Zaplanjska sarenica u Malom Krcimiru

IImala sam srecu da me je pratilo lijepo i suncano vrijeme kada sam odlucila otici na par dana u muzev zavicaj kako bih prvi put prisustvovala velikom dogadjaju u njegovom selu. Bilo je to u martu prije tri godine.

Namamile su me price svekra i svekrve kao i ostalih seljana svaki put kada se vidimo za vrijeme naseg godisnjeg odmora ili preko telefona. Tom prilikom bi se osjecao ponos i odusevljenje sto na jedan dan u godini, na Todorovu subotu, njihovo selo ozivi i okupi veliki broj radoznalih posjetilaca iz okolnih sela i dalje.

Todorova subota postala je sinonim za mjestane sela Mali Krcimir i cijelog Zaplanja za manifestaciju koja se petnaestak godina unazad organizira u selu – a to su konjske i magarece trke.

Do tada, u tom selu podno Suve planine nije bilo neke manifestacije koja bi okupljala veliki broj posjetilaca iz svih okolnih sela, kao sto je to do danas tradicija u nekim drugim zaplanjskim selima poput Velikog Krcimira za Petrovdan, vasar i turnir u fudbalu u selu Licje ili vasar sedmog jula u selu Prisjan.

Selo Mali Krcimir je takodjer veoma kasno, tek prije dvije godine otprilike, dobilo i autobusno stajaliste, iako je selo sa najvise stanovnika u tom kraju, a i selo koje je do skoro brojalo i najvise djece. Mnoge kuce svoju egzistenciju jos uvijek grade na proizvodnji kreca, pa je zbog toga ovo selo i poznato kao krecarsko. Pored toga, bave se poljoprivredom i uzgojem ovaca i teladi.

Da nije bilo upornosti nekih ambicioznih ljudi u selu, kao i nekih od zaposlenih u nekadasnjoj regionalnoj televiziji „Oko sokolovo“, ova manifestacija vjerovatno ne bi ugledala svjetlost dana.

Citav taj dogadjaj podijeljen je u dva dijela.

Negdje oko podne, na za to odredjenoj dionici, pocinje prvo trka konja. Njihovi vlasnici su uglavnom mjestani sela domacina, jer su oni od rijetkih u tom kraju koji za potrebe transporta koriste konje. To je zato, jer su zbog uzgoja ovaca na vrhu Suve planine zbog strmih i tesko prohodnih staza konji potrebni za transport ovcijeg mlijeka koje se muze u planini i donosi u selo.

Poslije konjske slijedi trka magaraca. Jahanje na magarcima prepusta se uglavnom nesto vecoj djeci, koja vec par nedelja prije trke vjezbaju i gledaju da se sprijatelje sa magarcima, ukoliko ne pripadaju njima. I magare koje je posjedovao moj svekar do prije par godina, takodjer je sudjelovalo u trci.

Obje trke snimaju se za potrebe lokalnih tv stanica, koje dio svog programa posvete izvjestavanju o tom dogadjaju. Za komentatora trke, koji publiku upoznaje sa ucesnicima i profesinalno komentarise tok trke, ovo je jos jedna od prilika da iskaze svoj talenat za vodjenje programa.

Proglasenje pobjednika je ono sto slijedi kada se trke zavrse. Licno predsjednik opstine dodjeljuje pehare i novcanu nagradu za prva tri mjesta.

Nakon toga program se nastavlja u sali seoske skole. Odrzava se folklorna priredba u kojoj sudjeluju folklorna drustva iz Nisa i Gadzinog Hana. Ima i podmlatka i veterana.

Na mene su tada najveci utisak ostavili veterani, jer su pjevali izvorne pjesme, koje ja veoma volim, a koje su oni predivno u grupi ili pojedinacno izvodili tom prilikom.

Pored folklora, svoje umijece u pjevanju, sviranju frule i recitacijama pokazali su i najmladji stanovnici sela Mali Krcimir. Nezaobilazan je nastup virtuoza na gajdama, koji dolazi iz zaplanjskog sela Taskovici.

Moram priznati, uzivala sam punim srcem i plucima tog dana u Malom Krcimiru. Sav taj dogadjaj odisao je nekim duhom, previse je reci duhom starih vremena, ali ipak, duhom zajednistva, tradicije i nade za opstanak sela.

Ove, za razliku od protekle tri godine, na zalost necu moci prisustvovati ovom jedinstvenom dogadjaju, ali ako ste vi u blizini, osmog marta dodjite u Mali Krcimir. Ostavite gradsku vrevu iza sebe i svojim prisustvom podrzite ovu manifestaciju.

Necete se pokajati.

Ako nista drugo, uzivajte u ovim lijepim slikama 🙂