Picari i ostali gosti

Ja sam toliko voljela i jos volim moga djeda i moju babu  sa majcine strane, da sam kao djevojka pored klasicnih zamisljanja koje osobine moj buduci muz treba da ima, zeljela takodjer da on slavi slavu Nikoljdan.  Samo zato sto je i moj djed slavio tu slavu, pa sam htjela na taj nacin da budem uvijek povezana sa njima i onda kada jednog dana fizicki vise ne budu medju nama.

I nekim cudom, zelja mi se ostvarila. Naravno da to nije bio presudan kriterij i razlog za udaju, ali mi je naravno bilo drago kada sam saznala za taj detalj od mog  tada buduceg muza.

Rado se sjecam svakog trenutka provedenih na selu kod djeda i babe, a naravno u vrijeme slave kao i za Bozic, osjecalo se posebno praznicko raspolozenje u kuci. To je bila prilika da se veliki broj clanova porodice okupi i zajedno sa mnogobrojnim prijateljima uz dobru kap i bogatu trpezu obiljezi taj dan.

Moja najmladja tetka, tada neudata, dosla bi par dana ranije da pomogne u temeljnom sredjivanju kuce i pripremi jela i kolaca. Djed je bio zaduzen da isijece prsut i pripremi meso za pecenje, obicno je to bila ovca na raznju. Svoje goste na slavi djed je sluzio domacim vinom i domacom rakijom. Uvijek sa osmijehom na licu koji je odavao njegovu iskrenu dobrodoslicu i radovanje svakom gostu.

Posto gosti za slavu dolaze neprekidno, obicaj je u Hercegovini da se tanjiri sa mezom i kolacima ne sklanjaju sa stola, cak i kad se rucak zavrsi. Na tim tanjirima se sarene tanko sjeceni listovi prsuta, domaci specijaliteti od sira, koje baba vrijedno sprema preko cijele godine. To su sir iz mijeha, sir u ulju ili suseni sir na zraku. Sve to aranzirano sa kiselim krastavcima i maslinama. Kroz sve te specijalitete probole bi se cackalice koje su zamjenjivale viljuske.

Gosti koji bi dolazili iz daleka  dan uoci slave, a potom i prenocili, zapocinjali bi vec vece uoci slave sa domacinom veselo nazdravljati. Ti gosti se zovu picari. Naziv je ostao i za one goste koji ne mogu doci bas na dan slave, vec gledaju da dodju uvece pred slavu.

Tako sam ja sinoc ovdje u Becu, bila picar kod mog ujaka.  Zbog posla nisam u mogucnosti proslaviti slavu sa njim i ostalim gostima danas na dan slave, kao i skoro svake godine. Ali u jedno sam sigurna, da sam i u njegovim ocima sinoc vec vidjela istu onu iskrenu radost nasem dolasku i isti topao osmijeh kao i nekada kod mog djeda.

A kad moj muz preuzme slavu od njegovog oca jednog dana, znam da cemo domacinsku gostoljubivost on i ja nastaviti, koju smo naslijedili od svojih predaka.

On od svog oca, ja od mog djeda.