O knjigama i citanju

Procitah danas u austrijskim dnevnim novinama na stranici „Citati“, izmedju ostalog, i citat austrijskog rezisera i dobitnika Oskara i mnogih drugih prestiznih filmskih nagrada (Zlatna palma, Zlatni globus), Michaela Hanekea. „ Jedno od velikih zadovoljstava koje covjek danasnjice jos moze imati je citanje“.

Samo oni koji u danasnje vrijeme u potpunosti uzivaju u citanju knjige jednako kao ljudi u ono vrijeme dok nije bilo televizije, kompjutera, filmova i ostalog, slozice se sa njim i razumjece sta je time htio da kaze.

Svima onima koji vole da citaju, nekada tesko pada odabrati knjigu u moru razlicitih pisaca, zanrova, tema, pa je preporuka prijatelja ili kriticara presudna u odabiru knjige. Desava se naravno da nas neka knjiga nakon sto smo je procitali razocara, ne ostavi dobar utisak zbog stila pisanja ili kraja koji nam se nije svidio, ili mozda poruka pisca nije bila dovoljno jasna, pa tako osim zadovoljstva, moze ostaviti i neki drugi utisak u nama. Mada i to iskustvo moze da posluzi za diskusiju ili da se jednostavno ne preporuci dalje prijateljima ili poznanicima.

Posto ja zivim u zemlji u kojoj se prica jezik koji nije moj materinji i koji je prilicno tezak i kompliciran, bilo mi je potrebno dosta dugo vremena da se odvazim poceti citati knjige na tom jeziku. U pocetku sam jezik ucila uz televiziju i citanje novina, rijecnik je uvijek bio pri ruci. Tako sam malo, po malo ulazila u srz jezika i pocela shvatati odredjene pojmove i izraze, pa i melodiku njemackog jezika. Jos uvijek sam  kada pricam ili pisem, nesigurna vezano za clanove koje oznacavaju muski, zenski ili srednji rod, jer nisu isti kao i u nasem jeziku. Ali citanje i razumijevanje u medjuvremenu je na sasvim zadovoljavajucem nivou.

Prava navala na citanje knjiga na njemackom jeziku pocela je prije nesto vise od desetak godina, kada sam pocela da radim u ovoj firmi gdje radim i dan danas. Kolege, svi do jednoga, bili su pravi zaljubljenici u knjige i njihova nacitanost bila je vise nego ocigledna. Dolazili su iz razlicitih strukovnih zanimanja ili su studirali razlicite oblasti, pa sam ujedno od njih mogla nauciti mnogo toga, dok su mi strpljivo i rado odgovarali na moja pitanja, jer mojoj radoznalosti nije bilo kraja. Oni su razmjenjivali knjige izmedju sebe, pa su tako i mene privukli da pocnem od njih posudjivati knjige i citati ih. Kada mi nesto nije bilo jasno ili nisam razumjela neku rijec ili pojam, oni su uvijek bili tu da mi objasne jednostavnijim rijecima.

Trenutno citam knjigu „Zajedno, to je sve“ francuske knjizevnice Ane Gavalde, jedne od najcitanijih autora na svijetu.

To je jedna od knjiga u nizu do koje sam dosla u sklopu akcije „Jedna knjiga, jedan grad“, koju organizira grad Bec uz pomoc mnogobrojnih sponzora, vec trinaestu godinu zaredom. U mnogobrojnim knjizarama, bibliotekama i visim skolama, uglavnom u oktobru mjesecu svake godine, gradjani Beca mogu doci do svog besplatnog primjerka knjige. Tom prilikom se citalackoj publici grada Beca predstavi jedan autor sa svojim bestselerom u tirazu od 100 000 primjeraka. Do sada su svoja djela predstavljali izmedju ostalih Frederic Morton, Johannes Mario Simmel, John Irving, Nick Hornby, Ruth Klüger.

Nekako mi je citava akcija u pocetku promakla, a kasnije sam uvidjela da je veoma tesko doci do vlastitog primjerka knjige, jer se brzo razgrabe, pa sam tako svoje prve primjerke preko veze uspjela dobiti (muz od jedne kolegice radi u knjizari 🙂 ).

Sve knjige koje sam uspjela procitati u sklopu ove akcije moram priznati da su mi se zaista svidjele i da su me odusevile i stilom pisanja a najvise temama. Izdvojila bih dvije knjige koje su na mene ostavile najveci utisak. To su istinite price inspirisane zivotom samih autora ili ljudi iz njihovog okruzenja.

Na prvom mjestu je knjiga kineskog pisca Dai Sijie „Balzac i kineska mala krojacica“, pisana jednostavnim stilom, u kojem se grubi opisi „preodgoja“ za vrijeme vladavine Mao Ze-Donga , ublazavaju duhovito docaranim dogodovstinama glavnih junaka.

Na drugom mjestu je svakako potresna autobiografija Ruth Klüger, knjizevne kriticarke austrijskog porijekla, koja zivi i radi u SAD od 1947.godine. Pod naslovom „Zivjeti dalje. Jedna mladost“ skupljena su njezina sjecanja na djetinjstvo i mladost kao Jevrejke u Austriji i Njemackoj za vrijeme nacistickog rezima, na prezivljavanje u koncentracionom logoru i zivotu poslije svega.

I ovu knjigu koju sada citam, privodim kraju. Radnja je smjestena u Parizu i govori o usamljenosti pojedinaca, troje mladih i jedne starice, koji igrom slucaja pocinju da zive zajedno i na taj nacin uvidjaju da zivot u zajednici ima svoje prednosti.

A sad idem da se prepustim zadovoljstvu citanja, dosta je bilo pisanja…

Advertisements

15 Gedanken zu „O knjigama i citanju

  1. „Zajedno – to je sve“ – jedna od najupecatljivijih knjiga koje sam procitala. Godinama kasnije sam razmisljala o onoj sceni kad devojka kupa dementnu staricu, i na pitanje kako joj nije gadno, odgovara nesto kao „zar je vazno, telo je telo“. Javi utiske kad procitas… meni je ta knjiga – cudo 🙂

    • I mene je ta scena dirnula, kada se i djevojka sama skinula da je baka okupa. Za kompletne utiske cekam kraj knjige, a svidja mi se ona ljubavna prica u najavi 🙂 jedva cekam da vidim da li ce kuhar i djevojka postati par 🙂

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden / Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden / Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden / Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden / Ändern )

Verbinde mit %s