Klikni ovdje za uvod u ovu pricu
…nekada, u Hercegovini…
Kada se ima zeniti ili udavati, mlada ili mladozenja pozivaju djevojke iz sela da bi pjevale i docekivale svatove.
Neke su se pjesme pjevale u izvornom obliku i tekstom koji se prenosio, a neke su djevojke same komponovale.
Neki od starih obicaja, zadrzali su se do danas. Kao na primjer, da djever i djeverusa dolaze da otkupe mladu. Da bi bilo zabavnije, bude laznih mladi koje izlaze iz djevojacke sobe, a oni treba da prepoznaju svoju mladu. Brat predaje svoju sestru djeveru i djeverusi.
Naposljetku je vode medju svatove.
Svatovi ne pjevaju dok mlada ne izadje medju njih. Ona sjeda izmedju djevera i djeveruse za sto gdje je iznijeta meza da se posluze svatovi. Tek tada svatovi pocinju da pjevaju.
Cure pjevaju:
„Prijatelji nasi mili,
prijateljstvo obnovili!“
„Oj svatovi zasto ne pjevate,
il vam nije po volji djevojka
Bolja nam je od vasega momka!“
„Stari svate, gdje je tvoja sala,
dje su tvoji momci od pjevanja!“
Jedna od cura koje su pjevale uzme da kiti svatove.
Za to vrijeme ostale cure pjevaju, kako bi izmamile sto vecu sumu novca koju svatovi placaju za kicenje. Kao sto se vidi, za svakog svata ima poseban tekst (samo za starog svata to ne vazi, zbog postovanja):
„Oj, Milane, denu se pokazi,
sto dinara po dzepu potrazi!
Sto dinara malo nam je,
a hiljadu dosta nam je!“
Pa kad „Milan“ plati, slijedi:
„Hvala tebi, mlad Milane,
Bog te zivio!“
Pa isto se pjeva i za djevera:
„Oj, djevere, denu se pokazi,
sto dinara….“
Ili:
„Steta ti je srebro dati,
mozes zube opravljati!“
A nekome su morali pjevati i ovo:
„Prijatelju, daruj i ti
nemoj vise ciganiti! “
Veoma star obicaj, koji se takodjer s vremenom izgubio, je da mladozenja nije isao sa svatovima po mladu.
Kada je barjaktar napustao mladozenjinu kucu ili pak napustao djevojkinu kada su vodili mladu kod mladozenje, pjevale su cure:
„Razvij barjak, barjaktare,
iz postene kuce stare!“
Mlada je iz svoje kosarice bacala bonbone i sitan novac, cemu bi se posebno radovala djeca, koji bi trckarali za mladom kupeci ih sa poda.
Djevojka, tj. mlada, kada je napustala sa svatovima kucu, pratile su je ove rijeci:
„Okreni se seko nasa, majka te zove,
seka bi se okrenula, djever joj ne da!
Ajde zbogom,seko nasa,
Bog ti na pomoc!“
„Savila se zlatna zica od neba vedra
savila se mladozenji oko fesica!
Od fesica mladoj nevi oko duvaka!“
Mladozenjina pjesma:
“ * Pijevac pjeva u naranci,
sabah zora je.
Ustaj, ustaj mlado momce,
redaj stolove.
– Ja sam mladi i nejaki,
ja ne umijem.
* Kad si mladi i nejaki
sto se zenis ti?
– Mene zeni stara majka,
a sto cu joj ja.“
U toku svadbenog slavlja, pjevalo se jos:
„Stari svate, gdje je tvoja sala,
dje su tvoji momci od pjevanja!“
Ovo mi se posebno svidja:
„Oj, bolan, oj bolan, sivi sokole,
jeda dje, jeda dje, nase svatove?
Eto ih, eto ih, ozdo uz polje,
dje vrane, dje vrane konje igraju,
i zlatne, i zlatne uzde trgaju!“
Pjevalo se i :
„Sta u dvoru zagor stoji,
sta ono vele,
ono majka sina zeni
pa se vesele,
veselje im u cas dobar,
danas i vazda…“
U nekim krajevima zapadne Srbije i danas je “na snazi“ običaj da mladini i ne idu u svadbarsko “veselje“ do sutradan… Tek “dan posle“ oni mogu da posete svoju ćerku i da vide gde je došla… Nezgodno, ali je tako… 🙂
Lep post, hvala, Malaprge… 🙂
Hvala 🙂 !
Da, ima svakojakih obicaja svugdje, neki su se zadrzali neki ne. Ima i tih „nezgodnih“, tesko prihvatljivih danas, ali, eto, ipak se praktikuju.
Lijep pozdrav 🙂 !
Pade mi na pamet, mogući razlog toga je nekadašnji ultimativni uslov mladine nevinosti, a dok se to ne utvrdi, familija mora da čeka i veselje.
Gornji komentar je za Blogijev komentar. A tebi, slatka, šta da kažem – ponosna sam.
Eh, kad bi samo znala koliko mi te rijeci znace 🙂 ! Hvala na svemu, ponajvise na upornoj podrsci ❤ !Da nije tebe, ove sve price nikada ne bi bile ispricane 🙂 !
Lepo je, i treba zabeležti 🙂
Hvala, vjeruj mi da mi je drago da sam to uradila 🙂
СЈАЈНО!!!
Ето, томе треба да послуже блогови. Најмање.
Још једном, СЈАЈНО!
Поздрав срдачан.
Hvala naljepse 🙂 !
Do sada sam i ja dosta naucila prateci blogove, drago mi je da sam i ja sa ovim zapisom ostavila traga iz kojeg se moze nesto nauciti i sacuvati od zaborava.
Lijep pozdrav!