Ne prodje neki vikend, a da moj brat, koji vec par godina zivi u Moskvi, ta dva dana ne iskoristi kako bi se sto bolje upoznao sa ruskom kulturom i znamenitostima, kojim ova zemlja obiluje.
Ljubav prema jednoj carobnoj Ruskinji, koju prate svi najbolji epiteti, prenijela se, sto se dalo primijetiti vec od prvog dana njegovog boravka tamo, i na zemlju u koju ga je ta ljubav dovela. Sa puno divljenja o ljepotama i iskrenog postovanja prema svemu sto ta zemlja pruza, kako svojim stanovnicima tako i svima onima koji tu zemlju posjecuju kao turisti, moj brat me redovno izvjestava i salje slike sa mjesta koje je posjetio.
Prosle zime su me zacarale bajkovite slike i bozicna atmosfera u Moskvi – kopije bozicnih vasara iz raznih zemalja, izmedju ostalog i potpuno identican becki Christkindlmarkt.
A da je Moskva grad cija se kulturna ponuda ne odnosi samo na stare majstore i klasicnu umjetnost, pokazalo se na nedavnom odrzanom cetvrtom medjunarodnom festivalu svjetla pod nazivom „Krug svjetlosti“.
Na tom festivalu su se posjetioci mogli uvjeriti, da za stvaranje sarene slike nisu uvijek potrebni samo boje i kistovi, vec se to moze uciniti i uz pomoc svjetla. Tehnika je toliko napredovala, da se sire i vizualne mogucnosti u umjetnosti. Moglo bi se reci, da je rasvjeta jedna od najbrze rastucih zanrova savremene umjetnosti.
Moj brat i njegova zena su tom prilikom uzivali u fantasticnim svjetlosnim i laser instalacijama.
Kao platno za svjetlosne slike, posluzio je izmedju ostalog, i Bolschoi teatar, gdje je u sklopu programa, nastupila i publiku pozdravila ruska operska pjevacica Lybov Kazarnovskya.
Nudile su se, kako mi je moj brat pricao, i radionice za sve one koji su se htjeli upoznati sa rasvjetnom tehnikom i oprobati se u stvaranju carobnih svjetlosnih slika.
Djelic te atmosfere da se osjetiti u slijedecih par slika:
„Lybov Kazarnovskya na Krugu svjetla“ :
http://www.gazeta.ru/culture/video/lyubov_kazarnovskaya_v_kruge_sveta.shtml
Na slikama izgleda neverovatno, verujem da je uživo tek nešto što se teško može opisati.
Slazem se, za neke dozivljaje tesko je naci odgovarajuce rijeci,a ovo je svakako bio spektakl koji je trebalo uzivo dozivjeti 🙂 Hvala na posjeti i komentaru, Milose 🙂 , lijep pozdrav!
Da, daaaa ovo uživo treba doživeti 🙂
Jos ce puno vode Dunavom proci, dok ja to ne vidim uzivo – strah od letenja jaci je od svih tih atrakcija 😦