Zaplanjska sarenica u Malom Krcimiru

Kurzmitteilung

IBildImala sam srecu da me je pratilo lijepo i suncano vrijeme kada sam odlucila otici na par dana u muzev zavicaj kako bih prvi put prisustvovala velikom dogadjaju u njegovom selu. Bilo je to u martu prije tri godine.

Namamile su me price svekra i svekrve kao i ostalih seljana svaki put kada se vidimo za vrijeme naseg godisnjeg odmora ili preko telefona. Tom prilikom bi se osjecao ponos i odusevljenje sto na jedan dan u godini, na Todorovu subotu, njihovo selo ozivi i okupi veliki broj radoznalih posjetilaca iz okolnih sela i dalje.

Todorova subota postala je sinonim za mjestane sela Mali Krcimir i cijelog Zaplanja za manifestaciju koja se petnaestak godina unazad organizira u selu – a to su konjske i magarece trke.

Do tada, u tom selu podno Suve planine nije bilo neke manifestacije koja bi okupljala veliki broj posjetilaca iz svih okolnih sela, kao sto je to do danas tradicija u nekim drugim zaplanjskim selima poput Velikog Krcimira za Petrovdan, vasar i turnir u fudbalu u selu Licje ili vasar sedmog jula u selu Prisjan.

Selo Mali Krcimir je takodjer veoma kasno, tek prije dvije godine otprilike, dobilo i autobusno stajaliste, iako je selo sa najvise stanovnika u tom kraju, a i selo koje je do skoro brojalo i najvise djece. Mnoge kuce svoju egzistenciju jos uvijek grade na proizvodnji kreca, pa je zbog toga ovo selo i poznato kao krecarsko. Pored toga, bave se poljoprivredom i uzgojem ovaca i teladi.

Da nije bilo upornosti nekih ambicioznih ljudi u selu, kao i nekih od zaposlenih u nekadasnjoj regionalnoj televiziji „Oko sokolovo“, ova manifestacija vjerovatno ne bi ugledala svjetlost dana.

Citav taj dogadjaj podijeljen je u dva dijela.

Negdje oko podne, na za to odredjenoj dionici, pocinje prvo trka konja. Njihovi vlasnici su uglavnom mjestani sela domacina, jer su oni od rijetkih u tom kraju koji za potrebe transporta koriste konje. To je zato, jer su zbog uzgoja ovaca na vrhu Suve planine zbog strmih i tesko prohodnih staza konji potrebni za transport ovcijeg mlijeka koje se muze u planini i donosi u selo.

Poslije konjske slijedi trka magaraca. Jahanje na magarcima prepusta se uglavnom nesto vecoj djeci, koja vec par nedelja prije trke vjezbaju i gledaju da se sprijatelje sa magarcima, ukoliko ne pripadaju njima. I magare koje je posjedovao moj svekar do prije par godina, takodjer je sudjelovalo u trci.

Obje trke snimaju se za potrebe lokalnih tv stanica, koje dio svog programa posvete izvjestavanju o tom dogadjaju. Za komentatora trke, koji publiku upoznaje sa ucesnicima i profesinalno komentarise tok trke, ovo je jos jedna od prilika da iskaze svoj talenat za vodjenje programa.

Proglasenje pobjednika je ono sto slijedi kada se trke zavrse. Licno predsjednik opstine dodjeljuje pehare i novcanu nagradu za prva tri mjesta.

Nakon toga program se nastavlja u sali seoske skole. Odrzava se folklorna priredba u kojoj sudjeluju folklorna drustva iz Nisa i Gadzinog Hana. Ima i podmlatka i veterana.

Na mene su tada najveci utisak ostavili veterani, jer su pjevali izvorne pjesme, koje ja veoma volim, a koje su oni predivno u grupi ili pojedinacno izvodili tom prilikom.

Pored folklora, svoje umijece u pjevanju, sviranju frule i recitacijama pokazali su i najmladji stanovnici sela Mali Krcimir. Nezaobilazan je nastup virtuoza na gajdama, koji dolazi iz zaplanjskog sela Taskovici.

Moram priznati, uzivala sam punim srcem i plucima tog dana u Malom Krcimiru. Sav taj dogadjaj odisao je nekim duhom, previse je reci duhom starih vremena, ali ipak, duhom zajednistva, tradicije i nade za opstanak sela.

Ove, za razliku od protekle tri godine, na zalost necu moci prisustvovati ovom jedinstvenom dogadjaju, ali ako ste vi u blizini, osmog marta dodjite u Mali Krcimir. Ostavite gradsku vrevu iza sebe i svojim prisustvom podrzite ovu manifestaciju.

Necete se pokajati.

Ako nista drugo, uzivajte u ovim lijepim slikama 🙂

Bild

Bild

Bild

Bild

Bild

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100VLUU L100, M100  / Samsung L100, M100

Tetkina pita u Dubrovniku, utovljena patka i mala skola razvlacenja pite

Kurzmitteilung

Sve mi se cini da imam ugradjen neki mehanizam, sto mi omogucava da sve sto je bilo lose u mom zivotu ostavim iza sebe i zaboravim. Zauvijek. A da svaki lijep trenutak i sjecanja na neke drage ljude  izviri iz nekog kutka u mojoj glavi i izazove osmijeh na lice i pricini radost. Mislim da sam pomocu tog mehanizma uspjela svoj zivot uvesti u neki balans te tako mogu uzivati u trenucima srece koja se nudila na raznim raskrsnicama mog zivota tokom svih ovih godina. A ponekad me i neke sasvim obicne stvari ipak sjete na epizode iz zivota koje zelim zaboraviti. Tako skoro uvijek biva kada pravim pitu od kora koje sama razvlacim. To me je naucila moja tetka, koja me je od milja zvala Mala Prge. Ona je dobri andjeo mog djetinjstva. Tu skolu pravljenja pite prosla sam za vrijeme ratnog stanja u Dubrovniku. Vrijeme, koga se ne sjecam tako rado. Tada se u blokiranom gradu dobijala humanitarna pomoc, koja se uglavnom sastojala od osnovnih namirnica, poput brasna, ulja, rize i poneke konzerve. Moja mama se tada ispraksirala praviti odlicne ustipke, uglavnom za dorucak, a moja tetka je skoro svakodnevno pravila pite, i to – od krompira. Promatrala sam je tada kako vjesto razvlaci svaku koru, tako tanko, da se sve proziralo kroz nju. A kada bi koru razvukla preko cijelog stola i kada bi se na nekim mjestima kora podigla i pomalo naduvala kao balon, tetka bi saljivo rekla : „Vidi je, al bala(igra) po stolu“. To je bio znak, da je bila jako ponosna na svoje umijece i da je i taj put majstorski zamijesila i razvukla tijesto. U meni  je svojim umijecem probudila znatizelju i volju da se okusam i ja u toj majstoriji, pa mi je postepeno otkrivala sve tajne oko pripreme kora i pravljenja pita. Tokom svih tih mjeseci, taj jednolican jelovnik sastavljen od namirnica bogatim ugljenim hidratima, ostavio je na meni jos nekih posljedica, a to je da sam u Bec dosla punackog izgleda, utovljena kao patka. Jucer sam planirala uz kuvan kiseo kupus napraviti kiselu banicu, pitu od sira kako se sprema u Zaplanju, rodnom kraju moga muza. Ali on je jucer izrazio zelju da napravim sukanu banicu, kao sto je pravi njegova majka. Ali posto ne znam tako da sucem, odlucila sam da ih napravim na moj nacin. I  tako sam poslije dugo vremena razvlacila kore za pitu, pa sam se opet sjetila moje tetke i njene pekarske skole (u ratnim uslovima). Na svu srecu, losa strana tih sjecanja samo bljesne djelicem sekunde i nestane. Pa ako nekoga interesuje, moze da procita i pogleda sta sam ja to naucila od moje tetke 🙂 Znam da se vecina domacica danas koristi gotovim korama, ali one ni priblizno nisu ukusne kao one koje, ako znaju, same naprave. Ja licno uzivam dok ih pravim, a jednako kao moja tetka, uvijek sam ponosna na sebe kada mi dobro uspiju(moram priznati, uspiju mi svaki put 🙂 ). I necu pretjerati ako kazem da me to i opusta, jer to uvijek radim kada imam vremena i ne zurim nigdje. Moglo bi se reci da je to i neka vrsta antistres terapije za mene. Tijesto koje se glatko zamijesi samo od brasna, mlake vode i soli, podijeli se u loptice. Treba da odstoje dvadesetak minuta, pokrivene krpom. Foto0389 Zatim se na pobrasnjen pamucni stolnjak kora istanji valjkom sto je moguce vise, i pritom se sa povrsina uvijek posipa brasnom, kako se valjak ne bi lijepio za tijesto. Foto0392 Nakon sto se tijesto valjkom maksimalno istanjilo, skloniti visak brasna sa povrsine kore. Foto0409 Pouljiti koru i razmazati rukom cijelu povrsinu. Foto0393 Podigunuti koru sa stola i sa sakama doprijeti do sredine kore i lagano vuci od sredine prema kraju kore, kako bi se sredina maksimalno razvukla. Foto0394 Spustiti koru na sto i krajeve takodjer sa sakama rastanjivati sve u krug a zatim i prstima. Foto0402 Foto0404 Ako se napravi i neka rupica na krajevima, nije strasno, sve se to kamuflira kada se kora savije. I najboljim majstorima se to ponekad desi 🙂 Foto0405 Slabo se vidi na ovoj slici, ali nazire se malo kako kora „bala“(igra) Foto0410 Kada se kora maksimalno rastanjila, ponovo je malo zauljiti i prekriti nadjevom. Foto0406 Podignuti jedan kraj stolnjaka i pustiti da se kora do pola uvije, pa onda drugi kraj stolnjaka da se uvije i drugi kraj. Foto0396 Foto0397 Foto0407 Najsladje su pite koje se peku u okrugloj tepsiji, pa tako prvu koru vec na stolu uviti u krug i staviti na sredinu tepsije, pa onda sve sljedece pazljivo namotavati oko sredine. Foto0398 Foto0399 Foto0408 Peci na 200C Foto0412 Foto0416 p.s. Fotografiranje sam prepustila mojoj jedanaestogodisnjoj komsinici, koja kako kaze, nikada nije vidjela njezinu mamu da pravi pitu na ovakav nacin, vec samo sa gotovim korama. Sljedeci put cu pozvati njenu mamu, na kurs razvlacenja kora 🙂

Igre bez granica

Kurzmitteilung

Posto u realnom svijetu rijetko nailazim na ljude, koji zadrze dijete u sebi i koji prestanu u

odredjenom dobu da se igraju, utoliko mi je draze sto sam u ovom blogerskom krugu

prijatelja pronasla one koji to jos vole da rade. I kod kojih se u pojedinim postovima osjeca jos

onog djecjeg, nestasnog, radoznalog,luckastog zara.

Tako, poslije kratkotrajnog radovanja za moju prijateljicu, poslije procitanih par redova slijedeceg

teksta http://negoslava.wordpress.com/2013/08/01/blogeri-se-igraju-br-1/ , uvidjeh da se radi o igri u

kojoj se nadjoh prvo kao pasivni, a sada, pisuci ovaj tekst, i kao aktivni igrac.

Hvala Negoslavi na nominaciji, pa da krenem redom, pravilima igre :).

1. Šta biste promenili u svom životu kada biste se ponovo rodili

Upisala bih turisticki fakultet, odmah po dolasku u Bec- sto nisam uradila iz glupih razloga

2. Gde i kako vidite sebe za deset godina

Tu gdje jesam, samo vise posvecena sebi i putovanjima

3. Kome biste dali bubreg

clanovima familije

4. Ko bi vama dao bubreg

clanovi moje familije

5. Koje ste obecanje dali sebi, i znate da cete ga ispuniti

Prebroditi strah od letenja avionom i obici mjesta koja zelim obici jos od malena

6. Sta vas ljuti ovih dana

To sto se moj muz ne raduje jednakom mjerom kao ja kratkom putovanju koje smo dobili

kao poklon za 20. godisnjicu braka, tj. uopste mu tesko padaju putovanja ukoliko se ne radi o putovanju u rodni kraj

7. Sta vas rastuzuje ovih dana

To sto ovog ljeta necu moci osjetiti miris rodne grude i vidjeti se sa mojom familijom, bracom,

njihovom djecom, snajama, mamom, tetkama…

8. Sta vas veseli ovih dana

Suncani dani i sve lijepo sto donose

9. Da li biste svoje roditelje smestili u staracki dom

Ne. Kao sto nam je duznost kao roditelja, da se brinemo o djeci od trenutka kada ih donesemo na svijet, tako i spada njegovanje roditelja

kada im je nasa pomoc, njega, paznja potrebna, koliko god to bilo tesko (psihicki i fizicki)

10. Da li biste se na svoje dete naljutili, ako bi vas smestilo u staracki dom.

Mislim da bih, shvatila bih to kao dokaz da nisam bila dobar roditelj i smatrala bih to nekom vrstom kazne, cini mi se…

11. Koje pitanje vam je najvise zasmetalo.

Ne bih rekla da mi je ijedno zasmetalo, ali ako se bas moram odluciti, onda 10.

U medjuvremenu mi je stigao poziv za istu igricu od drage Tangoline, pa evo da ujedno odgovorim i na njena pitanja 🙂

1. пас или мачка

macke volim dok su macici,kasnije su mnogo tvrdoglave. Psi su moja velika ljubav. Uvijek kazem, kada bih zivjela u kuci, prvo sto bih nabavila, jeste pas.
2. какву кафу пијете

Instant kafu, iako me prijateljica Negoslava savjetuje da je izbacim, ne mogu jos uvijek da joj odolim 😦
3. реинкарнација- да или не

Ne
4. коју земљу бисте волели да посетите

Veliku Britaniju
5. зима или лето

Ljeto, naravno 🙂

6. шта хороскоп тачно каже за вас

Uglavnom sve osobine koje pripisuju blizancima odgovaraju mojim 🙂
7. које јело најрадије кувате

sve vrste pita
8. имате ли таленат у некој области а да се о томе мало зна

kao dijete bila sam interesantna jer sam u veoma kratkom roku, za sekund ili dva, mogla da kazem koliko neka rijec ima slova, bilo kraca ili duza. To mi sada prvo pade na pamet.
9. пратите ли модне трендове

Nosim ono to mi stoji, a inace sam ljubitelj zenstvene mode 50-tih
10. какву музику бирате само за себе

dalmatinsku
11. како се најлакше опуштате

uz DOBRE filmove- veliki sam filmoholic

11 cinjenica o meni:

1. bez obzira sto sam htjela imati bar jednu kcerku, imam 3 nezamjenjiva sina

2. kada trebam ici na posao, ne gundjam, jer ga volim

3. iako se trudim da se zdravo hranim, slatkisi su mi velika slabost kojima ne mogu da odolim

4. nedostaju mi ljudi koji su bili dio mog djetinjstva, nekih vise nema, od nekih me dijele hiljade kilometara

5. obozavam muziku – ne mogu zamisliti dan bez nje

6.volim da ljencarim- to je ona 1/4 crnogorske krvi u meni 🙂

7.velika sam spavalica

8.nisam znala sta je zimnica dok se nisam udala za Nisliju

9. kroz moj zivot preplicu se 4 drzave

10. dala sam se nagovoriti da otvorim blog

11.volim da nasmijem ljude

Nominujem sljedece blogere/ blogerke:

1. Tangolina (jeste da me preduhitrila, ali od pocetka sam je htjela uvrstiti u listu, tako da ostaje)

2. Privateering

3. Labilna

4. Jogazin

5. Koeimapograd

6. Crvenoiplavo

7. Kornat

8. Ipokeva

9. Rada72

10. ivinsvet

11. wojciech

pitanja za nominovane:

1. o kojem zanimanju ste mastali kad ste bili mali?

2. koji film biste mogli ili ste gledali vise puta da vam ne dosadi?

3.imate li kucnog ljubimca?

4.koji je glavni razlog otvaranja bloga?

5.u kojoj zemlji biste voljeli da zivite?

6.da li u realnom zivotu ima ljudi za koje mozete reci da vas u potpunosti razumiju tj. poznaju?

7.da li volite da rizikujete u zivotu ili idete uvijek na sigurno?

8.slusate li srce ili razum?

9.omiljena pjesma?

10.hobi?

11.od cega najvise strahujete u zivotu?

Toliko od mene, bas mi je dugo trebalo da sve ovo sastavim, nisam brza kao neki profesionalci medju vama :).  Nadam se da ce bar neki od nominovanih da odgovori, u smislu boljeg upoznavanja :).