Nadam se da ova prica nece dospjeti do ociju moga muza, jer imam nesto da vam saopstim, sto ne bi bilo dobro da on sazna.
Sinoc se rasplamsala jedna stara ljubav, iz mladalackih dana, koja je sve ove godine tinjala i konacno se opet probudila i pocela da gori jos jacim zarom nego prije.
I jedan san je postao java, srdacnim poljupcem u obraz mog velikog muzickog idola.
Kao tinejdzerka sam jos od svog skromnog dzeparca kupila njegovu prvu kasetu koja je u to vrijeme bila aktuelna, „Stranac u noci“. Pjesme, koje su me ocaravale iz dana u dan, iz noci u noc i vodile me svojim romanticnim melodijama i zavodljivim, jedinstvenim glasom Massima Savica u svijet prepun emocija i ljubavi.
Ali da krenem redom, prije nego pomislite bilo sta.
Prava euforija je pocela od trenutka kada sam na stranicama beckog Akzent teatra pregledavala repertoar za predstojeci mjesec, kako bih na vrijeme kupila karte za neku od predstava na nasem jeziku. Cijela porodica je bila na okupu, pa su se iznenadjeno trgli kada sam pocela da vristim : “ Aaaaa, ne mogu da vjerujem, Massimo, koncert, Bec…aaaaa!!!“
Kartu sam odmah kupila online, zajedno sa kartom za jednu predstavu.
Poceli su dani odbrojavanja…
Cak je i raniji izlazak sa posla ugovoren mjesec dana unaprijed sa sefom. Nista se nije smjelo naci na putu da konacno, poslije dugo godina cekanja, odem na koncert velicanstvenog Massima Savica.
Dosao je i taj dan, to vece.
Sala teatra je bila prepuna, kao sto se moglo i ocekivati za jednog umjetnika njegovog kalibra. Da se pretpostaviti da su vecinu cinile zene, mada je bilo i dosta parova.
Koncert je zapoceo pjesmom „Trazi me“, a odmah poslije toga poceo je saljivim i sarmantnim obracanjem komunicirati sa publikom. Izmedju pjesama, predstavljao je clanove svog benda, koji su potom izvodili kratke solo numere.
Vise puta je spomenuo i svoga ton majstora te veceri, koji je, kako je rekao, radio sa njim i na njegovom prvom solo albumu „Stranac u noci“, i pritom mu se zahvaljivao na odlicnom tonu tokom koncerta.
Takodjer je prije izvedbe svake pjesme, ispricao anegdote vezane za nastanak iste. Tako smo saznali da je sjedeci na terasi hotela Jadran u Splitu, zajedno sa pokojnim Dinom Dvornikom i Nenom Belanom, dobacio Nenu Belanu pri odlasku, ako bude imao neku dobru stvar, da mu se javi. Cekao je, kako kaze, oko dvadeset godina, dok mu se ovaj nije javio sa pjesmom „Zar vise nema nas“.
Pred izvedbu jedne pjesme ciji tekst je napisao Arsen Dedic, izrazio je svoje divljenje prema njegovom bogatom muzickom stvaralastvu, koje je ostavilo traga kako u filmskoj muzici, tako i u sansonama,slagerima, reklamama i ostalim, rijecima, da bi mu za zivota trebalo podignuti spomenik. Izveo je zatim pjesmu „Da mogu“.
Redali su se hitovi sa posljednjih albuma, ali naravno otpjevao je i svoje velike hitove „Stranac u noci“, „Sjaj u tami“, „Za tvoje oci“.
Culi smo i kako je doslo do saradnje sa grupom „Meritas“ sa pjesmom „Odjednom ti“. Spomenuo je i dobru suradnju sa muzicarima iz Sarajeva, koje smatra kolijevkom roka na ovim prostorima.
Tokom cijelog trajanja koncerta, koji je prosao previse brzo, Massimo Savic je sirio magiju medju publikom i potpuno je ocarao svojim jedinstvenim, snaznim vokalom.
U trenucima kada sam htjela zatvoriti oci kako bih se prepustila potpunom uzitku njegovog glasa i fantasticne muzicke pratnje njegovog benda, to svjesno nisam uradila. Nisam zeljela propustiti njegove karakteristicne pokrete na bini, dok se krece do svojih muzicara i pri tom „dirigira“. Upijala sam svim culima caroliju te veceri, koja ce mi ostati zauvijek u prelijepom sjecanju.
Znam da ovim tekstom necu uspjeti prenijeti atmosferu te veceri, niti dovoljno moci izraziti moje divljenje i ljubav prema umjetniku Massimu Savicu, ali jedno je sigurno. Meni je puno znacilo sto sam imala priliku vidjeti i cuti ga uzivo, jer mi je koncert bio potvrda njegovog vrhunskog umjetnickog kvaliteta i mjesta na muzickoj sceni koje zauzima sa razlogom.
A, onaj njegov sarm, koji ga toliko izdvaja od drugih, na koji padaju zene, je posebna prica…
I to je pokazao i dokazao kada su ga na kraju koncerta opkolile obozavateljke, medju kojima sam bila i ja. Osvjezen poslije koncerta u kojemu je dao sve od sebe svojoj publici, strpljivo i opusteno predao se nasim zeljama da se slikamo zajedno sa njim. Njegov iskren, zavodljiv osmijeh i blizina djelovali su tako nestvarno, i nisam bila svjesna da se to zaista desava.
A onda sam ga u cijeloj toj guzvi, sasvim svjesno u obraz poljubila.
Koliko mi znaci taj poljubac, e to necu da vam kazem. Zbog mira u kuci.
Mozda moj muz ipak procita ovaj tekst 🙂
A ovo je jedna od pjesama koje od sinoc pjevusim…
malaprge 
Odlazak na koncerte bi trebalo uvesti kao opšte obrazovanje od najmlađih razreda. Razumem kada kažeš da je nemoguća misija preneti koncert na papir…..ali i sam pokušaj sa tvoje strane govori da si prisustvovala i bila deo jednog čarobnog trenutka. Da nije bilo tebe i drugih, to bi bila samo puka tonska proba….
Uživaj u notama bez griže savesti i siguran sam da bi tvoj muž imao razumevanja
Imala sam osjecaj, ako bar jedan komentar dobijem na ovaj post, onda ce to biti tvoj 🙂
Slazem se za koncerte kao dio obrazovanja, ali to bi bilo tesko zaista sprovesti, pretpostavljam. A mozda jednog dana i bude, nista se ne zna. A ovo sa muzem mi je bilo zgodno za ubaciti u tekst, a i dobro si me podsjetio da nisam stavila smajlija u zadnju recenicu 🙂 🙂 🙂
Da,da,….ja nisam pelcovan protiv koncerata i muzike….tako da, moram priznati, čačnula si mi živac na pozitivan način. Taj osećaj koncerta bi zamenio za hiljade drugih dobrih osećaja. Uvek se osećam posebno tada.
Uostalom, malo je stvari koje ovih dana mogu da me istinski podignu kao što je i najbanalniji i najmanji koncert.
Šta da ti kažem, neiuzmerno mi je drago što si to dožživela tako. Veliki pozdrav sa Balkana….
Meni muzika takodjer puno znaci, u nekim teskim trenucima samo je ona mogla da me odrzi na zivotu, ne bih dalje u detalje. A koncerti – zaista neka posebna prica… a vi ih, Tamo, imate vise i cesce nego mi, zato nama jos vise znace 🙂
Onda uživaj svim čulima.
🙂
Skroz te razumem! Pre par godina održao je koncert u Somboru. Gužva je bila tolika da su dodavali horske tribine na binu, pa smo ti mi em bili deo publike em deo „pratećih vokala“ jer smo svo vreme pevali. Njegovi koncerti su nešto posebno 🙂 Drago mi je da si uživala 🙂
Joj, da znas da sam mislila i na tebe 🙂 , jer si u igri blogera spomenula da volis njegovu muziku. I znas sta, ne volim da cujem da neko kaze da mu se Massimo (=njegova muzika) ne svidja, a ti?
Na to ne trzam 🙂 Volim šta volim – šta drugi slušaju to je njihovo. Ni oni mene baš ne mogu ubediti da je „Karleuša zakon“ pa se ni ja ne trudim da ubedim njih 🙂
Ha,ha,ha, imas pravo 🙂
Zato mi možemo zajedno na koncertu da uživamo – ko ih šiša 🙂
🙂 , cmok 😉
🙂 Mnogo mi je drago što si upoznala Massima koji je tvoj dugogodišnji muzički idol. Lepo si prenela utiske sa koncerta a sviđa mi se i izbor pesme.
Valjda ću i ja nekada upoznati Tifu ( to rekoh nedavno njegovoj ženi )..:)
E, pa sa srecom, da se upoznas sa Tifom 🙂 . Desit ce se, kad- tad,sigurno 😉
Odličan mu je ovaj novi album. Ona pesma “Krug u žitu“ neverovatna. Zbog muža ne brini – siguran sam da je i ta stara ljubav imala uticaja na to da baš ti budeš njegov izbor… 🙂
Na srecu, i ta pjesma je bila dio repertoara, i bas je fantasticno otpjevao… A za drugi dio komentara, nisam bas sigurna, hmmm…
Fali mi ovde još samo neka od onih zajedničkih fotografija- kolko da dokumentuješ, ipak…
E pa sad, Negoslava… Ne bih pored ovog teksta, da jos i slikama izazovem ljubomoru pojedinih Massimovih obozavateljki 😉