Plameni kolac

Malo neobican naziv za slano jelo, ali to je doslovan prijevod iz njemackog jezika (Flammkuchen) za jedan neobican, jednostavan ali i sto je najvaznije, veoma ukusan specijalitet.

Radi se o jelu koje pomalo podsjeca na picu, a ja bih rekla, da je to nekako otmjenija verzija tog poznatog italijanskog brenda koja je nastala u pogranicnim mjestima izmedju Francuske i Njemacke. Pocelo je tako, sto se htjela iskoristiti prva velika temperatura peci prilikom zagrijavanja za pecenje hljeba, a ujedno i provjeriti na taj nacin da li je pec dostigla idealnu temperaturu za pecenje hljeba.

Tradicionalna varijanta je tanko razvaljano tijesto za hljeb koje se premaze sosom od pavlake pomijesane sa malo soli i bibera, a preko tog sosa svjez luk i slanina.

Za razliku od tog tradicionalnog recepta sa slaninom, ja sam plameni kolac prvi put probala u jednom vegetarijanskom restoranu, gdje ga prave u varijantama sa raznim vrstama sireva, svjezeg povrca i voca. Inace, najrasprostranjenija varijanta je  slatka, i to sa kruskom ili jabukama i cimetom.

Iako se ovo jelo pravi   od jednostavnih sastojaka, cijena mu je prilicno visoka, bar po mom misljenju. U ovom vegetarijanskom restoranu na primjer, jedna porcija kosta 10€, pa kada se preracuna za citavu porodicu koliko bi kostalo to zadovoljstvo, nije bas malo. U kucnoj verziji se za tu cijenu mogu se sigurno napraviti desetak porcija ovog ukusnog jela.

Tako da sam ja odlucila da po internetu potrazim recept i sebe i svoju familiju cesce  pocastim ovim plamenim kolacem. Takodjer je idealno za rodjendanske zabave, malo za promjenu kao dodatna poslastica uz klasicne djakonije koje se inace prave u tim prilikama. Prakticno je to, sto se tijesto moze unaprijed napraviti, rastanjiti i tako rastanjeno ostaviti na papiru za pecenje u zamrzivacu, pa po potrebi dalje pripremati i odmah peci.

Mom najstarijem sinu najvise se svidja kombinacija spinata, sampinjona i mocarele na plamenom kolacu, te ga tako najcesce spremam, mada sam ljetos, kada sam u svojoj basti imala svjeze tikvice i paradajz, pravila i sa tim povrcem, uz ribanu gaudu. Moram priznati da mi se sa ribanom gaudom nije bas svidjela, stoga preporucujem ipak mocarelu.

Od sastojaka za tijesto, za 4 porcije, potrebno je:

250g brasna

1 vrecica suvog kvasca ili 10g svjezeg

pola kasicice soli

pola kasicice secera

3 supene kasike ulja

1/8 tople vode

Sve sastojke dobro zamijesiti i tijesto pustiti da naraste. Formirati 4 jednake loptice i svaku sto je moguce tanje razvaljati na papiru za pecenje. Tijesto premazati pavlakom (ja ovdje u Austriji koristim malo pikantniju verziju pavlake koja se zove Creme Fraiche). Povrce i sir koji se stavljaju po tijestu, tanko isjeci na kolutice ili kockice i peci u prethodno zagrijanoj pecnici na 250°C oko 10 minuta.

Posluziti po mogucnosti na drvenoj dasci i konzumirati toplo.

Prijatno!