Ognjiste

U Austriji kao i drugim zemljama sirom svijeta, postoje udruzenja koja kroz pjesmu i igru cuvaju srpsku tradiciju i obicaje medju mladima rodjenim u tim zemljama.

Vecina tih tzv. klubova ima svoje prostorije u kojima se odrzavaju folklorne probe. Dok djeca isrobavaju nove koreografije, roditelji ih cekaju druzeci se uz neko pice ili drustvene igre.

Gruppe plesaca podijeljene su u pocetnike, srednju grupu i veliki ansambl. Organiziraju se nekoliko puta godisnje priredbe na kojima djeca pred roditeljima i brojnom publikom pokazuju svoje umijece.

Nekada su priredbe u organizaciji vlastitog kluba, a nekada se putuje i u druga mjesta u Austriji kao i u druge zemlje, gdje drugi klubovi organizuju priredbe, pa tako poznanstva prelaze granice gradova i zemalja.

Koliko su koji plesaci pojedinih klubova usavrsili neku koreografiju, pokazuje se prvo na austrijskoj, pa onda na evropskoj smotri. Uvijek su konkurencije jake, jer svi hoce osvojiti prvo mjesto u zelji da budu proglaseni najboljim od najboljih.

Pored folklora, na tim smotrama postoji i takmicenje u pjevanju narodnih pjesama, izabiraju se najbolji orkestri, a svoj likovni i literarni talenat takodjer je moguce pokazati u takmicenju u tim disciplinama.

Sve to prate oci i usi strucnog zirija.

I moj sin je nekoliko godina igrao folklor, pa je posjeta klubu tada bila na svakodnevnom redu.

Nastala su divna i trajna prijateljstva, kako sa ostalim roditeljima tako i izmedju mog sina i ostale djece.

Upoznala sam se ja i sa divnim igrama iz cijele Srbije i sire, a uz pomoc jedne dobre prijateljice koju sam tamo upoznala, uspjela sam nauciti i igrati kolo. Bas je bila strpljiva sa mnom, jer sam igrala kao da imam dvije lijeve noge i u pocetku nisam mogla da pratim ritam. Malo,po malo i uz stalno brojanje kako mi je objasnjavala, moja zelja da i ja uskocim na priredbama u kolo bila je ispunjena. To joj nikad necu zaboraviti.

Na svim tim putovanjima oko nastupa i takmicenja, obavezno roditelji prate svoju djecu, pa sam tako i ja par puta pratila mog sina. Poseban je osjecaj koji u momentu nastupa svog djeteta roditelj tada osjeca. Tradicionalna muzika svirana uzivo, koja srce ispunjava i tjera osmjeh na lice, dok malisani cupkaju opancicima sitne korake. I svi k`o jedan, uigrani i nasmijani. Uvijek sam se divila toj djecici, kako zapamte svu tu koreografiju, sa naglim preokretima i raznim koracima, pruzajuci nama publici tako predivan dozivljaj.

Jednom sam se i ja prijavila da sudjelujem u literarnom natjecaju.

Tema je bila poznata tek kada su se svi takmicari okupili i dali svoje podatke. Zadala je jedna profesorica srpskog jezika, ali sam se tada cudila sto je naziv teme bio jako dugacak i zamrsen, zbog djece koja ionako ne znaju srpski jezik najbolje. Sjecam se samo glavnih rijeci teme, a to je bilo kandilo, Srbija u mom srcu…i nekako jos dalje.

Na moje pitanje, da li moze i pjesma da se napise, jer tada sam bila u toj fazi, odgovoreno mi je da je mala sansa da se uzme u obzir, jer postoji veca mogucnost varanja, npr. da se pjesma napise kod kuce i tamo samo prepise. Prozni tekst je ipak bio trazen i davao prednost.

Mucila sam se da napisem neku pricu, ali nekako mi rijeci nisu isle. Pocela sam onda ipak da razmiljam u stihovima iako sam znala da sa pjesmom necu moci osvojiti neko mjesto. Ali, kako se ono kaze, vazno je ucestvovati.

Tako je i bilo. Neki drugi tekstovi, koje ne znam zasto niko nije procitao za vrijeme trajanja programa, su pobijedili. A moja pjesma je ostala, i bas mi je drago da sam je tada napisala, posebno mi je draga.

Utjesno je bilo sto je jedna druga clanica naseg kluba osvojila prvo mjesto recitujuci pjesmu Matije Beckovica „Kosovo polje“. Recitaciju je izvela takvom snagom, ubjedljivo, istinski, iz dubine srca, ne trepcuci. Odusevljena publika a i ziri, njezin nastup najprije je nagradila velikim aplauzom, a kasnije i prvim mjestom.

A sad moja pjesmica…uspomene na neke lijepe trenutke kod babe i djeda

Ognjiste

Nekada je grijala me

topla vatra sa ognjista,

u mom selu, u Popovu,

a sad tamo nema nista.

 

Priganice, prijesne, vruce,

cvrcale su sa ognjista,

sto ih meni baba pekla,

a sad tamo nema nista.

 

Djeda, starog, partizana,

slusala sam kraj ognjista,

dok mi prica ratne price,

a sad tamo nema nista.

 

Sladak bjese nama djeci,

hljeb pecen sred ognjista,

u kaculu kuvan kupus,

a sad tamo nema nista.

 

Sada mene u tudjini

grije mjesto ognjista,

kandilo sto palim nocas;

a sad tamo nema nista.

Bild

Advertisements

6 Gedanken zu „Ognjiste

  1. Kao prvo, dobro te naučili….mislim, to za kolo, lično se ja uverila, pa samo potvrdjujem
    A inače – sad si me iznenadila, priznajem, pesma izaziva takve emocije da su mi suze ovlažile oči, tek probudjene.

    • Joooj, da znas kako je, kad te muzika za kolo zove da ustanes da igras, a ne znas kako, samo srce igra, sve izgleda zapetljano, zamrseno…a onda, kad naucis, igras, igras dok te noge nose :).
      Tvoj komentar za pjesmu smatram kao nagradu…

  2. Austrija ili Popovo, ognjište ili kandilo – nijanse su u pitanju 🙂
    Najvažnije je da plamen ne prestaje da gori 🙂
    Što se kola tiče dugo sam se na sličan način divila folklorašima, kao vi dečici koja igraju. I rešila sam kad-tad da savladam makar osnovne korake. U mom gradu ne postoji folklor za starije. Ali imala sam sreće da sam se u jednom periodu družila sa osobom koja je na svom fakultetu imala obavezan predmet etno-koreologije i bila voljna da svoje znanje prenese meni i mojim prijateljima. U zimu 2011. godine okupilo se nas šestoro i dva-tri puta nedeljno u mojoj dnevnoj sobi smo uvežbavali korake, sve dok nismo savladali petnaestak igara. Učili smo prirodne, autentične korake, ne ove stilizovane folkloraške. Osećaj posedovanja takve veštine u nogama je neopisiv. Toliko sam bila inspirisana da sam pisala o tome http://natasacvetkovic.com/blog/kolo/
    Jedino mi je žao što nisam u prilici da stečenu veštinu češće rabim, pa ona vremenom bledi.
    Veliki pozdrav za vas, nastavite da održavate plamen 🙂

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden / Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden / Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden / Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden / Ändern )

Verbinde mit %s