Mali dodatak na prethodni post, pisano prije nekoliko godina:
Kroz prozor moje sobe
cujem poznate zvuke,
to brodovi iz cijeloga svijeta
traze svoje mjesto
u krilu Gruske luke!
Tad izadjem na balkon,
slusam veseli grad,
mami me glazba za ples
sto dopire iz hotela Lapad!
I prijateljice me vec zovu,
da napravimo neki djir,
Uvala Lapad je spremna
da istjera nam svaki hir!
Kada sam u Starom Gradu,
i Stradun okupa sunce,
Trubaduri pjevaju baladu
o ljubavi koja ispunjava srce!
Zidine Dubrovacke, stare,
pricaju pricu mnogu,
al´ vrijeme i sudbina mi kvare
sto u tim pricama vise
uzivati ne mogu!