Srednjovjekovni duh Hainburga na Dunavu

U najistocniji grad Austrije jucer su me  po drugi put dovele neke obaveze. Prvi put prije otprilike mjesec dana, kada sam u kasno popodne dosla u ovaj mali gradic. Tada nisam stigla prosetati njegovim ulicama i upoznati ga malo bolje, iako me je vec pri samom ulasku privukao nekim posebnim carom. Zapravo, zbog svog brdovitog pejzaza, mnostvom zelenila i nekim slikama koje su se pruzale pred mojim ocima, nevjerovatno su me podsjecale na mediteransko podneblje. Mozda je tome pridonijela neposredna blizina Dunava, koji danas, kao i ranije kroz svoju povijest, ima veliko znacenje za ovaj gradic.

 

Udaljen oko pedeset kilometara od Beca, a tek petnaestak od Bratislave, ne cudi to sto od 2009. javni prijevoz Bratislave nudi i voznju do Hainburga na Dunavu.

 

Moja opcinjenost gradom me je natjerala da ga za vrijeme druge kratke posjete malo bolje upoznam, pa sam pitala prodavacicu dok sam kupovala sladoled na malom,centralnom trgu, gdje je najbolje prosetati u Hainburgu. Uputila me niz strme ulicice, do zeljeznicke stanice, ispred koje se pruza sirok pogled na dunavsku promenadu.

 

Tek kada sam ugledala predivnu pjescanu obalu i netaknutu, idilicnu prirodu na drugoj strani Dunava, sjetila sam se price koju sam cula prije mnogo godina, dok sam se upoznavala sa zivotom austrijskog umjetnika Hundertwassera.

U toj prici glavni akteri su bili ljudi, izmedju ostalog mnoge licnosti iz javnog zivota Austrije, koji su se 1984. godine demonstracijama, neobicnim nastupima u javnosti, okupacijom tog podrucja, kao i referendumom izborili protiv planirane izgradnje hidroelektrane na podrucju Dunava u blizini Hainburga. Tadasnji dogadjaj bio je vazan politickoekoloski i demokratskopoliticki dogadjaj za Austriju, pa je i sam tok demonstracija i nacin zabrane izgradnje postao kamen temeljac svijesti demokratije ali i energetske politike u Austriji. To podrucje postalo je 1996. godine dio nacionalnog parka dunavske doline, koji je inace posljednji veliki krajolik rijecne doline srednje Evrope.

 

Setnja ovim dijelom obale Dunava, po suncanom, proljetnom danu, zaista je pravi dozivljaj za duh i tijelo. Neki neopisiv mir i spokoj obuzima dusu pri pogledu na nepregledan tok rijeke, ukrasen sljunkovitom obalom i gustom sumom, dok sum vode djeluje ugodno opustajuce.

 

Ono sto me posebno fasciniralo u ovom gradu Donje Austrije, jesu dobro sacuvani tragovi srednjovjekovne arhitekture. To je prije svega dvorski kompleks sa 2,5km dugim zidinama i mnogobrojnim tornjevima i vratima, a ujedno je i najstarije i najocuvanije gradsko utvrdjenje u Evropi(13.St.). Ovaj put sam ga samo mogla vidjeti iz daljine, sa obale Dunava, ali zato nista manje utisaka nisu na mene ostavili par gradjevina pored kojih sam prosla u setnji do obale Dunava, kao npr. tzv.“Fishertor“ (ribarska vrata) ,dio gradskog utvrdjenja, koji je visok cetiri sprata, a tu informaciju pruza tabla pricvrscena na njegove zidine.

Na istom prolazu, spomen- tabla govori o velikom pokolju stanovnistva grada od strane Turaka za vrijeme druge turske opsade Beca, 1683.

 

Kao i mnoga mala mjesta van Beca, koja su vrijedna posjete ili jednodnevnog izleta, tako i Hainburg na Dunavu ima neku posebnu draz kada se proseta njegovim glavnim trgom. Sve je tu, na jednom mjestu. I crkva, i opstina, i fontana, kao i mnogobrojne male prodavnice, smjestene u slikovitim kucicama, kao i nezaobilazne kafe slasticarne.

 

Napustajuci ovaj gradic, nakon kratke setnje, koja svakako trazi da neki drugi put bude nastavljena, ugledala sam tablu koja oznacava put ka Carnuntum, rimskom arheoloskom naselju i turistickoj atrakciji. To bi tek bilo interesantno – skok iz srednjeg vijeka u doba rimskog carstva.

Hainburg na Dunavu kao vremenska masina – moglo bi se reci.

zeljeznicka stanica

spomen- ploca stradalim stanovnicima za vrijeme 2. turske opsade Beca

informacija o „ribarskim“ vratima

uski prolaz na vise spratove „ribarskih“ vrata

pogled na „ribarska“ vrata

centralni trg

gradska vijecnica

kroz brojna polja Donje Austrije postavljene su moderne vjetrenjace – pejzaz koji se pruza napustajuci Hainburg, u pravcu Beca