PRICA 3
GOST NAS SVAGDASNJI
Nekako nikad nisam volio pristupiti gostima sa „Dobar dan,izvolite“.
Zvučalo mi je uvijek isključivo, u smislu da ne otvara nekakvu komunikaciju nego me stavlja u poziciju prodavača a gostu ne ostavlja prostor za neko pitanje, pomoć ili preporuku.
Preferiram opušten, nasmijan pristup kad god je moguće, sa „Dobar dan, kako ste?“.
Nekad je to dovoljno, uglavnom naravno na engleskom jeziku, da naši dragi gosti izraze prije svega svoje oduševljenje našim Gradom. Takav pocetak komunikacije samo otvara i postavlja naš odnos konobar – gost na potpuno drugu, višu razinu, na kojoj se gost prepušta vama i daje vam povjerenje koje itekako treba opravdati.
Toga momenta vi počinjete biti predstavnik svoga hotela, grada, na kraju i vlastite zemlje, jer i dojam koji ostavi konobar na goste jedan je od dojmova koji mu stvara onaj sveukupni o njegovom boravku u za njega nepoznatoj i novoj sredini.
Kako je rekao Pjesnik “…i moja kaplja pomaže ga tkati…”.
Slijedi momenat kada ćete gostu preporučiti uz jelo neko naše dobro vino, kojih imamo i kojim se možemo pohvaliti i ponositi, pa smo opet i tu neposredna potpora našim vinarima, iz svih djelova naše zemlje. I lijep je osjećaj čuti stranca da je pozitivno iznenađen kvalitetom naših vina, gastronomskim delicijama, ljepotom našega Grada, obalom , ljudima…
I naravno da to stvara osjećaj ponosa našom lijepom domovinom. Pritom se trudite tome gostu pružiti sve što je moguće da zadrži tako lijep dojam. I da ga po povratku u svoju zemlju podijeli sa svojim sunarodnicima.
I još je dobar osjećaj kada uspijete jedan takav odnos zadržati sa gostom dok je god on tu, u hotelu, dok je vaš gost.Njemu to pruža jedan osebujan osjećaj da nije sušta brojka. Pa kada im se obratite prilikom narednog susreta, na doručku, ručku ili večeri sa „Mr. and Mrs. Jones“, na primjer, pa samo pokušajte osjetiti razliku tog odnosa i onog sa početka priče, „Dobar dan izvolite“.
Iako se nekad čini da se nema vremena ili da je to nebitno ili suvišno, takav pristup produkt je ponajprije iskustva pa tako ipak treba procijeniti kako kojem gostu prići. Jer nije svaki gost isti. Nikako se ne smije smarati,a ponajmanje ne visiti za jednim stolom na uštrb drugih gostiju.
Dakle, umjereno, diskretno ali otvoreno i srdačno komuniciranje, uz abserviranje stola, točenje vina i slično.
Ako se potom u šetnji Gradom, vaši gosti vama jave pri slučajnom susretu, znajte da ste ostavili dobar dojam.
I možete biti zadovoljni.
Autor M. B.
Konobar
Mali priručnik za ugostitelje.
Da, ovo bas zvuci tako 🙂
Sjajna priča! Podsetila me je na slučaj kada sam nekoliko dana potpuno sama provela u Madridu. Komunikacija s ljudima mi se svodila na komunikaciju sa konobarima, prodavcima, hostesama… Tada sam uvidela važnost ovih radnika u odnosu na turiste. Oni su tih dana bili jedina ljudska spona između mene i velikog grada.
S druge strane lepo je kad naiđete na zadovoljnu i ostvarenu osobu koja uživa u svom poslu. Zaista za primer 🙂
Drago mi je procitati ovakav jedan komentar, upravo to sam i htjela ovim postom da postignem, prikazati vaznost svakog zanimanja, pa i onog konobara za kompletan uspjeh turistickog poslovanja, jednog grada, jedne zemlje. A najvaznije, raditi ga sa zadovoljstvom 🙂