj  slici.

17976609_1714252031940469_52378797_o

Kuvano vino ili Vienna punch, napitak za hladne dane

Jedno se mora priznati, a to je da su Austrijanci veliki majstori u stvaranju zimske carolije, pogotovo u predbozicno vrijeme koje se ovdje jos zove Advent. U to vrijeme oni se rado okupljaju po bozicnim vasarima, a najdrazi kutak tamo su im punc standovi.

Uziva se u tim toplim napicima koji se nude u razlicitim aromama, zaista vrhunski pripremljeni, tako  da uvijek mame za jos.

I ne samo na tim vasarima, vec i na raznim trgovima kao i ugostiteljskim radnjama, nude se punc varijante Beclijama i turistima koji rado posjecuju ovaj grad i u zimskom periodu.

Mada ima i onih koji zele taj stimung prenijeti i u svoj topli dom, pozvati prijatelje i jednako ugodno se druziti uz solju, dve punca pripremljenog kod kuce. Jos bolje je sve to organizirati u svojoj basti ili balkonu, jer punc upravo najbolje godi na niskim temperaturama.

Jednom prilikom, i to za docek nove godine u nasoj vikendici, kuvala sam i ja punc za nas i nase goste kako bi se grijali u dvoristu dok smo uzivali u vatrometu. Bez nekog posebnog recepta, stavljajuci sastojke po osjecaju, napravila sam taj prvi punc i licno bila zadovoljna, dok su komentari gostiju bili razliciti. Znam da sam pravila sa vocnim cajem, rumom i specijalnom mjesavinom zacina za punc, izmedju ostalog. Nisam imala ni termos lonac u kojem bi se odrzavala temperatura punca.

Za svoje drugo punc iskustvo kao domacica, malo sam se bolje pripremila zimus kada sam pozvala svoje komsije, prijatelje i rodbinu na prvo punc vece u nasoj kuci. Te sam tako jos dok smo gradili kucu, kupila termos lonac sa slavinom, i to zapremnine 17 litara, jer sam jos tada znala da cu organizirati te punc veceri.

Raspitivala sam se i trazila recept najprije po internetu, gdje mi se nijedan nije nesto posebno svidio i primamio da ga isprobam, te sam se  vec prilicno ocajna, raspitivala i kod prijatelja i kolega. U zadnjem momentu dobih recept  od jedne mlade koleginice, koja me je ubijedila da je recept zaista dobar i da ga je ona skoro po tom receptu pravila. I imala je pravo, vece uoci moje punc zabave, isprobali smo u maloj kolicini taj recept i bili odusevljeni.

Sta reci, proveli smo ugodno vece uz dobar punc, ukusne domace kolace, kiflicama sa sirom i raznim salamicama za mezu. Ovaj put redali su se komplimenti za punc, a najbolja potvrda je da se popilo cak 20 litara ovog aromaticnog napitka.

Potrudili smo se i stvoriti ugodjaj raznim ukrasima, svjecnjacima i logorskom vatrom, a konkurencija dobrom puncu bila je i vruca rakija koju je moj muz posluzivao kao „srpski punc“.

Za sve one medju vama, koji bi zeljeli uzivati u ovom slatkom napitku, evo recepta kojeg cu se i ja ubuduce drzati, za neka nova zimska druzenja…

Sastojci za otprilike 3  solje:

50g secera

1 komad karanfilica

1 stanga cimeta( ja sam koristila cimet u prahu, oko 1 kasicice)

2 kasike soka od ribizle ( ja sam stavila 1 kasiku sirupa od malina)

200ml vode

500ml crnog vina

1-2 solje mjesavine bobicastog voca( maline, jagode, borovnica)

eventualno kolutici narance

Priprema:

Prokuvati vodu, secer, karanfilic, cimet, sok i vino i nakon kljucanja kuvati 3 minuta. Skloniti sa ringle, dodati voce i kolutice narance i ostaviti da odstoji 5 minuta.

To je to 🙂

 

 

 

 

 

 

Cupcakes od integralnog brasna sa borovnicama

img_0131

Ovaj put ne bih nista puno pisala kao uvod, vec samo da napomenem, da sam ovaj recept zapisala davno na prethodnom mobilnom telefonu, te se tako vise ne sjecam odakle sam ga prepisala, ali svakako sa neke stranice na njemackom jeziku. A mozda i sa tv-a, iz neke kulinarske emisije. A posto mi blog idealno sluzi kao virtualna sveska sa receptima, moram da ga ovdje ovjekovjecim i naravno podijelim sa vama, jer sam veoma zadovoljna konacnim proizvodom. Moram priznati, bas onako kako sam i zamisljala da bi mogao da bude, a to je savrsenog okusa.

 

Tijesto: (meni su ispala 22 cupcakesa)

200g integralnog brasna

50g zobenih pahuljica

120g smedjeg secera(u originalnom receptu stoji jos i 100g kristal secera, ali ja ga nisam stavila)

na vrh noza cimeta

7g praska za pecivo

2 jaja

18o ml ulja

225ml mlijeka

200g borovnica ( u original receptu je stalalo 250g, ali ja sam imala u zamrzivacu samo 200g i bilo je sasvim dovoljno)

Za topping od svjezeg sira je potrebno:

100g maslaca (sobne temperature, u original receptu je stajalo 200g ali ja sam ipak smanjila kolicinu, vodeci se prema nekim drugim receptima za topping)

200g secera u prahu

200g svjezeg sira (à la philadelphia namaz)

1 kasika vanila paste

Postupak:

Pecnicu ugrijati na 180°C.

Za tijesto najprije prosijati integralno brasno, dodati zobene pahuljice, prasak za pecivo i cimet. U odgovarajucoj posudi dobro umutiti cijela jaja, dodati smedji secer dok se ne dobije lijepa, gusta masa. Zatim dodati ulje i mlijeko i kratko izmijesati. Pomalo dodavati mjesavinu sa brasnom i sjediniti kasikom, ne mikserom. Takodjer kasikom umijesati borovnice. (Ostaviti sa strane kasiku, dvije za dekoraciju)

Kalupe za mafine obloziti papirnim korpicama i ravnomjerno puniti tijestom, ali ne do vrha. Peci 20-25 minuta, sto ovisi o pecnici, jer ne pece svaka isto.

Preporucujem da se topping napravi ranije, jer je bolje da se malo stegne u frizideru, minimalno pola sata. Mada i pecenim cupcakes treba vremena da se ohlade da se ukrase toppingom.

Postoje pravila, kako sam saznala surfajuci netom, i za redoslijed mijesanja sastojaka za ovu vrstu toppinga. Na primjer, nije preporucljivo mutiti svjez sir direktno sa  secerom u prahu, pa dodati ostale sastojke, jer bi se sir razvodnio i potpuno bi se izgubio zeljeni efekat.

Zato prvo umutiti omeksali maslac, oko 1 minutu, da bude onako pjenast. Dodati secer u prahu i dalje mutiti oko 2 minute zajedno. Ako imate vanila pastu, dodati je u tu mjesavinu maslaca i konacno u sve to, ali kasikom, umijesati hladan svjez sir. Ostaviti u frizideru oko pola sata.

Ohladjene cupcakes ukrasiti po zelji toppingom i borovnicama.

 

 

 

 

 

 

 

Nudle sa makom

Do sada, iskreno receno, nisam nikada probala nudle sa makom domace proizvodnje, otkako sam dosla u Austriju. Jednu od najomiljenijih poslastica u ovoj zemlji uvijek sam kupovala kao gotov proizvod, tj. iz zamrzivaca, gdje su upakovane zajedno sa mjesavinom maka kojom se pospu kada se kratko obare u kipucoj vodi.

A ovih dana se dosjetih da bih mogla i sama da pripremim ove nudle, te se bacih na trazenje odgovarajuceg recepta. Mada, nisam dugo trazila, prva adresa mi je bila  stranica sa receptima na kojoj se mogu naci velikim dijelom slatka i slana  jela klasicne austrijske kuhinje. Na te recepte se uglavnom moze osloniti, posto je svaki recept, kako kazu, isproban od strane redakcije.

I posto sam veoma zadovoljna rezultatom, odlucila sam da podijelim ovaj recept sa vama. Posto sam ih prvi put pravila, a i zurila sam zbog nekog termina, nisam ih uspjela oblikovati iste velicine. Drugi put ce vec biti bolje 🙂

Da je ogromna razlika u ukusu izmedju kupovnih i domacih nudli, sigurno je bespotrebno naglasiti. Sta drugo reci, vec da od sada one gotove za mene vise ne dolaze u obzir!

Recept se odnosi na kolicinu za dvije porcije.

Sastojci za tijesto:

125g mladog, neslanog sira (10% masnoce)

20g rastopljenog maslaca

1 vanilin secer

ribana korica od pola limuna

1 jaje

50g psenicnog griza

40g glatkog brasna

prstovet soli

Fil od maka:

30g mljevenog maka

20g secera u prahu

1 kasika maslaca

Priprema:

  1. Mladi sir, otopljeni maslac, jaje, so, vanilin secer i ribanu limunovi koricu umutiti u glatku smjesu. Dodati griz i brasno i ostaviti petnaestak minuta na hladno mjesto.
  2. Oko 1 litru slane vode staviti da prokljuca. Tijesto, u koje je potrebno dodati jos malo brasna kako bi se moglo raditi sa njime staviti na pobrasnjenu radnu povrsinu. Podijeliti ga u manje komade i svaki rastanjiti u stanglice debljine prsta i sjeci kolutove oko 1.5cm debele. Svaki komadic izmedju dlanova formirati u nudle tipicnog izgleda, u sredini deblje, na krajevima zavrsavaju u spic.
  3. Nudle staviti u kipucu vodu i na skroz laganoj vatri kuvati oko 7 minuta.
  4. Za to vrijeme proprziti mak i secer u prahu na maslacu. Gotove nudle izvaditi iz vode, malo ih ocijediti u vecoj cjediljki i promijesati u filu sa makom.
  5. Za posluzenje, nudle posuti secerom u prahu, optimalno sa pireom od jabuka.

Prijatno!